Kampanja protiv montiranog procesa „Pogorelica“ dosad je najveća odbrana i najveća pobjeda istine o karakteru naše borbe za opstanak. Kazati da su Bošnjaci u toku rata imali kamp za obuku terorista – netačno je i pogubno je! Ne postoji autoritet koji takvu laž smije izgovoriti, a da mu Bošnjaci ne okrenu leđa. Razumije li to Fahrudin Radončić?
Unutarbošnjački politički sukobi zahvatili su i one dijelove nacionalnog interesa koji bi morali biti neupitni i nedodirljivi za sve. To što Fahrudin Radončić misli da je Bakir Izetbegović ovo i ono, i obratno, ne bi trebalo mnogo da nas sikira, sve dok to prepucavanje ne zahvati pojmove koji su stariji i važniji od ove obojice prolaznika kroz prostor i vrijeme. Na pijedestalu svetosti nalazi se, i tu mora i ostati, naše uvjerenje da je bošnjačka borba za opstanak bila bosanska, antifašistička i antiteroristička, što je bio ideološki program Armije RBiH i svih odbrambenih struktura. Kampovi za obuku boraca Armije RBiH time nisu mogli biti teroristički, jer su proizilazili iz doktrine samoodbrane, koja je bila blokirana i zapadnim embargom na oružje. Plasiranje teze o terorizmu unutar naših odbrambenih struktura isključivi je interes kreatora genocida nad Bošnjacima, jer se tako aboliraju zločinci, a optužuje žrtva. Kako je onda moguće da se u „Dnevnom avazu“, evo već nekoliko puta, objavljuje laž o „terorističkom kampu Pogorelica“?! Jer, ako su naše odbrambene snage imale teroristički kamp, onda Bošnjaci više nisu žrtve genocida, već agresori i teroristi! Ne može biti a da vlasnik „Dnevnog avaza“ i lider SBB-stranke Fahrudin Radončić ne vidi to što se piše po njegovoj novini! Može jedino biti da se Radončić previše zadeverao oko tih prepucavanja sa Izetbegovićem i Tihićem, pa zaboravio da u našem nacionalnom ponosu postoje mjesta u koja se ne smije dirati. U ta mjesta dirali su, nedavno, i Izetbegović i Tihić, kada su gmizali oko Tadića i Dodika, izvinjavali se u ime žrtve, i pravili od svih nas Huse i Hase. Ali, računalo se da je Radončić kao opozicija bolji od onih koje kritikuje, pa će razumjeti da postoji granica do koje određeni pojmovi mogu biti uvlačeni u međustranačke sukobe. Evo, čak i da podržavamo Avaz-SBB-Radončićevu namjeru da opoziciono raskrinkava okoštalu i korumpiranu strukturu SDA, ne možemo prihvatiti da se u tu svrhu izmišlja terorizam u Bošnjaka. Kakva je korist što će dva-tri ratna državna funkcionera iz reda SDA biti ocrnjena za tzv. terorizam, ako će kompletna naša borba za opstanak dobiti drugačije značenje? Jer, ako šef bosanske Policije u ratu pravi teroristički kamp, onda je i ta Policija teroristička.
Zar je to rivalstvo toliko ostrašćeno, i oslijepljeno, pa da je spremno žrtvovati i najsvetije stranice bošnjačkog identiteta?! Najgore što bi se moglo dogoditi političkom projektu Fahrudina Radončića – koji je dočekan kao „šansa za Bošnjake“ – jeste da krene stramputicom SDP-a Zlatka Lagumdžije, koji je parnerstvo sa velikosrbima, velikohrvatima i diplomatskim dejtoncima gradio na sataniziranju bošnjačkog naroda i izmišljanju tzv. islamskog terorizma. Na žalost, onoliko koliko je SDA postala filijala SDP-a, toliko je SBB željan da preuzme ulogu te filijale, što se vidi po činjenici da „Dnevni avaz“ mjesecima nemilosrdno rastura SDA i udvara se SDP-u. Ovaj prijateljski tekst nastoji ukazati na štetu koja bi nastala ako bi Bošnjaci izgubili još jednu šansu. A šansom se ne može zvati alternativa koja, kao SDP i Federalna tv, izmišlja terorizam u Bošnjaka. Kao što su sve srpske stranke saglasne da im je Republika Srpska, kao nacionalni interes, iznad stranačkih sukoba, tako i sve stranke koje žive od bošnjačkih glasova, moraju biti saglasne oko činjenice da su Bošnjaci bili žrtve genocida, da su to i danas, i da u borbi za opstanak nije bilo, niti je moglo biti, ma kakvog terorizma. Kazati da su Bošnjaci u toku rata imali kamp za obuku terorista – netačno je, nezrelo je, pogubno je! Ne postoji autoritet koji takvu laž smije izgovoriti, a da mu Bošnjaci ne okrenu leđa. Razumije li to Fahrudin Radončić?
Front za odbranu časti
Nas, potcrtavamo to, ne zanimaju personalno Fikret Muslimović, Bakir Alispahić, Nedžad Ajnadžić i mnogi drugi SDA-ovci koji ovih dana izlaze na „Avazovoj“ potjernici u rubrici „Ličnost dana“. Ako su ljudi šta griješili, neka za to odgovaraju. Jedino, bilo bi lijepo da se istim metrom mjere i SDP-ovi funkcioneri, pogovo oni koji su do grla u kriminalu. Ali, te objektivnosti nema ni na Federalnoj tv. Nas, zapravo, na reakciju nuka pominjanje „terorističkog kampa Pogorelica“, u ovim „Avazovim“ potjernicama. Federalna tv ima običaj iz prošlosti vaditi sudske procese na kojima su osumnjičeni oslobođeni, a onda rekonstruirati priču kao da se sada dogodila. Tako je uradio i „Avaz“, iako je na sudu dokazano da „Pogorelica“ nije bila teroristički kamp. Prisjetimo se vijesti od 20. januara 2008. godine, pod naslovom „Na Vrhovnom sudu pao i slučaj Pogorelica“, objavljene upravo u „Dnevnom avazu“:
– Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio je trojicu bivših visokih funkcionera AID-a Bakira Alispahića, Irfana Ljevakovića, Envera Mujezinovića te dvojicu bivših policijskih zvaničnika USK Edhama Veladžića i Ejuba Ikića. Na ovu odluku kojom je potvrđena prvostepena oslobađajuća presuda, više ne postoji pravo žalbe, niti ikakav redovni ili pravni lijek.
Nakon što je protiv njih prvobitno otpala optužba za obučavanje terorista u kampu ”Pogorelica”, Alispahić, Ljevaković, Mujezinović, Veladžić i Ikić oslobođeni su 2006. godine pred Kantonalnim sudom Sarajevo i tačke optužnice koja ih je teretila za poticanje na ubistvo Fikreta Abdića. Neuobičajeno za bilo koji sudski proces, žalbu na presudu Kantonalnog suda uložilo je Federalno tužilaštvo, tačnije tužilac Vlado Mišković. Procesom je nanesena velika materijalna šteta državi, zbog visokih sudskih troškova, koji su proizašli čak i iz plaćanja svjedoka. Tako je, kako su mediji izvještavali, čak 150.000 dolara iz budžeta plaćeno za izvještaj o ”Pogorelici” koji je sačinio navodni međunarodni stručnjak za terorizam Rohan Gunaratna. Već je izvjesno da to državi neće biti jedini trošak, jer, kazao nam je advokat Crnalić, optuženi će tražiti odštetu za vrijeme provedeno u pritvoru, kao i zbog povrede časti i ugleda, odnosno duševnih boli koje su pretrpjeli zbog ovog sudskog postupka.
Ako je montirani slučaj „Pogorelica“ pao 2006. pred Kantonalnim sudom, pa onda još jednom, definitivno, pao 2008. godine pred Vrhovnim sudom, čime je za vijek vijekova dokazano da to nije bio teroristički kamp, kako je moguće potkraj 2011. godine pisati o „terorističkom kampu Pogorelica“? Onaj ko nakon svega izmišlja ratni kamp za obuku bošnjačkih terorista, ne samo da se sukobljava sa čašću bošnjačke žrtve, i ne samo za oslobađajućom presudom, već i sa nizom dokumenata i svjedočenja iz vremena kada je taj sramni proces vođen, a kada su hiljade bosanskih patriota ustali u odbranu istine o odbrambenom karakteru naše borbe za opstanak. Prisjetimo se, preko organizacije Bošnjački front, 10.000 patriota je stavilo svoja imena na peticiju za obustavu montiranog procesa, a spiskovi su danima objavljivanji u tadašnjim „Jutarnjim novinama“. Potom, 21 član Društva pisaca BiH, na čelu sa Abdulahom Sidranom, potpisao je otvoreno pismo protiv reinkarnacije policijske države i za obustavljanje montiranog procesa. Gradimir Gojer je najavio da će praviti pozorišu predstavu, a kompozitor Asim Horozić da će pisati muziku, kao vid umjetničkog tematiziranja, i otpora, protiv policijskih metoda bh. pravosuđa. Proslavljeni umjetnici sevdaha, Beba Selimović, Omer Pobrić, Ljubica Berak i drugi, također su potpisali peticiju protiv „Pogorelice“. U januaru 2003. je jedanaest univerzitetskih profesora objavilo svoju deklaraciju protiv „Pogorelice“. Bio je to istinski svenarodni pokret protiv klevetanja bosanske borbe za opstanak. Akademski pečat ovoj seriji protesta protiv policijske države dao je Okrugli sto o montiranom procesu „Pogorelica“, održan u Sarajevu 14. aprila 2003., na kome su učešće uzeli eminentni univerzitetski profesori, potput prof. dr. Ive Komšića, prof. dr. Ibrahima Bušatlije i drugih.
U političkoj historiji BiH sigurno je da nije postojao pravosudni slučaj, poput „Pogorelice“, koji je pobudio tako široke reakcije civilnog društva, odlučnog da se odupre reinkarnaciji policijske države i blaćenju jedne pravedne, antifašističke borbe za slobodu svih bh. naroda. Na kraju, oslobađajuće presude Kantonalnog, pa Vrhovnog suda Federacije, potvrdile su da su u pravu bili svi: bh. književnici, umjetnici sevdaha, univerzitetski profesori, kao i 10.000 potpisnika peticije protiv montiranog procesa „Pogorelica“. Ustati protiv svih njih, protiv istine i argumenata – kako bi se Bošnjaci ubijedili da su njihovi branitelji bili teroristi – nepametno je.
Žigosanje bošnjačke žrtve
Od hiljade stranica koje bi nas mogle podsjetiti na „Pogorelicu“, kao na projekt optuživanja bošnjačke žrtve, izdvojit ćemo samo djelić oko američke podrške kampu na Pogorelici. Na osnovu izlaganja Petera Galbraitha, američkog ambasadora u Hrvatskoj, pred Domom komiteta za međunarodne odnose SAD, u maju 1996., jasno je da je Amerika podržavala vojnu pomoć bosanskim snagama koja je, preko Hrvatske, stizala (i) iz Irana. A „Pogorelica“ je dovedena pod sumnju upravo zbog prisustva instruktora iz islamskih zemalja. Galbraith je, između ostalog, rekao:
„Prije dvije godine, bosanska vlada zatražila je od hrvatske vlade dozvolu za tranzit oružja kroz Hrvatsku za svoju armiju pod opsadom. Hrvatska vlada je zatražila naše mišljenje. Naša administracija je odlučila da ne reagira, a ja sam rekao Hrvatima da nisam dobio direktive. Bosanci su preživjeli zahvaljujući naoružanju. Naposlijetku, oružje koje je stiglo iz drugih zemalja pored Irana, omogućilo je Bosancima da kompenziraju vojnu neravnotežu spram Srba, povrate dio teritorije i tako pomognu da se poploča put ka Daytonu. Bosanski narod koji je nenaoružan stajao spram srpskog agresora, jedva je preživio zimu 1993-94. Bez pomoći, sumnjali smo da bi preživjeli još jednu godinu. To je tada bio kontekst naše odluke. Enklave, bez odbrane, uključujući Sarajevo, pale bi u ruke Srbima. Bilo bi na stotine hiljada mrtvih!“
Na osnovu Galbraithovog izlaganja je očigledno da je Amerika i zvanično, a još više nezvanično, držala sve konce u rukama u pogledu tehničke i stručne pomoći bosanskim braniteljima u toku agresije i trajanja embarga na oružje, koji je jedino pogađao legalnu bh. vlast. Legalni, antiteroristički centar za obuku „Pogorelica“, u kome je predavanja držalo i nekoliko oficira iz islamskih zemalja, bio je time plod američke volje. Huškanje Amerike na bosanske branitelje, pod optužbom za saradnju sa instruktorima iz islamskih zemalja, nema nikakvog smisla, jer je Amerika podržavala tu pomoć, u vidu naoružanja i obuke u kampovima kakav je bio i kamp „Pogorelica“.
Na žalost, sve ove činjenice dosad nisu doživjele konačnu publicističku, naučnu, a ni političku valorizaciju. U mojoj knjizi „Teror antiterorizma“ (dostupna na alispahic.net u PDF formatu), koja obrađuje stotinjak slučajeva izmišljanja tzv. islamskog terorizma u BiH, nalazi se i poglavlje o „Pogorelici“. Javnost je ostala uskraćena za zbornik sa okruglog stola u Sarajevu, kao i za zbornik svih dokumenata vezanih za ovaj slučaj. Otud je logično da neko pomisli kako bi „Pogorelica“ ponovo mogla postati „teroristički kamp“, i kako bi se putem te izmišljotine mogle nanositi štete političkim protivnicima, pa makar cijena bila i žigosanje bošnjačke žrtve. Glavni krivci za to nisu ni u SDP-u, ni u SBB-u, već upravo u SDA, gdje su dozvolili da motaža i odbrana „Pogorelice“ padne u zaborav, iako se radi o dosad najvećoj odbrani istine o karakteru naše borbe za opstanak. A zašto se u SDA nemarno odnose prema odbrani karaktera naše borbe? Zato, brate, što bi najsretniji bili kad bi mogli sami sebe proganjati, pa da se dodvore onima kojima se dodvoravaju koalicioni partneri Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić.
Antrfile
Tako se pisalo…
Odbranom okrivljenih u montiranom procesu Pogorelica, mi branimo moralni dignitet 200.000 žrtava genocidne agresije, i pečatamo optužnicu protiv istinskih zločinaca i terorista. Ako popustimo i dozvolimo da se naše pravo na odbranu svih bh. građana okrivi za terorizam i špijunažu, tada smo završili priču o Bosni. Otud valja razumjeti da je ovaj proces montiran protiv svih naših žrtava, unesrećenih, raseljenih porodica, pobijenih i silovanih, protiv naših ubijenih godina, protiv svega što smo izdeverali samo zato što smo željeli živjeti u ozračju multietničke tolerancije i čovjekoljublja. (Fatmir Alispahić, u „Walteru“ od 25. XII 2002.)