Genski “prekidači” određuju mnogo toga u našem tijelu, uključujući i boju kose, krvnu grupu i podložnost određenim bolestima. Sada naučnici vjeruju da su otkrili i gen koji kontroliše nešto mnogo jezivije: vrijeme dana u kojem će neko umrijeti.
Naučnici s medicinskog centra Univerziteta Harvardu u svon najnovijem objavljenom istraživanju tvrde da su identificirali gene koji mogu predvidjeti vjerovatno vrijeme smrti kod nekih ljudi.
Naime, oni su sprovodili istraživanje o biološkom satu organizma (takozvani cirkadijski ritam). Naučnici su istraživanje sproveli nad 1.200 65-godišnjaka uz pomoć elektronske narukvice.
Svim sudionicima su također analizirali DNK i identificirali genotipe. Otkrili su nukleotidu pored gena ‘Period 1’, koja se razlikovala između dvije grupe koje su imale različite obrasce spavanja. Osobe koje su na toj nukleotidi imale ‘AA’ genotip, budile bi se oko sat vremena prije nego osobe s ‘GG’ genotipom, a osobe s ‘AG’ genotipom budile bi se negdje u sredini.
Naučnici su otkrili kako varijacija na toj nukleotidi značajno utječe na prirodni cirkadijski ritam – unutreašnji sat organizma. Cirkadijski ritam određuje većinu aktivnosti u našem tijelu, od buđenja, spavanja, probave i svih ostalih fizioloških procesa. Postoji čak i cirkadijski ritam smrti – već je duže vrijeme poznato kako u prosjeku većina ljudi umire oko 11 sati.
No, kada su naučnici proučili podatke preminulih sudionika istraživanja, pronašli su da su varijacije na nukleotidi uzrokovale razliku od do čak 6 sati u prosječnom vremenu smrti. Oni koji su imali AA ili AG genotip umirali su malo prije 11 sati, kao i većina populacije, no oni s GG genotipom umirali su prije 6 ujutro.
“Dakle, definitivno postoji gen koji predviđa kada ćete umrijeti. Ne datum, srećom, nego vrijeme dana”, rekao je Clifford Saper, šef neurologije u medicinskom centru Beth Israel.
Oni misle da se to dešava zato što se ljudsko tijelo, kako se bliži smrt, vraća svom prirodnom ritmu, a odbacuje ritam koji mu je dotle nametalo društvo.
Istraživanje bi moglo dovesti do razvoja tretmana koji uzimaju u obzir unutrašnji sat pacijenata.
“Možda ćemo davati lijekove za srce u nekim specifičnim vremenima, zavisno od toga koju varijantu gena pacijent ima, kako bi pružili zaštitu u vrijeme najvećeg rizika”, rekao je Lim. Buduće primjene ovog istraživanja, dodaje, mogle bi biti jednako raznolike kao i procesi koje unutrađnji biološki sat kontroliše.