“Manifest” zivota
Do 31 listopada u poznatoj pariskoj Kuci Europske Fotografije, smjestenoj u jednoj od najljepsih cetvrti Les Marais, umjetnicki direktor branda Lanvin sa 150 klisea prica svakidasnjicu, izmedju tame i svjetlosti, jedne od najstarijih modnih kuca.
“Manifest” je najprije image kreatora koji radi, ostvaruje ideje, organizira, odabira, suradjuje…”To je introspektivna a ne retrospektivna izlozba-tvrdi stilist.Mnogi vjeruju kako se budimo u podne, sa casom sampanjca u ruci.Stvarnost je drugacija : da bi se postigao bilo kakav rezultat mora se raditi cijeli dan a ponekada i ne spavati! U ateljeima, zene i muskarci koji stvaraju oprave iz snova, dolaze na posao autobusom i jedu sandwiche. Krojimo i sijemo jer je to obrtnistvo naseg postojanja i zivotnog izbora”.
Projekt zamisljen prije nekoliko mjeseci je trebao biti aktualiziran kasnije. Kustos Jean-Luc Soret je prije dva mjeseca zakljucio da nista nije zapoceto. Ali Alber Elbaz je osoba sto zavrsi zapoceto, pa je ekipa Lanvina ispunila prostor poznate MEP i realizirala zamisljeno.
Postavka je na prvom katu prostrane Kuce europske fotografije, gdje se obicno postavljaju ovovremene izlozbe i odgovorni Soret je ugodno iznenadjen :”Volim suvrmenu fotografiju i milo mi je predloziti ovakve djelatnosti, umjetnicima raznolikih profila i nacina rada. Alber Elbaz je rado ispoljio svoje posebnosti isto kao i Karl Lagarfeld ili Yohji Yamamoto, koji su takodjer kod nas pokazali osobna ostvarenja i carobnost njihove nadarenosti, prenijetu na papir. S Alberom smo imali zacudjujuce iskustvo jer ga zanima fotografski materijal i fotografija u cjelosti, kao i njezino predstavljanje tekstila na aluminijskim plocama. “Obukao” je zidove, na isti nacin kako to cini sa lijepim zenama”.
“Ovdje se ne radi o muzeju- istice kreator-nego “kuci” u kojoj se predmeti mijenjaju, evoluiraju, pretvaraju u druge”.
Kreator ugodjaja
U svijetu opsjednutom novinama, Alber Elabaz je medju rijetkim dizajnerima cije djelatnosti nalice na bezvremenske oblike, nacin posmatranja i stajalista, nego “duh vremena”.Dodaje im humor i lezernost postojanja, jedva zamjetljivu melankoniju i finu ironiju. Uradci su predstavljeni bez kronologije a slike sa pocetka karijere, od 2001 do danas, predstavlaju upecatljiv stil, ugodjaj na koji vrijeme ne posjeduje znacajan uticaj. Ne treba zaboraviti kako je upravo on osvjezio brand, ucinio ga suvremenim, promijenivsi oreol moderniteta kuce. Elbaz sto ne posjeduje ni e-mail, niti se oglasava na Instagramu, uveo je ekrane u laboratorije za kreacije :
“Radim sa mnostvom zena koje uposljava tvrtka Lanvin pa ih moram slusati, isto kao sto promatram klijentice, osim kada sam u fazi ispobavanja odjece ne zanima me imam li pred sobom slavnu osobu ili nekoga tko nikada nije bio u uvjetima, koje mi imamo. Poznate osobe se fotografiraju kao da zele zabiljeziti taj povlasteni period postojanja, cak i u krojackom ateljeu jer na zidu iza njih pise Lanvin! Sve se provjerava pred ekranima, vise se posmatra nego snima!
Ali uprkos digitalnim prednostima i tehnoloskom napretku, ne treba zaboraviti ljudsko tijelo. Nikakav ekran ne moze docarati reljefnost odjece, niti njezinu upotrebu u svakidasnjim okolnostima. Ako zelimo stvoriti super buducnost, ne smijemo zaboraviti od kuda poticemo. Odavno znamo da slika ima odlucujucu ulogu u kreiranju odjece : najprije zahvaljujuci ilustracijama koje su isticale detalje, zatim fotografskom aparatu sto je revolucionirao reprezentaciju mode. Danas “social media” stavljaju odijevni predmet u reducirani, dvodimenzionalni oblik. Sa “Manifestom” sam htio pokazati posebnost francuskog nacina modnog izrazavanja : stvarnost je nase zanimanje a ona aktualno znaci, uzeti komadic materijala i obraditi ga u 3D. Volim dodirivati grubo platno koje sluzi za zamjenu nekadasnjih, papirnih krojeva ali radije ostajem u humanim mirisima, nego duty free.
Uvecavajuci kodovi
Da bi prenio osobnu visiju odijevanja, kreator je zatrazio prisutnost svjedoka sto umiju posmatrati i uocavati pa dugo godina obiljezavaju i skrecu paznju, na posebnosti konstrukcije odjece, njezinu tehnicnost ali i tenzije prije smotri, magicnost podija te dramaturgiju D-Dana!
U obasjanim kutijama je tijelo But Sou Lai sto nosi odjecu Albera Elbaza ostvarenu od Neoprena i svile nastale iz posebnih tecnih tehnika, pa pliseja Lurex i “socijalnog” nakita. Portreti manekenki koje je snimao Mark Leibowitz isto kao i njihovih kolega, cije je postojanje zabiljezio James Bort na zivotan nacin, u posebnoj privatnosti ateljea, snimivsi i osbolje, poput umjenicke direktoraice Katy Reiss ili video instalaciju sto pokazuje ugodjaj back-stagea i ritmicko predstavljanje poliglonskog glasa kreatora, rodjenog u Casablanci, sto je odrastao u Tel Avivu , ucio i usavrsavao se u New Yorku.
Alber Elbaz strucno upravlja zaostavstinom poznate i uvijek pominjane Jeanne Lanvin, cije je umijece nedavno bilo predstavljeno u pariskom Muzeju kostima, cuvenoj palaci Galliera. Dizajner ne krije da je dugo proucavao ostavljeno, sacuvao kodove i razumio duh kuce. Zato je izloba vise ugodjajna nego didakticka pa je neobicni “Manifest” , posebna novina modne industrije sto sve uvelicava.
Dzana Mujadzic