Povodom pisma muftije mostarskog Sida ef. Smajkića od 16.12. 2012. god. o teškom stanju muslimana Bošnjaka u Mostaru i Hercegovini zbog kršenja njihovih osnovnih ljudskih prava uz šutnju domaćih političara i blagoslov OHR-a, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je izdao saopćenje za javnost u kojem se kaže:
– Jučerišnje pismo muftije mostarskog Seida ef. Smajkića ne može ostaviti ni jednog razumnog i odgovornog čovjeka ravnodušnim. Uistinu, svi patriote i svi pijatelji Bosne i Hercegovine u svijetu pismo muftije mostarskog treba da shvate vrlo ozbiljno i krajnje odgovorno. Pismo je strašan krik, možda posljednji, da se spriječi nacionalni pogrom i progon Bošnjaka muslimana iz Mostara, ali i iz Hercegovine. Jer, ako se Mostar etnički očisti od Bošnjaka muslimana, onda ni u drugim gradovima nema nade za njih.
A riječ je upravo o Mostaru koji je ostao uspravan i nakon rušenja mosta i koji je unatoč silama zla uspio obnoviti most i pružiti ruku povjerenja i pomirenja kroz statut o jedinstvenom gradu jednakopravnih građana.
Nije bilo lahko uvjeriti Bošnjake koji su prošli višegodišnji mostarski pakao da prihvate statut OHR-a, kojeg je 2004. god. predložio bivši visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Pedi Ešdaon (Paddy Ashdown), o jedinstvenom gradu na račun samostalnih općina u istočnom Mostaru, ali su, kao i uvijek (naivno ili bezpomoćno), povjerovali da je međunarodna zajednicau u osobi visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu ozbiljna organizacija, koja poštuje svoje odluke i koja neće podleći ucjenama nacionalističkih i interesnih grupa.
Bošnjaci su i meni tada vjerovali kad sam im govorio da je statut o jedinstvenom gradu Mostaru u interesu suvereniteta i integriteta cijele Bosne i Hercegovine, podsjećajući ih na riječi rahmetli Alije Izetbegovića da je “bolje dijeliti vlast, nego zemlju”. Nevoljko, ali su Bošnjaci prihvatili statut o jedinstvenom gradu Mostaru, vjerujući da će OHR inzistirati na njegovoj provedbi u smislu jednakopravnosti svih građana i naroda, bez majorizacije i marginalizacije bilo koga.
Nažalost, ništa od toga se nije ostvarilo i zato se danas pitam da li sam dobro uradio što sam nagovorio Bošnjake da prihvate statut o jedinstvenom gradu Mostaru kojeg je predložio tadašnji viski predstavnika Pedi Ešdaon, koji je bez sumnje bio jedan od najaktivnijih i najuspješnijih visokih predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Umjeso primjene statuta o jedinstvenom Mostaru, kakav li paradoks, ustavni sud Bosne i Hercegovine, uz blagoslov OHR-a, kao autora statuta, flagrantno krši princip o jednakopravnosti građana i osporava statut o jedinstvenom Mostaru, pozivajući se na princip “jedan glas, jedan čovjek”, ali samo za Mostar.
Na taj način međunarodna zajednica kroz OHR-e pokazuje svoju nedosljednost i nepravdu prema Bošnjacima, namećući im embargo na pravo za samoodbranu od diskriminacije na osnovu nacije i vjere, što je ravno apartheidu, na isti način kao što im je bilo nametnut embargo na oružje za samoodbranu od agresije i genocida.
Zbog toga je pismo muftije mostarskog Seid ef. Smajkića znak za uzbunu dok nije kasno i dok još imamo koliko toliko snage da se odupremo svojevrsnoj inkviziciji koja se sustavno već duže vrijeme provodi nad muslimanima Bošnjacima pod izgovorom “vehabijskog pokreta” na Balkanu sa središtem u Sarajevu iako se još niko i nigdje nije identificirao sa tim pokretom, niti postoji pismeni “manifest” vehabijskog pokreta, kao što postoji pismeni “manifest” fašističkog pokreta Norvežanina Breivika, koji, kakvog li licemjerja!, nije terorista, već nedefinirani pojedinac i neuračunljivi luđak iako je u sred dana onako iz zabave ubio više od sedamdeset mladića i djevojaka.
Da, vrijeme je da kažemo cijelome svijetu da nas priča o “vehabijskom pokretu” u RS-u i priča samozvanih eksperata za terorizam podsjeća na priču o Jevrejima u Alnadaluziji (Španiji) iz 1492. god. zbog kojih je ustanovljena “Španska inkvizicija” radi utvrđivanja grijeha Jevreja koji su tajno ispovijedali svoju vjeru i nakon što su javno prešli na katoličanstvo. Posljedice “Španske inkvizicije” su bile progon Jevreja i muslimana sa Iberijskog poluotoka od kojih su se mnogi naselili u naše Sarajevu o čemu svjedoči i čuvena “Sarajevska Hagada”.
One koji nam govore da su izvještaji policije iz RS-a o 14 općina sa vehabijskim centrima budalaštine i da su trojica “eksperata” za međunarodni terorizam (Domagoj Margetić, Darko Trifunović i Dževad Galijašević), obične budale, podsjećamo da su nam to isto tako govorili da su priče početkom devedesetih u beogradskim mdijima o islamskim fundamentalistima budalaštine te da su psihijatri Jovan Rašković u Hrvatskoj i Radovan Karadžić u Bosni obične budale.
Te i takve budalaštine i te i takve budale su Bošnjacima muslimanima donijeli progon, silovanje, ubijanje i genocid. Zbog tog iskustva pozivam bošnjačke političare da se uozbilje, da se ujedine i da ne šute pred naletom duhovnog, nacionalnog i kulturnog pogroma i progona Bošnjaka muslimana iz Mostara i Hercegovine. Također, pozivam bošnjačke intelektualce da ne šute, već da se aktivno uključe i pomognu svom narodu da preživi nametnutu mentalnu torturu i svojim intelektualnim radom osiguraju miran i siguran život našoj djeci.
Našu ulemo pozivam da se sustegne od javnog govora koji otežava i onako teško stanje u našem narodu. Posebno želim skrenuti pažnju profesorima na Fakultetu islamskih nauka da svoj posao rade savjesno i odgovorno te da čuvaju ljudski ugled i akadamsku čast svojih kolega i onda kad se ne slažu oko nekoh pitanja, što treba biti radost naše slobode a ne noćna mora našeg naroda i naše Islamske zajednice.
Pozivam međunarodnu zajednicu da zašiti muslimane Bošnjake od pogroma i progona te da zaustavi kampanju nekih državnih institucija i nekih medijskih kuća, posebno javnih državnih servisa, kampanju koja ima za cilj uspostavu inkvizicije nad muslimanima i Islamskom zajednicom pod izgovorom vehabijskog pokreta.
Mi vjerujemo u vladavinu prava, ali najoštrije odbacujemo paušalne optužbe sa ciljem zastrašivanja našeg naroda.
Muslimani Bošnjaci žive teško vrijeme za svoj opstanak i ostanak u svojoj vjeri i na svojoj zemlji, ali, kao i dosada, oni se uzdaju u Allahovu milost i svoj pošten odnos prema drugom i drugačijem. To je znao cijeniti ausro-ugarski kralj Franjo Josip i zato je imao pošten odnos prema Bošnjacima u teškim vremenima. Nadam se da sadašnji visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Incko neće iznevjeriti Franju Josipa i neće biti uzrok nestanka muslimana Bošnjaka poput nestanka muslimana i Jevreja iz Španije – kaže se u saopćenju za javnost reisu-l-uleme Mustafe Cerića povodom pisma mostarskog muftije o teškom stanju Bošnjaka muslimana u Mostru i Hercegovini.