Emina Hadžiosmanović, uposlenica Bosnia UK Networka iz Birminghama, treba da doktorira na studiju psihologije, a svaki slobodan trenutak koristi da pomogne starijim bosanskohercegovačkim izbjeglicama * Veliki hobi pisanje
Pet ekstra žena-djevojaka iz Velike Britanije, koje su u ovu zemlju došle kao izbjeglice, povodom Internacionalnog dana žena na prigodnoj ceremoniji “Migrant and Refugee Women Awards 2013”, koja je održana proteklog vikenda u The Royal Festival Hall u Londonu, dobilo je zaslužna priznanja “Žena godine”. Među njima je i 25-godišnja Bosanka Emina Hadžiosmanović, uposlenica Bosnia UK Networka iz Birminghama i doktorant na studiju psihologije na Univerzitetu u Nottinghamu. Njoj je pripala počasna nagrada koja dobiva na težini kada se zna da je ista takva nagrada dodijeljena mladoj iranskoj rediteljici Thini Gharavi, čiji je film “I am Nasrine” prošlog mjeseca bio nominovan za prestižnu filmsku nagradu BAFTA. Nakon upućenih čestitki pitamo Eminu kako se osjeća kao počasni pobjednik: “Iskreno rečeno ovakve nagrade gode i veoma mi je drago da su organizatori iz The FORUM prepoznali moj doprinos u radu s bosanskohercegovačkom zajednicom u Birminghamu. Naravno, koristim priliku da uputim jedno veliko HVALA mom menadžeru Anesu Ceriću i Izvršnom odboru Bosnia UK Networka koji su uložili dosta truda i nominovali me za ovu nagradu. Inače, ja u našoj organizaciji radim od marta 2011. godine, i glavna zadaća mi je pomoć starijim bosanskohercegovačkim osobama koje nisu u mogućnosti da rješavaju svoje svakodnevne životne i zdravstvene probleme. Dijapazon usluga je veliki od odlaska ljekaru s njima do ispunjavanja raznih aplikacija. Uglavnom, ja sam tu kada im treba pomoć.
Uporedo s tim ove godine završavam doktorat kliničke psihologije na Nottingham univerzitetu u Velikoj Britaniji.
Nova vrsta psihoterapije
Tema mog doktorskog rada su posljedice rata na psihičko stanje ljudi u Bosni i Hercegovini i bosanskohercegovačkih izbjeglica u Velikoj Britaniji. Isto tako istražujem volju za pomirenjem između naroda na našim prostorima i kakvi su međusobni odnosi danas. Takođe, prošlog ljeta nakon izlaganja svojih ideja za projekat psihoterapija, ideja mi je usvojena i dobila sam Rayne Fellowship for Refugees od te orgnizacije u Londonu i svu podršku da realizujem tu ideju. Cilj tog projekta je da se prvi put u Velikoj Britaniji pruži nova vrsta psihoterapije osobama koje su bile izložene ratnim traumama. U sklopu s ovim radom imam namjeru da osnujem organizaciju koja će se isključivo baviti psihoterapijom. Naravno, tu će osim naših ljudi biti uključeni i pripadnici britanske vojske koji imaju dosta posttraumatskih problema nakon svih ovih ratova u kojima učestvuju”.
Kako rad s osobam s PTSP stresom izgleda u praksi u Velikoj Britaniji, koju terapiju koristite i kakav je vaš pristup takvom jednom pacijentu:
“Terapija koju koristim zove se “Narrative Exposure Therapy” (narativno izlaganje) i to je vrsta psihoterapije koja pokušava da umanji simptome trauma kroz razgovor i prepričavanje najtraumatičnijih događaja koji su se desili u toku životnog perioda pojedinca. Koristi se vrlo jednostavan pristup koji omogućava pacijentu da što detaljnije opiše te događaje kako bi se dovoljno izložili tim negativnim emocijama i prešli preko trauma, da bi došlo do umanjenje simptoma nakon samo par terapija. Trenutno je rano govoriti o rezultatima jer rad je još uvijek u toku, ali prema mom dosadašnjem iskustvu mogu pretpostaviti da će rezultati biti pozitivni.
Ljubav prema Bosni
O Emini Hadžiosmanović pisali smo u više navrata, kada je magistrirala na Oxfordu, kada je napisala svoju prvu knjigu, jer njen veliki hobi je pisanje: “Ljubav prema pisanoj riječi otkrila sam u srednoj školi kada smo dobili zadaću da napišemo temu o nezaboravnom putovanju. Ja sam opisala napuštanje Bosne i kako sam kao izbjeglica došla u Veliku Britaniju. Pozitivna reakcija moje profesorice engleskog jezika me je inspirisala da počnem pisati sa svojih 14 godina. Glavna tema za mene je bio rat u BiH, i napisala sam knjigu “Život između dva svijeta” koja nije objavljena zbog finacijskih razloga, naime još uvijek tražim izdavača.
Jedno poglavlje ove knjige sam poslala na natjecanje, gdje sam osvojila prvo mjesto na Univerzitetu na Oxfordu. Osvajala sam nagrade za svoje pisanje, pisala sam za novine i razne magazine u Velikoj Britaniji. Predstava koju sam napisala o Bosni bila je izvedena u teatru “Birmingham Repertory Theatre”. Rukovodila sam kreativnim projektom, gdje sam motivirala ljude različitih nacija u Velikoj Britaniji da pišu o svojim kulturama, koje sam objavila u knjizi “Undocumented”. Isto tako sam spremila knjigu poezije koja se zove ‘Ljubav i rat’ i ona takođe čeka bolju ekonomsku situaciju.”
Za kraj pitanje vidi li Emina sebe u Sarajevu u svojoj Bosni i Hercegovini?
-Bosnu i Hercegovinu smatram svojom domovinom i imam veliku želju da se jednog dana vratim u svoj rodni grad Sarajevo. Ali isto tako sam svjesna teške ekonomske i političke situacije u Bosni, ali ipak slobodno mogu reći da me srce vuče ka Sarajevu. Ukoliko bih našla zaposlenje, rado bih se vratila. Bosna je jedna i jedina.