Fejzić: Ubica proglašen neuračunljivimPrema određenim statistikama, u BiH postoji oko 120 neuračunljivih osoba koje su počinile višestruka ubistva. Dio njih osuđen je na velike, a dio na manje zatvorske kazne.
Međutim, ono što zaprepaštava jeste činjenica da se uopće ne zna tačan broj osoba koje su nakon teških ubistava proglašene neuračunljivim i doslovno puštene na slobodu!
Tanka nit
Kao najveći problem spominje se smještaj takvih osoba, budući da još ne postoje odgovarajuće ustanove za njih.
– Vrlo je tanka nit između osobe koja u stanju neuračunljivosti počini neko nedjelo i psihopate – hladno proračunate ubice manijakalnih ubistvenih namjera. Vrlo često se i jedni i drugi tretiraju kao bolesne i krivično neodgovorne osobe, a krivična politika proteklih decenija isprobala je nekoliko “recepata”, od kojih je svaki djelimično bio dobar, ali nijedan dorečen da bi bio kompletan i adekvatan – kaže za naš list Mladen Veseljak, dugogodišnji sudija, a danas advokat iz Zenice.
On je sudio na civilnim i vojnim sudovima BiH, a među njegovim presudama osobama koje su proglašavane neuračunljivim ističe se ona Edibu Buljubašiću, koji je iza sebe ostavio četiri mrtve osobe, ali i mnogo manje eksponiran slučaj Ruže Jelić, koja je u Usori izvršila četiri ubistva.
Oboje su proglašavani neuračunljivim, ali nakon izvjesnog vremena izrečene zatvorske kazne nastavili su služiti kao obični osuđenici. Danas je to zakonski nemoguće. Ili ubica ide na sud ili je neuračunljiv i ne može mu biti izrečena kazna zatvora.
Veseljak: Šuma nedorečenih propisa
– Osnovna karakteristika takvih osoba je da one zaista vjeruju da je ispravno to što su činile. I tu lijekovi pomažu da oni ponovno ne dođu u stanje da “dijele pravdu” prema svojim aršinima. Najveći problem jeste u društvu, apsolutno nespremnom da se nosi s tim pojavama, čestim i pogubnim. Dvije decenije govori se o zdravstvenoj ustanovi, koje nema. Slijedeći evropske demokratske tokove, neuračunljivoj osobi ne može se suditi, nego samo je poslati na liječenje. A onda, sud nije taj koji treba reći koliko liječenje traje, nego ljekari. Tada nastaje najveći problem, šta s tim ljudima kad izađu, jer je rečeno samo da su oni briga centara za socijalni rad i ništa više – ističe Veseljak.
Ubistvene namjere
Edib Buljubašić iz Zenice izdržava uvjerljivo najdužu ukupnu kaznu zatvora u BiH – 54 godine. Kazna je tolika jer je spojeno nekoliko presuda, zbog ubistva portira, supruge, snahe, oca te jednog pokušaja ubistva. Prema evidenciji zeničkog zatvora, Buljubašić bi na slobodu mogao izaći tek 5. novembra 2043. godine.
Ruža Jelić je dobila 20 godina zbog ubistva ljubavnika, žene za koju je sumnjala da je druga ljubavnica njenog ljubavnika te dvije žene u selu za koje je posumnjala da znaju za njenu vanbračnu vezu. Iz KPZ-a Tuzla trebala bi izaći 2016. godine.
Buljubašić: Najveća zatvorska kazna
– Kažu da duševni bolesnik nije sposoban da upravlja svojim postupcima. Ipak, tokom ranijih suđenja često smo nailazili na dokaze da su te osobe imale jasan plan, cilj, činile razumne i svjesne poteze, pa ipak su proglašavane neuračunljivim, po principu “niko normalan to ne bi učinio” – kaže Veseljak.
Nakon što je napustio sudstvo, postao je advokat, a nedavno je zastupao neuračunljivog Nedima Fejzića, monstruma iz Hlapčevića kod Visokog, koji je u ludačkom pohodu 14. maja 2010. nožem ubio troje ljudi, a sedmero ranio, među kojima i troje djece.
– U šumi nedorečenih propisa u vanparničnom postupku lokalni sud svakih šest mjeseci donosi privremene mjere zadržavanja Fejzića u zatvoru, uz liječenje, sve dok država ne dobije ustanovu gdje će on biti smješten. On je primjer osobe koja je i ranije liječena, koja je bila “zapuštena” od društva, prepuštena sama sebi i porodici. Mijenjao je adrese, entitete, a da niko više nije ni pitao gdje je ta psihički oboljela osoba. Njih je na stotine takvih na slobodi i mi ne znamo procent koliko njih ima ubistvene namjere i gdje je čija “sklopka” koja može prebaciti – upozorava ovaj bivši sudija.
Policija je zakazala u slučaju Elvira Koraća
Hadžović: Velika greška
Policija Kantona Sarajevo, opća je ocjena u javnosti, katastrofalno je zakazala proteklog vikenda, kada se desilo monstruozno ubistvo fotografa Mustafe Bukvića (67) u sarajevskom naselju Dobrinja. Naime, dok je trajala potraga za serijskim ubicom Elvirom Koraćem, nevjenčanim suprugom osumnjičene koljačice Dane Škrbe, policija je apsolutno bila zatvorena prema javnosti i novinarima, a tek je, zahvaljujući “Avazu”, saznala da se on nalazi na Psihijatrijskoj klinici!
Generalni sekretar Centra za sigurnosne studije (CSS) Denis Hadžović kaže za naš list da se radilo o velikoj grešci, jer se policija trebala odnositi transparentnije prema javnosti.
– Ovo je bila najgora varijanta, da se javnost drži neobaviještena. Svi oni u policiji su prošli obuke, znaju svoje dužnosti i obaveze prema javnosti. Nije mi jasno zašto se nije izašlo u s informacijama koje mogu umiriti javnost – kazao je Hadžović.
Neki od najpoznatijih slučajeva monstruoznih zločina u Bosni i Hercegovini
Tomislav Petrović
Petrović: Šesterostruki ubica
Monstruozni ubica Tomislav Petrović, koji je u maju 2008. godine u krvavom pohodu ubio šest osoba u tuzlanskoj mjesnoj zajednici Lipnica, presudom Vrhovnog suda FBiH iz marta 2010. godine proglašen je neuračunljivim. Ubio je Miju i Kaju Petrović, Dragicu Markanović, Ivu Markanovića, Niku i Maru Petrović, jer boluje od paranoidne šizofrenije, stoji u presudi Vrhovnog suda FBiH.
Apelaciono vijeće tog suda ukinulo je presudu Kantonalnog suda Tuzla, prema kojoj je Petrović osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Potom je upućen na obavezno liječenje, s tim da će ostati u pritvoru dok se ne steknu uvjeti za izvršenje ove mjere.
Edina Dizdarić
Edina Dizdarić (40) iz Srednjih Buševića kod Krupe na Uni osuđena je u oktobru 2010. na obaveznu mjeru liječenja u Psihijatrijskoj klinici na Sokocu, jer je u neuračunljivom stanju sirćetnom kiselinom otrovala svog petogodišnjeg sina M. M., a nekoliko dana kasnije nožem je ubila i svog supruga Radu Mudrinića (52).
Oslobođena je krivične odgovornosti jer je sud ustanovio da je riječ o psihički bolesnoj osobi, kojoj je dijagnosticirana paranoidna šizofrenija.
Zbog toga će “kaznu” odležati na Psihijatrijskoj klinici na Sokocu, a zanimljivo je da su upravo iz te ustanove, nakon provedenih vještačenja, tvrdili da se radi o neurotičnoj, a ne o neuračunljivoj majci.
Rešad Bakalović
Rešad Bakalović (69) iz Tuzle osuđen je na osam godina zatvora zbog ubistva sestre Fatime Salkić (57), koju je izmasakrirao 31. maja 2004. na Gradskoj pijaci u Tuzli. Naočigled velikog broja građana, sestri je nožem oštrice dužine 18 centimetara nekoliko puta zadao ubode u predjelu leđa, a nakon što se okrenula i pala nastavio je s nanošenjem ubodnih rana. Na kraju joj je prerezao i vrat, ostavivši nož zariven u tijelu.
Potom je pokušao pobjeći. Prethodno je, protestirajući ulicama Tuzle i Sarajeva, pokušavao skrenuti pažnju na svoj problem, navodeći da je “sestra Fatima falsificiranim majčinim potpisom dobila svu porodičnu imovinu”. Sud je donio odluku da je on duševno poremećen i da mu je potrebno liječenje, ali sa slobode, iako je vještak konstatirao da je opasan za okolinu.
Armin Isaković
Isaković: Vraćen na posao
Armina Isakovića, bivšeg košarkaša koji je u junu 2008. hladnokrvno ubio majku Fatimu Isaković, Vijeće Kantonalnog suda Sarajevo proglasilo je neuračunljivim.
Ovaj sud je utvrdio da je Isaković majku usmrtio u stanju neuračunljivosti, a nalaz tima sudskih vještaka medicinske struke pokazao je da on boluje od akutne paranoične šizofrenije te da mora najmanje dvije godine u kontinuitetu provesti na liječenju, nakon čega će se odrediti njegov status. Isaković je nakon toga na slobodi proveo određeni period u Stocu, a onda se vratio u Sarajevo, gdje se ubrzo vratio na svoje radno mjesto u “Elektroprivredi BiH”.
Slađan Gračanin
Slađan Gračanin (31) je 24. oktobra 2009. u stanu u Masarikovoj ulici u Banjoj Luci ubio svoju majku Hajriju Gračanin (69). Hajrija je usmrćena s više udaraca po glavi i tijelu.
Gračanin je poslije toga policiji rekao da se ničega ne sjeća, zbog bolesti od koje boluje, te da jedino zna to da je majku zatekao mrtvu. On je priveden i saslušan, nakon čega je upućen na Kliniku za psihijatriju Kliničkog centra Banja Luka.
Vedad Hafizović
Vedad Hafizović je u martu 2006. ubio majku Jasminu Hafizović u njihovom stanu u sarajevskom naselju Alipašino Polje. Majku je izmasakrirao nožem, a potom je zaklao. Nakon toga je mirno otišao u džamiju da na česmi sapere krv. Prema izjavi koju je dao policiji, to je učinio, jer “majka nije htjela s njim klanjati sabah-namaz”.
Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu nakon toga je donijelo odluku kojom se on prepušta Centru za socijalni rad Novi Grad na daljnju zaštitu i liječenje. Utvrđeno je da je optuženi neuračunljiva osoba koja boluje od šizofrene psihoze.
Biser Čekić
Na Trgu heroja u sarajevskom naselju Hrasno 15. avgusta 2009. Biser Čekić je nožem usmrtio suprugu Samiru. I sebi je nanio povrede nožem, te je zbrinut u bolnici. Prije ubistva Čekić se liječio na Psihijatrijskoj klinici u Sarajevu. Supruga ga je na svoju odgovornost izvela na vikend, ali je on sutradan počinio ovaj zločin.
Neđo Raić
Neumljanin Neđo Raić 20. decembra 2003. ubio je svoju 83-godišnju majku udarcima pivskom kriglom, a potom je izmasakrirao nožem. Priznao je ovo teško krivično djelo sudu, kazavši da nije bio priseban kada ga je izvršio, pravdajući se pri tome činjenicom da pati od posttraumatskog stresnog poremećaja. Sud je tada donio rješenje da se po pravosnažnosti uputi u bolničku ustanovu na liječenje.