< !DOCTYPE html PUBLIC "-//W3C//DTD XHTML 1.0 Transitional//EN" "http://www.w3.org/TR/xhtml1/DTD/xhtml1-transitional.dtd">
Srbi štampali islamske knjige
Prije 70-80 godina, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, u Tuzli je bilo normalno da srpske štamparije štampaju i distribuiraju islamske knjige. Bilo je moguće i da direktor Tuzlanske gimnazije s arapskog prevodi i tumači Kur'an, a da ga zbog toga niko ne optuži da je protiv nekoga ili nečega. Bilo je normalno da gradsko pjevačko društvo „Bosna“ raspisuje konkurs za najbolji rad o životu poslanika Muhammeda a.s., a da se ne pojavi neko kome će to smetati. Baš zbog toga ambijenta interkulturnih prožetosti među narodima u Tuzli, gdje su se narodne i vjerske slobode podrazumijevale, a ne retorički i formalno veličale – mogao se dogoditi taj veličanstveni gest odbrane komšija, kakav je u januaru 1942. učinio muftija Kurt, kada je tuzlanske Srbe spasio od ustaškog pogroma, a što je poslije znala cijeniti i najvišim ordenom odlikovati Titova vlast u Beogradu. Bilo je logično komšijski narod i komšijske vrijednosti doživljavati kao sastavni dio svoga dobra i zajedničke bosanske baštine. Bio je to prirodni, a ne paradni ambijent tolerancije i multikulture, o čemu, evo, svjedoče najmanje dva islamska naslova objavljena u štamparijama Jovana Petrovića i Riste Sekulića u Tuzli, u kojima je 20-tih i 30-tih godina štampan najveći broj tuzlanskih izdanja.
Pred nama je knjiga „ELKURANUL-HAKIMU“ – „KURAN-MUDRI“, ispod čijeg naslova priše: „S arapskog prevađa Šukrija Alagić, direktor Tuzlanske gimnazije“. Knjiga je štampana u Štampariji Jovana Petrovića u Tuzli. Uz ovu knjigu vrijedi se prisjetiti da je Šukrija Alagić bio pionir prevođenja s arapskog jezika. Rođen je u Tuzli 20. maja 1881, a umro je 31. januara 1936. godine u Derventi. Na sveučilištu u Beču studirao je od 1901. do 1905. orijentalistiku i slavistiku. Predavao je na gimnazijama u Sarajevu, Mostaru, Tuzli i Derventi. Za potrebe bh. gimnazija sastavio je nekoliko priručnika za arapski jezik. Kao prevodilac stekao je veliku popularnost.
Drugi naslov je objavljen u izdanju Pjevačkog društva „Bosna“ i štampan u Štampariji Riste Sekulića u Tuzli. Društvo je početkom 1943. raspisalo natječaj sa tri nagrade za najbolja predavanja o životu i ličnosti Muhammeda a.s. Najbolje ocijenjeno predavanje štampano je u 1.000 primjeraka i besplatno djeljeno, a riječ je o naslovu: “El-Fahri: Muhamedov (s.a.) lik čovjeka i borca. Odobreno od državnog i promičbenog ureda u Tuzli broj 30/43., Tuzla. Str. 14+(2)-19×12.“
Vrijedi se prisjetiti i Pjevačkog društva “Bosna” u Tuzli, koje je osnovano 1938. godine. Radilo je do jeseni 1943. kada je Tuzla prvi put oslobođena. Prilikom povlačenja partizanskih jedinica iz grada, u narodnooslobodilački pokret otišla i većina članova Društva, koji su sa sobom ponijeli i sve glazbene instrumente. To što je Društvo afirmiralo lik poslanika Muhammeda a.s., očito je, samo je pomoglo da članovi Društva u antifašizmu – u borbi za Dobro a protiv Zla – vide svoje političke i etičke ciljeve.
Ove crtice iz tuzlanske povijesti nam kazuju da bi sadašnjost mogla mnogo dobrog naučiti iz prošlosti, nad kojom je nepravedno navučena stigma mraka i zatucanosti.