play_arrow

keyboard_arrow_right

Listeners:

Top listeners:

skip_previous skip_next
00:00 00:00
playlist_play chevron_left
volume_up
  • play_arrow

    Radio Naša Riječ Chicago

Suad Karamustafić

U DIJASPORI LJILJANI BOLJE RASTU

today19. Aprila 2011. 20

Background
share close

   

Kako Radio Naša riječ okuplja, prije svega oko svoje emisije, a onda i na web stranici na kojoj se upravo nalazite te drugim aktivnostima, čikašku dijasporu, a i onu iz čitavih Sjedinjenih Američkih Država, pa da ne kažem iz cijelog svijeta, mislim da je ovo pravo mjesto da, iz perspektive osobe što se nalazi u našoj domovini, Bosni i Hercegovini, čestitam mojim zemljacima na tzv. “heraldičkoj kulturi”! Svako od vas, draga braćo i sestre, ima zastavu tj. grb sa ljiljanima; često ih eksponirate, nemate straha da ih pokažete u svim adekvatnim prilikama.

Teško je u negativnom kontekstu isticati bilo kakvu razliku između Bosanaca i Hercegovaca unutar i izvan granica naše zemlje, ali je ona u pogledu spomenutog fenomena zaista primjetna i neprećutiva.

Mi koji živimo na tlu BiH skoro da smo odustali ljiljana Tvrtka I Kotromanića pod kojima smo ratovai i ginuli. Ne samo da smo plavu boju na žutome platne sa šest ljiljana vezenih u zlatu potisnuli iz svog identiteta nego smo otišli i korak dalje. Naime, mnogi od nas su prihvatili i onaj  plavo-žuti mutant vjerujući da je to nešto zajedničko, nešto što predstavlja cjelovitost BiH. Možda bi smo mi Bošnjaci trebali Vestendorfovu zastavu voljeti, ali bi to bilo infantilno s obzirom na to da je druga dva naroda u BiH ne doživljavaju kao svoju. Umjesto toga, oni uporno mašu trobojkama i šahovnicama. Šta nam drugo preostaje nego da ljiljanima i mi pravimo kovitlace iznad naših glava?!

Kako autor ovih redova nije psiholog, ne bih sa sigurnošću mogao tvrditi koji su razlozi ovog fenomena. No, sigurno je da vezeni zamabaci slabije rastu u BiH negoli drugdje gdje Bošnjaka ima. Stoga, moja malenkost od srca čestita bh. dijaspori što njeguje zajednički nam identitet kroz heraldičke simbole. S druge strane, molim Boga da ta kultura zaživi i u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Goraždu i ostalim gradovima u BiH. Treba u svakoj kući biti to obilježje pod kojim smo krv lili. Trebamo voljeti našu domovinu, što nije upitno, ali i svakom prilikom tu ljubav pokazivati. Koliko zbog sebe, toliko i zbog drugih. Ti drugi tako bi još bolje znali da će ovdje ljiljani uvijek rasti.

Written by: hazmirmanija

Rate it
0%