Prije 2 dana smo obiljezili Dan drzavnosti BiH, ujedno 72. godisnjicu od kako je nasoj zemlji vracena drzavnost. Desilo se to na Prvom zasijedanju ZAVNOBiH-a, 25. Novembra, 1943. u Varcar Vakufu (Mrkonjic Gradu), a jedan od onih koji je ucestvovao u pripremama ZAVNOBiH-a je poznati bh. pisac, historicar i novinar – Mensur Seferovic, koji je na Dan drzavnosti BiH, 25. Novembra, 2015. u Cikagu obiljezio svoj 90. rodjendan.
Samo rijetki imaju tu cast i srecu da budu rodjeni na ovako vazne datume iz nase historije.
Mensur Seferovic je u 9 decenija napisao 24 knjige, a jedini motiv je – ISTINA!
Kako nam je i sam jedne prilike rekao: “Istina je najubotije oruzje pisca!” Dodali bi smo – i nase Jedne i Jedine, Bosne i Hercegovine!
Sretan Vam rodjendan, gosp. Mensure Seferovicu,
(Mostar, 25 novembar 1925). Mensur se borio u Drugom svjetskom ratu, bio u koncentracionom logoru u Italiji, , i tokom zivota do danas aktivno kroz svoje 24. knjige,ispoljava aktivizam i antifasizam, optimista za BH, zemlju svih njenih ravnopravnih gradjana . Simbolicno je da je 25 novembar Dan drzavnosti Bosne i Hercegovine i Mensurov rodjendan!
Šta drugi kažu o Mensuru:
Baviš se, brate, značajnim i plemenitim poslom. Čestitam.
General Džemal Šarac
Pesnik je napisao za jednu istorijsku ličnost – Imao se rašta i roditi! Ovo mi se čini da se može odnositi i na Mensura Seferovića. Slično gornjem, opet jedna poetična poruka – „od kolevke pa do groba najlepše je …“ životno doba maestra Mensura Seferovića, Bosanca i Hercegovca, antifašiste… antifašiste… antifašiste i onih četrdesetih i onih devedesetih u 20. stoleću i desetih godina 21. veka.
„Život piše svoju priču“ iliti Mensur Seferović piše svoju priču je višestruko vredan historijsko-hroničarski dokument o 60 godina spisateljskog rada i društvenog delovanja druga Seferovića od prve knjige „Drugovi iz bataljona“, koja je objavljena 1955., pa do ove “Život piše svoju priču“ objavljene 2014. godine.
Nema potrebe da mudrujem o spisateljskom radu meni veoma cenjenog i poštovanog čoveka („kako to gordo zvuči“, Maksim Gorki) Mensura Seferovića, kad sam to kaže u intervjuu Erolu Avdoviću: „Tako bilježim doživljaj, dopisujem nove i istražene činjenice, upečatljive pojedinosti, pišem o životu s lica i naličja, dajem sliku ljudskih sudbina, bez mistifikacije i retuširanja, ostajući stalno sumnjičav i kritički usmjeren ako imam samo jedan izvor informisanja, u želji da se izbjegne jednostavnost i neobjektivnost“.
U dvadeset i četiri knjige autor iskazuje interes za mnoge sfere društvenog života i bitisanja, a kao zlatni alat koristi istinu, pravdu, autentičnost, neustrašivost. Suština pisanja je na kazivanju savremenika, svedočenje o značajnim istorijskim događajima u ratu i posle NOR-a 1941-1945, ali i onome što se dešavalo devedesetih godina prošlog stoleća. Borba za istinu, npr. u slučaju stradanja Muslimana u jami Čavkarica, dokaz je da mnogima do nje nije ni stalo. Ali, Seferović ne odustaje da, zarad istorijske istine, sadašnjim i mlađim generacijama poruči da se samo istinom i pravdom može doći do pomirenja; koje nam u velikoj meri nedostaje na Zapadnom Balkanu. Zanimljiva je životna i spisateljska istorija Seferovića od vremena „mensurizma“ do „našijeh“ današnjih dana.
U knjizi „Život piše svoju priču“ suštinski je i bitno za razumevanje životnog puta autora knjige njegov razgovor sa novinarom Erolom Avdovićem i onaj deo koji književni kritičari, pisci i čitaoci govore o 24 knjige koje je Mensur napisao. Autorovi savremenici književnik Meša Selimović, akademik; Boško Petrović, akademik; Eli Finci, književni kritičar; Mihajlo Lalić, književnik i akademik; Jusuf Žiga, prof.dr; Mugdim Karabeg, novinar; Vinko Winterhalter, kulturni delatnik; kolumniste Gojko Berić, Mirko Tepovac, general Hasan Efendić i mnogi, mnogi drugi napisali su sosptvene ocene i mišljenje o vrednosti i značaju istorijsko – dokumentarističke građe ponosnog Hercegovca i Bosanca.
Mensur Seferović je svojim pisanjem otvorio mnoge Pandorine kutije, ponudio građu za moguća nova istraživanja i na svest čitaoca da moralan, etičan i čovekoljubiv čovek može služiti pozitivnim primerom u sadašnjem svetu obmanjivanja i javljanja novih fašizama i nemoći antifašističkog pokreta. U svemu tome Mensur je imao stalnu podršku porodice: rahmetli supruge Šefike, kćerki Selene i Sanje, sina Vanje i njihovih porodica. I to je jedan nauk za buduće generacije – stabilna i skladna porodica, temeljena na ljubavi može činiti dobra dela. Zahvaljujuću toj činjenici Mensur Seferović ostavlja dubok trag u bosansko – hercegovačkoj historijsko – hroničarskoj publicistici.
„Imao se rašta i roditi!“ Jovan Divjak
Mensur Seferović: „Život piše svoju priču“, Bosanska biblioteka Čikago
Naslov: Djelo lišeno ideoloških matrica
Piše: Enes Ratkušić
Iz perspektive imponzantnog spisateljskog opusa Mensur Seferović predstavlja jedan od najživljih primjera kakav prisutup spram pisanja, kao specifične vrste životnog angažmana, valja zauzeti. Suštinski gledajući taj odnos artikulira cjelokupnu prirodu djela.
Šta to Seferovićev opus izdvaja odnosno čini njegovu prepoznatljivu nit?
Odgovor leži u njegovom nepristajanju na ideološke šablone koji se u pravilu nadaju jednom od alternativa za svakog ko se odlučio posvetiti pisanju.
Mada snažno vezan za partizanski pokret, kako idejno tako i samom prirodom posla odnosno radnog angažmana, primjetno je da njegovo spisateljstvo ni u jednom trenutku nije podlijegalo idealizacijama, koje su kod brojnih njegovih savremenika bile uobičajene.
Naravno, i onih koji će doći kasnije, jer svaki sistem spisatelje nastoji „usistemiti“, bez obzira o kojoj i kakvog karaktera ideologiji je riječ. Pronaći mjeru odnosno ostati vjeran standardima znanosti, kao najboljoj garanciji objektivnosti, predstavlja težu ali i plodotvorniju soluciju, koja djelu osigurava trajanje u vremenu.
Najnoviji rukopis, kompilacija, svojevrstan rezime Seferovićevog opusa, koji komunicira kako sa brojnim knjigama i radovima koje je tokom života objavio, kao i susretima koji na svoj način otkrivaju kako pluralizam ideja i karaktera tako i sam spisateljev odnos spram glavnih tokova povijesne zbilje, predstavlja najbolji i najpouzdaniji put ka razumijevanju njegovih misaono-spisateljskih ambicija i preokupacija, pogotovo za one koji nisu imali priliku čitati njegove radove.
Zašto?
Iz prostog razloga što je Mensur Seferović na vrlo akribičan način napravio izbor tekstova koji snagom imanencije o njima svjedoče.
Taj odnos koji ga udaljava od svake šablonizacije i nametnutnih standarda odnosno opredjeljivanja za objektivnost i „princip cjeline“ pažljiv čitalac može prepoznati kako u „njegovom“ izboru da se obrati povodom smrti sugrađanina Avde Hume, razumijevanju postavki Radomira Konstatinovića o opasnim limitima „palanačkog duha“, sudbini partizana Lovre ili Mehmeda Bostandžića, jednako kao i Dušankina sina i njegovog zeta, koji su se silom nametnutim ih prilika našli na suprotnim stranama, prepoznavanju uloge Josipa Broza u revoluciji i postrevolucionarnim stranputicama, mudrosti Alije Izetbegovića ili jednostranim pogledima Omera Behmena, izazovima života u tuđini, iskustvima sa izdavačima…
Ključ njegovog uspona valja sagledavati u odlučnosti i istinoljubivosti, vrlinama kojima je ostao vjeran i u najtežim danima od onih ratnih do postratnih izazova.
Valjalo je ostati hladan spram provokacija oličenih u riječi „Mensurizam“, škrabanim preko tekstova koje je pisao s velikom ljubavi. Pogotovo u danima kad se iz redakcije išlo pravo na Goli otok, kad je takva izvjesnost nekome bila pod jezikom. S manje odlučnosti, koja ga je krasila, teško da bi čitali knjige Mensura Seferovića, dragocjena svjedočanstva o vremenu.
U knjizi „Život piše svoju priču“ Seferović otkriva izuzetno značajan segment koji je u mnogo čemu utjecao kako na strukturalni izbor tema tako i sami obim djela, koji se odražavao u zavidno širokoj lepezi.
Riječ je o jednoj snažno naglašenoj, dojmljujućoj interpersonalnoj komunikaciji koja je podrazumijevala saradnju sa zavidnim brojem intelektualaca koji su u okviru vlastitih profesionalnih orjentacija i duhovnih sklonosti imali šta saopćiti.
Pored jedne zavidne korespondencije, Seferovićev interes podrazumjeva i raznorodne teme, kreirajući karakterističan mozaik utisaka koji su njegovim zabilješkama davali pečat neraskidive cjeline.
Seferović pri tome, međutim, ne zaboravlja ni zapažanja drugih, koji su lišeni statusa poznatih, već s pažnjom, o čemu svijedoči masa primjera iz ove ali i ranijih knjiga, osluškuje doživljaje i zapažanja običnih ljudi koji bi se spletom različitih okolnosti našli u različitim situacijama i izazovima koje donosi život, u onim kako to autor voli naglasiti „kolopletu“ zbivanja, koji otkriva suštinu zbivanja ali i karaktere samih aktera.
Familijarna dopisivanja u toj ukupnosti su, ne umanjujući pri tome značaj drugih, u tom pogledu za Seferovića posebno dragocjena.
Ono što je kod Seferovića posebno karakteristično i što njegovom opusu daje posebnu vrijednost, jeste činjenica koju smo naveli na samom početku teksta, koja zaslužuje više pažnje.
Kako zbog opće skribomanije koja nije limitirana bilo kakvim pravilima bez kojih spisateljstvo, ukoliko se rukovodi načelima objektivnosti, uopće nije moguće, tako i zbog očevidnog pada standarda odnosno neprimjerenih simplifikacija koje su svoj put pronašle i prema domenima koje kvalificiramo znanstveno-teorijskim i naučnim.
Naime, Seferović se odlučno suprostavlja iznošenjima paušalnih i neargumentiranih podastiranja o povijesno-političkim zbivanjima, naravno, i kvalifikacijama koje se na takvoj osnovi iznose, u pravilu utemeljenih na političko-ideološkim matricama.
Seferović se takvom pristupu oštro suprostavlja, nudeći pri tome razložnu argumentaciju kao i primjere koji afirmiraju principe znanosti, primjerenog odnosa spram povijesnih zbivanja, ne dvoumljeći se da njihove protagoniste spomene i razložno istakne.
Šta reći, nakon dvadesetri knjige, krunisane još jednom 24-tom, koja, kako već rekosmo, u izvjesnom smislu, što asocijativno što sadržajno, sublimira sadržaje prethodnih, osim okvalificirati je kao svojevrsnu pripremu, jedan rasadnik novih ideja.
Seferović je jednostavno rečeno duh riješen da traga i istražuje. Neka mu dragi Bog podari zdravlje, uz cestitke i najbolje zelje za njegov 90-ti rodjendan.