Snimao je sa najnadarenijim i najpoznatijim glumcima pocevsi od Sophie Loren o Marcella Mastroiannija nezaboravnih u “Posebnom danu” prikazanom na Festivalu u Cannesu 1977 godine, genijalnoj kronici promjena marginalnog talijanskog drustva, isto kao i rimskog bidon predgradja, obradjenog u ostvarenju snimljenom godinu ranije pod nazivom “Grozni, prljavi i zli” naglasava razocaranja, nastupila nakon studentskih pobuna 1968, u cijeloj Europi.
U amblematicnom filmu “Terasa” iz 1980 godine, Ettore Scola istinski maestro sedme umjetnosti, nastavlja u istom pravcu, ustanovljavajuci tezinu postojanja starokontinentalnog juga. Reditelj je vladao talijanskim filmom u periodu izmedju 1960 i pa do kraja proslog stoljeca, ugasivsi se nedavno u 84 godini u rimskoj klinici.
“Zaustavilo mu se srce od umora”-izjavile su supruga i kceri, cije je rijeci citirao cijeli svijet.
Rodjen 10 svibnja 1931 godine u Trevico, pokrajina Campania ciji je centar Napulj, odlazi s obitelji jako mlad u Rim. Najprije je studirao pravo manifestirajuci smisao za satiricni crtez. Desetljeca kasnije izlozice svoje uradke i karikature u jednoj, pariskoj galeriji. Najprije suradjuje u humoristicnoj reviji Marc’ Aurelio poput scenarista Age i Scarpellija ili Federica Fellinija.
Ideju da postane advokat zamijenio je rediteljskom, jos 50 godina, 20 stoljeca. Mladi covjek je bio scenarist cijelo desetljece pa presao u reditelje na velika vrata ostvarenjem snimljenim 1964 godine, pod nazivom “Govorimo o zenama” u kome je vec ucestvovao njegov omiljeni glumac Vittorio Gassman i privlacna Sylva Koscina.
Partijska ostvarenja
Cetiri godine kasnije slijedi film dugog naziva “Hoce li nasi junaci pronaci prijatelja, tajanstveno izcezlog u Africi”?! Satiricno- avanturisticko djelo snimano u Italiji i Angoli, u kojem su glavni interpreti Alberto Sordi i Bernard Blier. Zatim film “Drama ljubomore” iz 1970 godine, hvaljena od strane francuske kritike.Dolaze do izrazaja nadrenosti Monice Vitti i Giancarla Giannini uz neizbjeznog Mastroiannija, nagradjenog priznanjem za najbolju interpretaciju u Cannesu. Scola nastavlja rezijom “Permette, Rocco Papaleo”, u kojem prelijepa Lauren Hutton glumi sa neodoljivim Marcellom, koji joj je pomogao ostvariti upecatljiv lik. Zatim “Najljepsa noc mog zivota” sa Michelom Simonom i Sordijem.
U tom periodu prve polovice 70 godina, proslog stoljeca, Ettore Scola zapocinje ostvarivati i dokumentarce za Komunisticku partiju Italije! Snima slavlja Unite, dnevnika partije ili djela o Fiatu. Godine 1974 postize planetarni uspjeh filmom “Jako smo se voljeli” /C'eravamo tanto amati/ sa Gassmanom, Ninom Manfredi, Stefaniom Sandrelli i Stefanom Satta Flores. Pricu o tri prijatelja upotpunjava virtuozan prikaz talijanskog drustva sto klizi kriscansko-demokratskom sustavu. Reditelj je ujedno odao pocast poslijeratnom neo-realizmu!
“Nas film je zauvijek vezan za drustvene dogadjaje”-izjavio je tada Scola, na jednom festivalu.
Reditelj je 1976 napokon dobio vrijedno priznanje, nagradu za realizaciju u Cannesu za ostvarenje “Grozni, prljavi i zli”/Brutti, sporchi e cattivi/.Nakon televizijske satire “Dobro vecer, dame i gospodo”, reditelj ostvaruje najpoznatiji film “Poseban dan” /Una giornata particolare/, 1977 godine. Nezaboravni susret rimske domacice i intelektualca-homoseksualca, ugrozenog fasistickim pokretom. Dok se druze Loren i Mastroianni radio ukazuje na drugi susret izmedju Hitlera i Musolinija, cija je rodjakinja lijepa i jos uvijek privlacna glumica. Scola nije propustio priliku istaci u nekoliko navrata kako je kao djecak pripadao pokretiu “Vucicina djeca”, koji je predstavljao fasisticki podmladak.
Slavni reditelj je bio ubijedjen da se “Priblizno ostvaruje, uvijek, isti film! Stalno sam preokupiran jednakom tipologijom izolovanosti, drustvenih razlika…Ne polazim od jednog sadrzaja, nego jedinstvene ideje koju izlazem na groteskan nacin i s humorom jer smatram da je to plemenit i dramatican pokusaj, pokazivanja suvremenog drustva”!
Pocast Felliniju
Reditelj nije oklijevao eksperimentirati pa je sa svojim dobrim i cuvenim prijateljem, cineastom Dinom Risi korealizirao te iste 1977 godine “Nove monstrume”, aktualiziranu verziju, vulgarniju, zlocudniju i eroticniju od “Monstruma” iz 1968.
Nakon uspjeha “Terase” i savrsenog prikzivanja izgubljenih iluzija talijanske ljevice, reditelj je 1981 godine, ostvario “Ljubavnu strast” pa “Noc u Varenni”, godinu kasnije koji nisu nasli put do publike.
Promasaji su brzo zaboravljeni zahvaljujuci “Balu”, djelu koje je jos jednom potvrdilo rediteljevu genijalnost. Snimljena 1983, adptacija francuskog spektakla reditelja Jean- Claude Penchenata, pokazuje plesne parove sto postepeno evoluiraju na podiju obicnog mjesta za okupljanje starijih osoba. Film je privukao milijune gledatelja i imenovan je za “Oscara”. Slijedi jos devet dugometraznih, uspjesnih fikcija, boljih jednih od drugih. Upecatljiv je susret Jacka Lemmona sa Marcellom Mastroiannijem, u filmu “Macaroni” iz 1985 godine. Zadnje ostvarenje iz te serije “Gente di Roma” /Rimljani/ prikazano u Europi 2004 godine, ima za bazu protestacije protiv Berlusconija. Iako je oglasio osobni odlazak u mirovinu, Scola je ostvario i dokumentarni film, prikazan na venecijanskoj Mostri u rujnu 2013, pod nazivom “Kako se cudno zvati Federico” .Djelo je posveceno starijem kolegi i prijatelju, neponovljivom Felliniju i oznacava kraj Scoline, nenadmasne, karijere.
Dzana Mujadzic