Uz espreso u hotelu s pet zvjezdica u Tripoliju, advokat Samir Al Sharef razgovarao je o dokumentu koji je pomogao sastaviti i za koji kaže da pruža uvid u tajne dogovore oko nafte palog režima Moamera Gadafija.
– Ono što je zapisano u izvještaju samo je minijaturan dio stvarnosti, prozor u korupciju, kaže on.
Da je u Gadafijevo vrijeme bilo korupcije, ne bi nikog iznenadilo, piše “Reuters”. Sjevernoafrička zemlja na 168 mjestu je od 182 zemlje u prema Indeksu korupcije Transparency Internationala.
Iznenađuje to da je Libija sve to nadgledala.
Svake godine izvještaj bi bio podnesen Narodnom kongresu, ali nije objavljivan javnosti. Revolucija je uzrokovala da se jedan od njih iznese u javnost i pruži rijedak uvid u trgovinu naftom u izuzetno tajnovitoj regiji.
Reuters je uspio doći do dvije kopije izvještaja, nazvane “Godišnji izvještaj kontrolnog odbora za 2010”, putem odvojenih izvora. Proizvela ih je Gadafijeva vlada. Dokument od 40 strana fascinira, iz više razloga, piše “Reuters”.
Prije svega, zato što je uopšte napisan. Čini se da je to bio pokušaj režima da pokaže da ozbiljno namjeravaju povećati transparentnost.
Interesantan je i sam sadržaj. Čine ga privatna pisma i ugovori potpisivani s partnerima iz inostranstva te rezultatii istraga koje su ministarstva provodila tokom godina, u kojima su i optužbe za sumnjiva poslovanja, naročito kada je pitanju nafta. U to spadaju zakašnjeli finansijski izvještaji, lažni datumi na ugovorima, višestruki bankovni računi, procjene imovine na niže vrijednosti te gubljenje traga novcu ili nafti.
Neke od optužbi u tim papirima potiču od menadžerice iz naftne industrije koja tvrdi da je godinama nastojala ukazati na ove probleme, a da je zbog toga primala prijetnje od vlade.
Mnoge od optužbi koje se u tim dokumentima mogu naći teško je provjeriti. Neke tih optužbi upleteni su već porekli. Ipak, samo postojanje tih dokumenata pokazuje s kolikim se izazovom suočava libijska vlada. Nafta je krv libijske ekonomije, što toj industriji daje ogromnu političku moć i otežava “čišćenje” od praksi uvedenih u starom sistemu, kaže Al Sharef, koji je bio jedan od zaduženih za sastavljanje tog izvještaja.
Iako se vrh libijske naftne industrije promijenio, Al Sharef vjeruje da neće uspjeti napraviti promjene, ne promijeni li osoblje, koje i dalje funkcioniše prema “sistemu zasnovanom na ugovorima između prijatelja”.
Najwa Al Beshti, bivša menadžerica u Nacionalnoj naftnoj kompaniji, takođe je pridonijela formiranju izvještaja, ali i ona godinama nije znala za njega, sve do novembra 2010. kada se drugo vozilo zabilo u njen automobil. Nakon nesreće u kojoj joj je povrijeđena ruka, posjetili su je državni sigurnosni službenici i prenijeli joj poruku da sljedeći sudar može biti fatalan. Beshti je od tada sačuvala kopije svih prijetnji koje je dobijala.
Najwa Al Beshti: Pokazuje dokumente
Dok je radila u industriji pisala je prvo svojim nadređenima, a potom i vladi, ali je vjerovala da se njene poruke ignorišu.
Umjesto toga, sakupljane su u izvještaj ministarstva, koji je uređivao Al Sharef. Niti on, niti Rafik Derbi, koji je s njim sarađivao na izvještaju, nisu se nadali da će od izvještaja biti ikakve koristi dok god je Gadafi na vlasti.
– Mislili smo da to pišemo da bi ostalo zapisano u historiji, rekao je “Reutersu” Derbi.
Prije Gadafijevog pada, Huda Ben Amer bila je na čelu ministarstva za kontrolu. Beshti kaže da ju je Ben Amerlično upozorila da joj je život u opasnosti. Vjeruje da je izvještaj postojao kako bi se mogli kontrolisati čelnici koji bi eventualno odbili poslušnost.