Laurent Cotta, odgovorni za suvremenu kreaciju pariskog Muzeja Mode i Kostima, u svijetu poznate palace “Galliera”, opisao je novu izlozbu u Dvorcu Versailles, kao “pogled na fantazirano 18 stoljece”. Postavka nazvana “Osamnaesto na danskoj svjetlosti”, je smjestena u nekadasnjoj nastambi Marie-Antoinette, cije je cuveno ime “Le Grand Trianon”. Do 9 listopada odgovorni iz “Galliere” pokazuju dugo sakupljana remek-djela velikih kreatora : od Chanela do Jeana-Paula Gaultiera, preko modela Christiana Lacroix ili Thierry Muglera.
Osamnaesto stoljece se predstavlja sa bogatim, vjecnim haljinama, velikim i raskosnim frizurama, siluetama malih markiza elegantnih u pretecama muskih odijela, sto na poseban nacin pricaju o modi davnog vremena. Izlozbom se pokazuje “sretan” spoj dvije epohe, poput igre ogledala ciji su eksponati “aktualna lektira odsanjanog stoljeca”, kako kaze direktor Cotta.
Pazljivim posmatranjem moze se mnogo nauciti i primijeniti drevna prakticnost : staviti ogledala na postolja sto dozvoljavaju promatranje iz nekoliko kutova, vazno za popravljanje duzina i ukrasa na odjeci, te razumjeti cjelokupnu kreativnost nekadasnjeg fashiona, sto je nadahnuo Christiana Lacroix za ostvarenje predivne roza haljine, uradjene od tafta i svile, po Fragonardovim platnima. Najprije je uocljiv korzet, sto zenu prisiljava na uspravno drzanje, dok veliki dekolte sto otkriva ramena upozorava na posebnu, modnu smjelost. Vez od dijamanata je kao opticka varka, podsjecajuci na cuvenu aferu “kraljcine ogrlice”. U drugoj dvorani Thierry Mugler predstavlja drugaciju interpretaciju dvorskih oprava. Zenstvene oblike istice, predivnom balskom haljinom nazvanom “Vladarica”,sa jako uskim strukom, kakav je vjerovatno nosila markiza de Montreuil, Laclosova zla junakinja. Stilist je uspio ocuvati teatralnost i zavodljivost svojstvene 18 stoljecu- “Opasnih veza”!
Ali “Osamnaesto u danskoj svjetlosti ” takodjer uspijeva zapoceti jos zanimljiviji sadrzaj od superficijelnog, anakronicnog susreta : vise nego fantazija, izlozba privlaci zbog skrivene poruke o obozavanoj umjetnosti : sve je originalno, gradjevine, platna, cak i zidovi datiraju iz 18 stoljeca, namjestaj takodjer. Autenticnost prostora daje postavci aristokratsku notu, koja nema potrebu za historijskim cinjenicama.Odmah je razumljivo kako aktualna vizija epohe posjeduje jednaku umjetnicku vrijednost, kao i sama epoha.
Jedino je steta sto se izlozba mnogo ne bavi 21 stoljecem i njegovim, kreativnim dometima. Ipak, sve se namece poput brilijantnog nacina prosvjecivanja i skidanja oreola, koji obicnim ljubiteljima mode dozvoljava ostvarivanje umjetnickog uloga.