Latić: Moj neprežaljeni ahbab Alija uništio je SDA kada je na čelo doveo velikosrpskog igrača Tihića

Džemaludin Latić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, pisac i jedan od naših najuglednijih intelektualaca, ponovo je u žiži interesiranja javnosti. Svojim posljednjim dramskim tekstom o Gazi Husrev-begu poslao je jasnu poruku o Bošnjacima danas.

U intervjuu za “Dnevni avaz” Latić govori o sve agresivnijem srpskom nastojanju da u BiH izjednači žrtvu i agresora, rahmetli Aliji Izetbegoviću, neslavnoj političkoj ulozi Sulejmana Tihića i potrebi, kako kaže, hitne šerijatizacije IZ u BiH.

Godine raspleta

Opet je iz RS pojačana hajka na branioce BiH, posebno legendarnog komandanta Petog korpusa Armije RBiH Atifa Dudakovića. Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u BiH?

– Bismillahir-rahmanir-rahim!

Ovo su “godine raspleta” bitke za Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu državu. Višegodišnja hajka na njezine branioce vodi se s jasnim ciljevima: retuširati genocid nad Bošnjacima i sakrivati tragove agresije na našu državu.

Ta se hajka vodi u sjeni istinskog razaranja ove države kroz pritisak RS na našu, bh. stranu da prihvati zakone onakve kakve RS, a odmah za njom i koalicija dva HDZ-a, hoće, čime bi ova država šutke pala i, u skoroj budućnosti, nestala.

Mislim na zakone o državnoj imovini, o popisu, evo, sada, i o državnoj pomoći, a najjasniji primjer takve antidržavne politike jeste Dodikov pokušaj da iz katastra RS na mala vrata izbaci Bošnjake i Hrvate.

Dok se ne usvoje ti i slični zakoni prema zahtjevima RS i dva HDZ-a, neće doći ni do formiranja vlasti na državnom nivou. Pa dobro, bolje ne formirati vlast nego ostati bez države! Nažalost, oni koji su službeno postavljeni od međunarodne zajednice da ojačaju ovu državu idu nam na jetru ponavljajući: “Nek’ se dogovore politički predstavnici unutar BiH!”

Da sada citiram lucidnog Miru Lazovića, koji im je nedavno poručio: “Miješali ste se kada je trebalo uvoditi i održavati embargo na uvoz odbrambenog oružja, pa ste od BiH napravili frankenštajnsku državu, e sada se ponovo morate umiješati i razriješiti ovaj čvor na temelju međunarodnog prava!”

A naša, bh. Biskupska konferencija zagovara sazivanje nove međunarodne konferencije o našoj državi, što je moja stranka, A-sda, tražila prije godinu i po pod uvjetom da na toj konferenciji učestvuje i Organizacija islamske konferencije! Ovakvo dramatično stanje po našu državu samo potvrđuje kobnu grešku koju su napravili neizostavni i uporni razbijači naše države Tihić i Lagumdžija kada su odustali od koaliranja sa dva HDZ-a, čime su Dodika učinili jačim više nego ikad do sada.

Nacionalna sramota

Kao neko ko je 12 godina blisko sarađivao s rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem, vjerujete li da je on u amanet mislio ostaviti SDA ovakvu kakva je ona danas?

– Moj neprežaljeni ahbab, naš Predsjednik, jeste osnovao SDA, najveću bošnjačku i muslimansku stranku u našoj modernoj povijesti (veću od Spahine JMO), ali, nažalost, on je svojim jednim potezom (pod pritiskom ili u staračkoj senilnosti, to niko više ne zna niti može znati), tu stranku uništio onoga časa kada je na njezino čelo doveo komunističkog tužioca i, prema svemu, velikosrpskog igrača Sulejmana Tihića.

To je politički fakt od krucijalne važnosti za sve nas, i što prije Bošnjaci i svi patrioti, domoljubi, rodoljubi, a pogotovo sin rahmetli Alije, taj fakt prihvate i otrijezne se, to bolje po njih, i obrnuto. Deset godina ja pričam tu priču, u čiju tačnost sada vjeruju svi ozbiljniji politički analitičari!

Kroz historijski komad o bh. darodavcu govorili ste i o Bošnjacima danas. Koje su to najvažnije poruke koje bi publika trebala iščitati iz predstave o Gazi Husrev-begu?

– Nakon što je Umberto Eko (Eco) objavio svoje poznate eseje o “Otvorenom djelu” i njegovom komentaru od autora, pisci kao da su dobili dozvolu da svoja djela tumače, što je do ovog učenog Italijana bio rijedak slučaj.

Pa da ukratko prokomentarišem svoju prvu tragediju izvedenu na našim najprestižnijim scenama: Moj Gazi Husrev-beg je metonim; to je samo djelomični historijski Gazi Husrev-beg; on je lik koji, kao i svaka metonimija, sakuplja “kolektivna značenja”; on je simbolizacija našeg muslimanskoga kolektiva na ovim stranama; on je riječ o našoj bosanskoj merhametli i zaljubljenoj duši; on je vakif, dobročinitelj svakome, pa stoga – ako osluhnemo najsurovije lekcije života – on pati i, na koncu, nedužan strada.

Ima li BiH danas svog Gazi Husrev-bega?

– Ima. U Novom Pazaru postoji vakuf jedne naše hanume iz koga se i danas školuje sedamdeset studenata. Jedan naš poznati čovjek, Kemal Kozarić, zatim rahmetli general Mehmed Alagić školuju po jednog jetima od svojih primanja. A, naš slavni general, rahmet mu duši, završio je kao i moj Gazi Husrev-beg – na našu nacionalnu sramotu!

Doživotni mandat

Ko je u BiH kriv za Mevlida Jašarevića i šta mislite o tekfir-ideologiji koja je svoje mjesto našla i u glavama onih koji nesmetano prelaze granice naše zemlje?

– Želio bih da Vam odgovorim na pitanje ko nije kriv za “vehabijsko” zlo u BiH, a jesu je za njega optužili brojni sarajevski mediji. Nije kriva Kraljevina Saudijska Arabija, naša prijateljska i bratska zemlja, koja je i sama žrtva terorizma i koja se kao država utemeljena na Kur'anu i sunnetu poslanika Muhammeda (s. a. v. s.) bori protiv svakog vida terora, pa i protiv grupa koje sebe nazivaju “vehabijama” ili ih drugi tako nazivaju.

Jedan ste od onih koji se protivi da reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić bude doživotni poglavar Islamske zajednice u BiH. Zbog čega?

– Doživotni mandat u obnašanju političkih funkcija, u vođenju svih poslova od javnog interesa, nespojiv je s islamom, a sve što je nespojivo s islamom vuče u propast. Svi koji traže doživotne mandate u IZ svjesno ili nesvjesno odveli bi IZ iz sadašnjeg predinfarktnog u njezino infarktno stanje!

Kako tumačite dešavanja u IZ Srbije i trenutnu poziciju muftije Zukorlića te ulogu turskog ministra vanjskih poslova Ahmeta Davutolua u rješavanju pitanja potpisivanja sporazuma o IZ?

– Muftija Zukorlić je legalni muftija IZ, a Novopazarski mešihat je legalni sastavni dio naše IZ. Muftijini projekti, posebno univerzitet, od historijskog su značaja za naš narod u Sandžaku. A ova “balkanska igra”, meni je to do bola neukusno, jer mi, muslimani Balkana, nismo zavađeni (kao tri ili četiri naše ahmedije), mi, u većini, hoćemo da smo skupa, u jednoj jedinstvenoj IZ (što traži i zbog čega strada muftija Zukorlić), kao što su i pravoslavci okupljeni u jedinstvenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a katolici u svojoj svjetskoj crkvenoj organizaciji; samo su nas, balkanske muslimane, rascjepkale naše “veličine”! Hvala Bogu pa Turska ima senzibiliteta za naše potrebe.

No, umjesto da miri dvije, tri ili četiri ahmedije, dr. Davutoluu bolje bi bilo da podrži moj koncept šerijatizacije IZ, koja bi donijela mir i vratila nadu u bolju budućnost muslimana svih nacionalnosti koji žive u svim državama nekadašnje Jugoslavije.

Ko me spašavao

Kakvom uopće ocjenjujete političku ulogu i snagu Turske na našim prostorima?

– Ta uloga je “Božija sreća u nesreći” i treba je kao takvu prihvatiti i iskoristiti.

Molitvom za Iliju Ladina u Podlugovima poslali ste poruku neutralnom hrvatskom pjesniku iz vremena Vašeg pritvaranja. Hoćete li reći sada na kojeg pjesnika ste mislili?

– Moja poruka se, zapravo, odnosila na sve bh. pjesnike, posebno na one koji su odobravali to što me je komunistički Gestapo uhapsio, pa su dvojica “muslimanskih” pjesnika tražili moju i Melikinu doživotnu robiju, a samo je Ilija Ladin ustao i rekao na tome mučnom sastanku u Udruženju književnika BiH: “Ne pjesnika!” Drugi pjesnik, tada mlad, koji me je samo površno poznavao, Šime Ešić, moj drugar, imao je toliko hrabrosti da bude neutralan, kako je sam meni kazivao, a što ja ni njemu ni pokojnom Iliji nikad neću zaboraviti.

Inače, mene su hrvatski pisci spašavali od “muslimanskih” staljinista /titoista (a to je iz muslimanske perspektive isto) i srpsko-crnogorskih četnika u književnosti: Ivan Lovrenović me spašavao kao pjesnika, a Gradimir Gojer me danas spašava kao dramskog pisca.

Samo šerijatski izborni zakon može spasiti IZ

Zbog čega se zalažete za šerijatizaciju IZBiH, šta bi ona značila u praksi i mislite li da bi takva ideja uopće mogla biti prihvaćena u BiH?

– Otkad postoji Islamska zajednica (ovih posljednjih 130 godina) Bošnjaci nikad nisu sami sebi izabrali svoje vjerske predstavnike, nego je to po pravilu činio režim u kojem su živjeli.

Prije petnaestak godina bošnjačke “veličine” samovoljno su, mimo znanja, a ja sam siguran i mimo volje bošnjačkog naroda u cjelini, uništile pravnu strukturu IZ na nivou Jugoslavije, sebe izabrale u Sabor i sebi izabrale reisu-l-ulemu.

Oni to i danas čine, i hoće da to “doživotno” čine. Sve te radnje su nespojive sa  šerijatskim izbornim zakonom koji jasno traži: neograničeno aktivno pravo glasa svih muslimana, pasivno pravo glasa ograničeno kur'ansko-sunnetskim uvjetima i procedurom. Šerijat traži transparentno djelovanje, odgovornost javnosti, pravo smjenjivanja u slučaju povreda u dobivanju i obnašanju vlasti, a prije svega, šerijat ne daje priliku svima onima koji, kako stoji u poznatom hadisu, “žele vlast”.

Ukratko, u inicijativi koju sam službeno podnio Saboru IZ dok sam bio njegov član (zbog čega me kasnije nisu stavili ni na listu da bi se muslimani Sarajevskog muftijstva mogli izjasniti o mome angažmanu), zatražio sam da se formira tim od neparnog broja šerijatskih stručnjaka koji bi donio šerijatske principe prema kojima bi se revidirao postojeći i donio novi ustav IZ. Na temelju tih principa mi, muslimani BiH i svi Bošnjaci svijeta, konačno bismo prvi put u svojoj povijesti slobodno izabrali svoje članove Sabora (kao parlamenta IZ), ali i svoga reisu-l-ulemu na temelju gore spomenutih uvjeta koje bi svaki sabornik i svaki reisu-l-ulema od sada pa ubuduće morao posjedovati.

Za sve funkcije muslimanska zajednica (a ne oni sami sebe!) kandidirala bi više kandidata, svakom bi kandidatu ta zajednica morala osigurati iste mogućnosti da obznani svoj program, Medžlis-i šura (ekspertski tim šerijatskih stručnjaka) imao bi neograničene kompetencije nadzora, potvrđivanja i suspendiranja svih šerijatskih, odnosno nešerijatskih odluka u IZ itd.

Samo takav, šerijatski izborni zakon može spasiti ovu zajednicu, osigurati moralni konsenzus našeg naroda u vezi s njom, pa time i njezino dugotrajno jedinstvo i njezinu efikasnost u služenju islamu.

Da dodam, upravo je vaš list, pred posljednje izbore za Sabor IZ, objavio informaciju da je jedan muftija svoga šuru, koji je istovremeno i njegov vozač, sam delegirao u Sabor IZ, a na njegovome muftijstvu živi nekoliko stotina hiljada muslimana? Kakvi su ovo izbori, ali i kakvi su to muslimani koji dopuštaju da se na takav način odlučuje o najvažnijoj stvari naših života – radu za Allahovu, dž. š., vjeru?!