Slikarstvo i moda su uvijek bili u harmoniji. To pokazuje i aktualna izlozba u pariskom Muzeju d'Orsay, pod nazivom “Impresionizam i moda”, sto ujedinjava sezdesetak remek djela. Postavka je i prilika da se vidi nekolicina kultnih platna, doslih iz cijelog svijeta, koje Parizani nisu nikada zaboravili.
Anatole France je maliciozno tvrdio :”Kada bih mogao odabrati I vidjeti knjige koje ce se izdati nakon mog izceznuca, znate li sto bih preporucio?Nikako romane. Jednostavno bih prelistavao modne revije da se osvjedocim o modnim zbivanjima, stoljece kasnije, iza mog vremena. Tkanine i sifoni bi mi rekli vise o buducem drustvu, nego svi umjetnici, romansijeri i filozofi”. Tako je poznati pisac htio istaknuti da moda, bolje od kreativnosti, ne samo da ostvaruje duh jedne epoke, nego ga karakterizira bolje od bilo kakvog opisivanja
Roland Barthes je mislio na isti nacin, posebno konstatacijom da je glavna funkcija mode-znacenje. odijevni predmet je simbol moci, istice razliku medju drustvenim slojevima, zvanjima, osobama. Posjeduje neraskidive spone sa drustvenom historijom. Dok je u Francuskoj, Stari rezim ispoljavao poseban ukus za ornamente, perje i trake, Revolucija je donijela strogost i naklonost za manje raskosnim opravama. U drugoj polovici 19 stoljeca, kada je Monet sa prijateljima izlagao prva platna, svi su najprije htjeli potvrditi neslaganje sa zvanicnom umjetnosti. Ostro kritizirani , odmah su nazvani “realistima”, ili jos bolje “aktualistima”, terminima koje je izmislio i uspjesno primijenio cuveni Emile Zola. Imresionisti su najprije suvremeni, ne po modnim referencama nego izboru sadrzaja
koji izbjegavaju pominjanje bilo kakve historije, mitologije, vjere…sto ce reci da su se okrenuli Renesansi ili 18 stoljecu
Znaci, impresionisticke teme su moderne, kako je i trazio Baudelaire, nekoliko godina ranije sa subjektima posudjenim od svakidasnjice. Nisu se klonili ni banalnosti niti puckog postojanja ali bez drustvene agresivnosti jednog Courbeta. Birali su scene sa balskih svecanosti, iz kavana, dorucke na travi. Sa sasvim novom koncepcijom, impresionizam je nasao osobno mjesto u historiji slikarstva. Nastojeci prikazati suvremeni nacin postojanja, tenori pokreta ne zaobilaze modu i kada je duga ravna suknja zamijenila krinolinu, zamijetili su kako ocrtava obline zenskog tijela. Odijevne promjene prikazuju i svjedoce o njima, kao o dijelovima stvarnosti.
“Iako slikari-komentira jedan od kustosa izlozbe, Philippe Thebaut, ne pokazuju skrupuloznu prezentaciju fizionomije kostima i odjece, dobro su proucili odijevne predmete njihovog vremena, smatrajuci kako je portret najbolji nacin pokazivanja osoba u obiteljskom okviru, slijedeci Bauderelairevu izreku, da: “na dnevne morfoze uticu vanjske pojave”. U impresionickom slikarstvu, posebno kod Maneta, nije jedino istaknuta deskriptivna stvarnost mode, nego umjetnikova vizija i objasnjenja koja daje. Renoir takodjer posmatra igre svjetlosnih odsjaja na tkaninama, proucavaju ih kada se pretvaraju u siluetu u pokretu, gotovo uvucenu u vibraciju atmosfere.
Posebna sloboda koju njeguju i cuvaju, savrseno se uklapa u njihove reprezentacije na platnu, izazivajuci mnostvo negodovanja. Kritizirani da “cesljaju nezavrsene slike”, koje su navodno bile “mnostvo obojenih fleka”. Najprije treba istaci kako su impresionisti cesto, slikali isti motiv, pa su Pissaro i Cézanne u Pontoiseu 1873 godine, Monet i Renoir u Bougivalu 1869 pa 1873 u Argenteuilu gdje im se pridruzio Manet, zajedno proucavali ideju moderniteta, svijetlog slikarstva, iztrazivajuci svjetlosne efekte na platnima, koje epoha nije prihvatala. Oni danas predstavljaju privilegirane svjedoke mode tog doba. Ako se zanemare nijanse, ostaje da su impresionisti, okrecuci ledja historiji, otkrili sadasnje vrijeme i sredstva isticanja njegove iskricavosti i ljepote.Izlozba traje do 20 sjecnja, 2013 godine.