< !DOCTYPE html PUBLIC "-//W3C//DTD XHTML 1.0 Transitional//EN" "http://www.w3.org/TR/xhtml1/DTD/xhtml1-transitional.dtd">
Vlatko Cvrtila, profesor Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba, kazao je da ni Evropska unija na početku svog osnivanja nije posebno tretirala to pitanje, te da je ovo pitanje definisano tek 2000. godine usvajanjem Kopenhaških kriterija, na osnovu kojih se razvio model poštivanja prava nacionalnih manjina.
Neugodna pitanja
“Danas je zaštita prava nacionalnih manjina na način na koji je to određeno Kopenhaškim dokumentima jedan je od kriterija koje moraju implementirati sve države koje apliciraju za članstvo u Evropskoj uniji”, podvukao je Cvrtila.
Iz tih razloga, istakao je Cvrtila, za Hrvatsku je zatvaranje poglavlja 23 pregovora sa EU bilo izuzetno teško.
“To je teško područje s puno neugodnih pitanja iz Kopenhaških dokumenata na koje treba dati odgovore. Pritom treba imati u vidu da Evropska unija na tom području daje svesrdnu pomoć, ali ne i gotove odgovore, pa su implementacija i zaštita nacionalnih manjina vrlo dramatičan proces”, naglasio je Cvrtila. Pojasnio je da je način zakonskog rješenja pitanja zaštite nacionalnih manjina podjednako težak za sve države jugoistoka Evrope, pa time i zapadnog Balkana, jer se očekuje da se ta paleta liberalnih pravila i zakona inkorporira u neliberalna društva.
Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, istakao je da Hrvatska ulazi s najvišim legislativnim standardima u oblasti zaštite nacionalnih manjina u EU, te da je to model koji može poslužiti i drugim državama na putu ka članstvu u EU.
Kada je u pitanju BiH, Tolnauer je kazao kako Hrvatska tu ne može dati preporuke, nego samo pomoći svojim savjetima kako riješiti pitanja političkog predstavljanja i zaštite nacionalnih manjina.
“U BiH je situacija po ovom pitanju nejasna. Mi ne možemo BiH davati uputstva i savjete. Ali, na osnovu našeg iskustva, preporuka je da se manjine integrišu u društva u kojima žive sa jasnim svojim integritetom”, rekao je Tolnauer te dodao da svaka zemlja EU unutar svog sistema rješava ta pitanja.
– Što se tiče problema nacionalnih manjina u Hrvatskoj, najveći problem je zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina, koji je također problem cijele Hrvatske. Ovo pitanje se prati i kontinuirano rješava. Također, to je pitanje naše najveće nacionalne manjine – Srba. Međutim, to se ne može gledati jednoznačno. Njihova problematika je od rješavanje imovinskih poslova pa do složenijih pitanja, kazao jeTolnauer.
Prema mišljenju Vukašina Pavlovića, profesora na Fakultetu političkih nauka iz Beograda, političko predstavljanje nacionalnih manjina u parlamentarnom životu je jedno od teško rješivih pitanja i teoretski i praktično.
“Kada je u pitanju BiH i provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić – Finci protiv BiH, ne vidim kako će to biti moguće riješiti a da se očuva balans ravnopravne zastupljenosti i konstitutivnih naroda i nacionalnih manjima”, istakao je Pavlović.
Unutrašnje podjele
Govoreći o iskustvima Srbije, podsjetio je da je ona na granici između nacionalno homogene države jer je prema popisu 17 posto učešće nacionalnih manjina. Dodao je da je taj broj realno veći i da doseže do 20 posto jer je dio Albanaca bojkotovao popis, a sa romskom populacijom se manipuliše. Kada je u pitanju političko predstavljanje nacionalnih manjina, Pavlović je naveo da je tu vjerovatno najteže pitanje romske nacionalne manjine, zatim lica sa Kosova, te izbjeglice sa prostora bivše Jugoslavije.
“Političko predstavljanje još je tu tanko. Jer iako je taj prag za ulazak u parlament za partije nacionalnih manjina niži, 15 hiljada glasova, ipak postoje mnoge podjele unutar nacionalnih manjina, instrumentalizacije od većih stranaka”, kazao je Pavlović.
Prema njegovim riječima, to se naročito dobro vidi na izborima na lokalnom nivou, gdje se čak formiraju partije pripadnika nacionalnih manjina, a da ih u stvari tu i nema. To se koristi kao jedan lakši put da se postane odbornik ili uđe u parlament.
Danijel Kovč, sekretar Savjeta nacionalnih manjina Republike Srpske (Poljska nacionalna manjina), podvukao je da u BiH problem predstavlja naziv i svrstavanje nacionalnih manjina u kategoriju ostalih. Međutim, najveći problem je pasivno biračko pravo kada se govori o izboru najvišeg državnog rukovodstva koje bi predstavljali predstavnici nacionalnih manjina.
“Veliki problem predstavlja političko predstavljanje i participacija predstavnika nacionalnih manjina u svim sferama javnog života u BiH. Sljedeći važan proces za nacionalne manjine jeste popis koji se dešava u oktobru. Biće to važan proces kojim ćemo utvrditi realno stanje pripadnika nacionalnih manjina na terenu. Važno je da se pripadnici nacionalnih manjina izjašnjavaju bez bilo kakve bojazni. Na taj način možemo obezbijediti sljedeće akcije koje će poboljšati položaj nacionalnih manjina u BiH”, zaključio je Kovač.