Samir Mišić je posthumno dobio Zlatnu policijsku značku.
Ne mogu ulaziti u razloge zbog čega sarajevska Policijska akademija ne pridaje značaj godišnjici pogibije mog brata Samira, koji je bio njihov učenik kada su ga srpske snage ubile tokom napada na školu 1992. godine.
Vjerovatno imaju neki razlog. Mi ih uredno pozivamo svakog 5. aprila na polaganje cvjeća, ali se ne odazivaju. Ne prave nam probleme, ne brane nam da porodica i Udruženje obilježava godišnjicu, ali njih nema.
Dođu profesori i učenici koji su u momentu pogibje Samira bili dio policijske škole, ali uprava i profesori koji sada rade u Akademiji ne dolaze – kaže u razgovoru za bh. novinsku agenciju Patria Jasmin Mišić, mlađi brat Samira Mišića, učenika drugog razreda Policijske škole na Vracama u Sarajevu, kojeg su srpske snage prvo zarobile a onda brutalno likvidirale, iako je imao tek 16 godina.
Bio je pun snage i elana. Jasmin je imao 11 godina kada je Samir ubijen. Kaže da je njegov brat više od svega želio da bude policajac. Završio je prvi razred mašinske škole u Rogatici, a onda je primljen u policijsku školu.
Jasminu smeta što o smrti njegovog brata danas malo ko zna i malo ko govori. Čak se njegova smrt ne spominje i u nekim službenim zabilješkama o dešavanjima iz tog dana. Kako prva žrtva agresije na Sarajevo spominu se studentica Suada Dilberović i Olga Sučić, a isti dan ubijen je i maloljetni Samir.
Željo odradio posljednji trening
Prema službenim zabilješkama, napad na školu naredio je tadašnji zamjenik ministra MUP-a Republike Srpske Momčilo Mandić. U napad je učestvovala Specijalna jedinica MUP-a RS-a. U školi je u tom trenutku bilo oko 840 učenika, profesora, kursista… Oko 400 učenika imalo je manje od 18 godina.
Napad na školu je počeo nešto malo iza 15 sati. Fudbalski klub Željezničar je u momentu napada, na 200 metara udaljenom pomoćnom igralištu, odrađivao svoj posljednji trening, pred nikad održanu prvenstvenu utakmicu sa Radom iz Beograda. Fudbaleri su se u početku napada našli između dvije vatre.
Profesor pucao na učenike
Direktor škole Husein Balić odbio je da se preda. Naoružan školskim naoružanjem koje je služilo za obuku, suprotstavio se srpskim specijalcima koje je predvodio Milenko Karišik. On je samo nekoliko dana ranije bio Balićev kolega i profesora učenicima na koje je sada pucao.
U napadu na učenike specijalce je podržao i vojvoda Slavko Aleksić sa svojom vojskom, srpsko stanovništvo sa Vraca, ali i srpski policajci kojima je Radomir Spaić, komandant Sarajevske Vatrogasne brigade, podijelio uniforme vatrogasaca. Direktor škole Husein Balić apelovao je da neko pomogne njemu i učenicima, ali nije mogao dobiti pomoć.Nepravedna borba se vodila do prvih večernjih sati bez prestanka.
JNA krenula u napad na učenike
Komandant 4. korpusa Jugoslovenske narodne armije (JNA) general Vojislav Đurđevac izdao je naređenje komandantu 49. brigade JNA da sa jednim bataljonom vojske krene prema školi na Vracama, kako bi navodno spriječili sukob.
No, desilo se suprutno. Pripadnici 49. brigade JNA pridružili su se napadima na policijsku školu. Profesori su zaroboljeni i odvedeni na Pale. Prije nego su razmjenjeni, mučeni su pet dana.
Učenici su bili zarobljeni u osnovnoj školi “Radojka Lakić” u blizini Policijske škole. Srpski policajci su tada ubili učenika drugog razreda 20. klase Policijske škole, 16-godišnjeg Samira Mišića iz Rogatice.
Na dženazu na sarajevskom groblju Bare, niko od Samirove rodbine nije mogao stići iz blokirane Rogatice. U mezar ga je, po izlasku iz zarobljeništva, spustio direktor Policijske škole Balić sa još nekoliko profesora. Samir Mišić je posthumno dobio Zlatnu policijsku značku.
Udruženje boraca Prva samostalna brigada Stup – Ilidža 5. aprila obilježava sjećanje na ovog mladića.