Nepoznata sudbina nestalih civila i zarobljenika: Amarildo Gutić snimao mučenja zeničkih Srba?

Gutić: Ne želi govoriti o ratnom angažmanu

Nadležna tužilaštva u BiH do danas nisu riješila slučajeve nestanka i mučenja pojedinaca srpske nacionalnosti u Zenici, iako, prema nezvaničnim informacijama, postoji videomaterijal važan za te istrage, potvrđeno je našem listu iz nekoliko izvora. 

Prema dostupnim informacijama, sudbina nekoliko desetina zeničkih Srba, civila i ratnih vojnih zarobljenika, ni nakon skoro 20 godina nije poznata, dok su samo rijetki godinama kasnije pronađeni i ukopani. 

Javna tajna

Sumnja se da su ratni vojni zarobljenici i civili srpske nacionalnosti mučeni, a pojedini čak i ubijani u selima u okolici Zenice te u prostorijama Vojne policije i Muzičke škole u centru grada. Kako saznajemo, navodno postoje snimci razmjene zarobljenika, a, nezvanično, čak i mučenja i likvidacija, koje je radila tadašnja televizija Zetel.

Pokušali smo provjeriti ove informacije kod tadašnjeg urednika Zetela, a današnjeg urednika političkog magazina “Crta” na BHRT-u Amarilda Gutića, koji je navodno učestvovao u pravljenju tih snimaka. No, Gutić nije bio raspoložen za komentar. 

– O tome ne želim govoriti putem telefona – kazao nam je Gutić i spustio slušalicu! 

Njegova, skoro panična reakcija navodi na zaključak koji je novinaru “Avaza” rekao izvor iz bh. pravosuđa, da nije nemoguća verzija kako Gutić, skrivajući svoje snimke, faktički čini krivično djelo prikrivajući ratni zločin. Posebno važno u cijeloj priči jeste podatak da su u sve umiješani prsti AID-ovskih struktura koje i danas drže ucijenjene neke novinare. 

Da je u Zenici tih godina zaista bilo maltretiranja srpskih civila i zarobljenika, o čemu čak ni građani nisu imali pojma, potvrdio nam je dobro upućen izvor, koji kaže da su i tadašnji evropski posmatrači evidentirali slučajeve zatvaranja srpskih civila bez ikakvih važećih sudskih rješenja. Prema nekim izvorima, pojedincima koji su uključeni ovaj slučaj, radi skrivanja izmijenjen je i identitet.

– Najveći broj takvih slučajeva evidentiran je u prostorijama Vojne policije. U Muzičkoj školi  događalo se sve i svašta. Koliko ja znam, Kantonalno tužilaštvo preuzelo je od Vojnog tužilaštva obimnu dokumentaciju o tim slučajevima. Ali, rezultata do danas nema – upozorava naš sagovornik, blizak bh. pravosuđu. 

Iako je Žalbeno vijeće Haškog tribunala 22. aprila 2008. godine potvrdilo dio presude Enveru Hadžihasanoviću, bivšem komandantu Trećeg korpusa Armije RBiH, koji se odnosio na propuštanja kažnjavanja odgovornih za maltretiranje zarobljenika u Muzičkoj školi u Zenici, do danas nije riješen ovaj, ali ni mnogi drugi slični slučajevi.

Slučaj zataškan

Zanimljivo je, tvrdi naš sagovornik, da su brojni dokazi pristigli u nadležno tužilaštvo, ali da se ne zna gdje su oni završili. Postavlja se pitanje šta je s predmetima u kojima se kao počinioci navodnih zločina spominju i “moćnici” u civilnim i vojnim strukturama. 

Nikad razjašnjen slučaj ubistva dr. Sladojevića

Iako je tijelo doktora Veljka Sladojevića pronađeno, a 2010. godine i ukopano, do danas je ostalo nerazjašnjeno ko je i zašto ubio poznatog zeničkog oftalmologa. 

Navodno postoje dokazi da je Sladojević 1993. odveden s kućnog praga i likvidiran, kako bi se u njegov stan uselio jedan od komandanata Armije RBiH. No, slučaj je zataškan i do danas nije jasno ko je, na koji način i zašto likvidirao dr. Sladojevića.