Subota, 16. mart
Tuga i ponos
Dan za pamćenje… Dan nevjerice, tuge, ali i ponosa. Peticija za Nakaša, Bakira Nakaša, doktora koji ne igra za raju, zato što je ON upravo ta raja, doktor šmeker, a i gospodin. Onaj čaršijski gošpar što se rađa jednom u Logavinoj i ko zna da li ikada više.
Ispred Katedrale masa onih ponosnih Sarajlija što im uzeše dušu neki koji su došli, a ne znaju kodeks čaršije i grada, potpisuju peticiju podrške za reizbor našeg Nakaša za direktora Opće bolnice “Prim dr. Abdulah Nakaš”. Hladno je, minus četiri, ali ljudi prilaze potpisuju, negoduju, a Boga mi i psuju. Zašto je sve ovo trebalo? Pa zar takve ljudske gromade moraju biti sklonjene radi čistog hira pojedinca. Sramite se i srami se, ako znaš šta je sram… Za samo pet sati po izuzetno hladnom vremenu skoro 4.000 Sarajlija potpisalo je peticiju.
Nedjelja, 17. mart
Pune fascikle
Jutarnja kafa, gledam u fascikle pune papira s potpisima građana, a onda pitanje – Bože, zar da neko ko uspješno vodi jednu ustanovu toliko godina i od nje napravi nešto na ponos svakog građanina Sarajeva, a i šire, neko ko je svjedočio u Hagu protiv ratnih zločinaca Karadžića i Mladića bude smijenjen, eto onako, bez obraza, bez ikakvog pitanja ili, ne daj Bože, poziva na razgovor, pa i neki kompromisni dogovor?!
Ne! Riječ obraz za neke je samo dio lica na koji se stavlja puder.
Ponedjeljak, 18. mart
Ljudi brane dostojanstvo
Telefon non-stop zvoni. Zovu ljudi, traže nastavak peticije, ne daju svoje dostojanstvo, braneći tako i doktorovo. Razmišljam i sjetih se subote. Narod se potpisuje, dolaze novinari i TV kuće, pitaju za peticiju, kad negdje oko jedan popodne, odjednom svi potrčaše od stola dolje niz Ferhadiju, a ja u čudu gledam i odjednom se zaori: “Bakir Nakaš”, “Bakir Nakaš”.
Vjerujte, imao sam osjećaj kao da je stigao Josip Broz Tito, a ne doktor Nakaš u šeširu, dostojanstven i ponosan na svoju ljepšu polovinu, ljubazan kao i uvijek odgovarao je na sva pitanja novinara, a onda prišao stolu i, antologijski rekao: “Djeco, nema potrebe da radite ovo, ja još samo godinu i odoh u penziju!”
Utorak, 19. mart
Doktorove riječi
Sjedim sa svojom potpredsjednicom udruženja Amelom Sućeskom, a i dalje mi odzvanjaju njegove riječi: “Djeco, nema potrebe da radite ovo, ja još samo godinu i odoh u penziju!!!!!”
Pa zar je godina bila puno sačekati jednog takvog doajena zdravstva, a i grada Sarajeva i pustiti ga da na miru uživa svoje zaslužene penzionerske, ali aktivne dane. Jer, znam da doktor radi na dva veoma važna projekta za Bosnu i Hercegovinu u kojima će, u to ne sumnjam, sigurno uspjeti.
Srijeda, 20. mart
Hvala Hadžibajriću
Polako se pripremamo za nastavak peticije koja će se održati ponovo u subotu, jer smo samo od Općine Stari Grad dobili odobrenje (druge općine misle da je to politički akt, nažalost). Spomenuh Općinu Stari Grad.
Vjerujte mi, građani Sarajeva, apsolutno nepristrasno govorim – blago se općini Stari Grad kada ima takvog načelnika koji ne samo da je pokazao šta znači biti čovjek, šta znači imati obraz, nego dokazao da s ponosom nosi ime Ibrahim (otac naroda i živi za svoj narod). Gospodine Hadžibajriću, hvala Vam u ime doktora, hvala Vam u ime NVO “Mala” – projekt banka koštane srži, hvala Vam u ime onih 4.000 potpisanih.
Četvrtak, 21. mart
Ne znaju šta rade
Volonterke koje su radile na peticiji zovu i žele ponovo da daju doprinos i podršku doktoru Nakašu, naša Amela Rizvo, Una Šebić, Larisa Filipović i mnogi drugi. Papiri se štampaju, sve se priprema, ali gorčina ostaje. Ispred mene slika bolnice i jedna bista.
Spomen-bista Abdulaha, rahmetli. Moram ustati, jer kad spomenete njegovo ime, čak i oni borci u dženetu ustaju i klanjaju se. Abdulahu Nakašu, oprosti im, jer oni ne znaju šta rade, nisu oni krivi, krivi smo mi, mi smo krivi! Halali…
Petak, 22. mart
‘Zmajevi’ brane svetinju
Čita se “Avaz”. Naši “Zmajevi” večeras brane svetinju!
Da nam je doživjeti pa da nam naš doktor, koji zdravstvo ima u malom prstu, bude ministar, pa da napravi reformu kako samo on to zna, da budemo Evropa. A on je od Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” bio na putu da napravi ne samo evropsku nego i, što bismo mi u Sarajevu rekli, američku bolnicu. Sutra opet – peticija podrške doktoru Nakašu…