Listeners:
Top listeners:
Radio Naša Riječ Chicago
Teško je u negativnom kontekstu isticati bilo kakvu razliku između Bosanaca i Hercegovaca unutar i izvan granica naše zemlje, ali je ona u pogledu spomenutog fenomena zaista primjetna i neprećutiva.
Mi koji živimo na tlu BiH skoro da smo odustali ljiljana Tvrtka I Kotromanića pod kojima smo ratovai i ginuli. Ne samo da smo plavu boju na žutome platne sa šest ljiljana vezenih u zlatu potisnuli iz svog identiteta nego smo otišli i korak dalje. Naime, mnogi od nas su prihvatili i onaj plavo-žuti mutant vjerujući da je to nešto zajedničko, nešto što predstavlja cjelovitost BiH. Možda bi smo mi Bošnjaci trebali Vestendorfovu zastavu voljeti, ali bi to bilo infantilno s obzirom na to da je druga dva naroda u BiH ne doživljavaju kao svoju. Umjesto toga, oni uporno mašu trobojkama i šahovnicama. Šta nam drugo preostaje nego da ljiljanima i mi pravimo kovitlace iznad naših glava?!
Kako autor ovih redova nije psiholog, ne bih sa sigurnošću mogao tvrditi koji su razlozi ovog fenomena. No, sigurno je da vezeni zamabaci slabije rastu u BiH negoli drugdje gdje Bošnjaka ima. Stoga, moja malenkost od srca čestita bh. dijaspori što njeguje zajednički nam identitet kroz heraldičke simbole. S druge strane, molim Boga da ta kultura zaživi i u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Goraždu i ostalim gradovima u BiH. Treba u svakoj kući biti to obilježje pod kojim smo krv lili. Trebamo voljeti našu domovinu, što nije upitno, ali i svakom prilikom tu ljubav pokazivati. Koliko zbog sebe, toliko i zbog drugih. Ti drugi tako bi još bolje znali da će ovdje ljiljani uvijek rasti.
Written by: hazmirmanija