U organizaciji Ljekarske komore Tuzlanskog kantona i zdravstvenih tehničara TK-a, u Tuzli je nedavno održan simpozij Komunikacija u zdravstvu, koji je okupio ljekare specijaliste i medicinske tehničare, pravnike i druge koji su angažovani u zdravstvu. Po riječima predsjednika Organizacionog odbora simpozija i predsjednika Ljekarske komore TK-a, prof. dr. Harisa Huseinovića, želja organizatora je ukazati na način i vrstu komunikacija između liječnika i pacijenta, ali i između ljekara kao kolega, jer vještina komunikacije predstavlja jednu od ključnih kompetencija za razvoj zdravstvenog sistema. Komunikacija je u novije vrijeme jako bitna, posebno na relaciji zdravstveni radnik i pacijent, zbog čega su ovakva predavanja i značajna za zaposlenike, pojasnio je prof. dr. Huseinović.
Osjetljiva populacija
Doc. dr. Munevera Bećarević, predsjednica komisije za edukaciju Ljekarske komore, istakla je značaj komunikacije kao predmeta koji bi trebao biti uvršten u program nastave na svim fakultetima, pa tako i na medicini. “Simpozij je bio koncipiran na timskom radu, zbog toga što smo imali predavanja ljekara, pravnika, diplomiranih medicinskih sestara. Komunikacijske vještine su specifične u zdravstvu jer radimo sa osjetljivom populacijom, istakako je predsjednik Komore zdravstvenih tehničara TK-a Mirza Jahić, dipl. med. tehničar.
U predavanju “Verbalna i neverbalna komunikacija i značaj komunikacije” dr. Jasmina Jašić, spec. opšte porodične medicine, istakla je: “Svjetska zdravstvena organizacija definirala je kvalitetnu komunikaciju kao jednu od pet vještina neophodnih za zdrav i sretan život. Komunikacija liječnika i bolesnika nukleus je medicine orijentirane prema čovjeku, ne prema bolesti. U medicini je uspjeh liječenja neupitno vezan za komunikaciju zdravstvenog tima. Kao zdravstveni radnici, nismo u mogućnosti birati sugovornike, kolege i bolesnike, možemo izabrati način na koji ćemo prenijeti poruku, kako bi ona postigla svoj cilj. Objektivno ne može se zaobići, a odgovarajuća komunikacija je najbolji lijek za bolesnika, razgovor sa njim, kolegama u tim i u kriznim situacijama. Bolest mijenja svakog čovjeka, pojačava osjećaj vlastite slabosti i tada bolesniku treba riječ utjehe. Susret s liječnikom i zdravstvenim osobljem, svaka njihova dobronamjerna gesta i riječ već i sama predstavlja lijek. Hipokrat nam je prije 2.500 godina ostavio načelo ‘Prvo riječ, a potom lijek’. Danas je neophodno komuniciranje uz poštivanje etičkih principa u okviru kompletne medicinske struke i sa bolesnikom i njegovom obitelji, kolegama u kriznim situacijama, komunikacija s bolesnikom izuzetno je važna. Bolesnik i onda kada sam vidi da je izvan najgore neposredne opasnosti za život, želi čuti riječi liječnika i zdravstvenog osoblja. Nije nužno davati detaljne informacije, već uvjerljive: operacija je dobro prošla, RTG snimci nisu otkrili ništa loše, zadovoljni smo vašim dosadašnjim tokom oporavka.”
Briga za oboljele
Temu “Rukovođenje sa stresom u radu sa pacijentima” prof. dr. Mevludin Hasanović sa Klinike za psihijatriju UKC-a Tuzla je obrazložio u svom predavanju. “Osobe kojima je dio svakodnevnog posla pružanje usluga drugima svakodnevno su izložene djelovanju brojnih stresora na poslu. Djelatnost zdravstvene zaštite zapošljava veliki broj zdravstvenih stručnjaka čiji radni zadaci mijenjaju dijagnostičke postupke liječenja i brigu za oboljele. Obavljanje ovih poslova može dovesti do oštećenja zdravlja pojedinim grupama zdravstvenih radnika, odnosno da se pojave ozljede, i razvoja profesionalnih i drugih hroničnih bolesti. Svaka organizacija koja želi postići i održati psihičke, fizičke i socijalne dobrobiti zaposlenika, treba imati politiku i procedure koje opsežno obuhvaćaju zdravlje i sigurnost. Takav način uključuje procedure regulacije stresa bazirane na potrebama same organizacije i zaposlenika”, pojasnio je dr. Hasanović.