Samir Muratović, nekadašnji reprezentativac BiH, te bivši igrač zvorničke Drine, Željezničara, Kodželiaspora, Keminca, Saturna, GAK-a, koji već duži niz godina igra za Sturm iz Graca u intervjuu za Avazov Sport, iznenadi je nogometnu javnost u BiH.
– Završavam karijeru. Dakle, bit ću aktivan još mjesec dana, odnosno do kraja tekuće sezone. To je moja definitivna odluka. Niko ne može uticati da na to da je promijenim – bile su prve riječi Muratovića.
Zbog čega ste donijeli tako neočekivanu odluku?
– Već danima razmišljam o tome. Kazao sam sebi da je dosta bilo. Već osam godina igram u Austriji. Umorio sam se od svega. Iskreno, imam 36 godina i vrijeme je da se povučem. Osvajao sam titule, igrao na evropskoj sceni, branio boje reprezentacije BiH. I zbog toga sam itekako ponosan i zadovoljan.
Jesu li Vas nagovarali iz Sturma da promijenite odluku?
– Nisu Austrijanci ljudi kao Bosanci, da te nešto žale. Mirno su prihvatili moju odluku.
Šta ćete raditi u budućnosti. Hoćete li ostati u nogometnim vodama?
– Svakako. Već sam se prijavio u Sarajevu, odnosno kontaktirao sam ljude iz centa za edukaciju trenera. Tako da zvanično 1. juna počinjem školovanje za trenera. Prvo ću dobiti “B”, a onda redom do profi licence. Jednostavno, bolje mi je otići u trenere, nego u menadžere. Nisam ti ja “namazan” tip kakav trebas biti za taj posao. Niti sam tip koji moze petljati igračima, a i ne privlači me menadžerski posao.
Gdje ćete živjeti kada okončate nogometnu karijeru?
– U Gracu. Zbog familije. Također, moj sin Ajdin trenira fudbal. Nisam opterećen činjenicom da mora postati profesionalni igrač. Sve je do njega. Ako ima želju, od mene će imati podršku.
Nedavno je selektor Sušić boravio u Gracu. Jeste li se vidjeli sa njim?
– Nisam, nije mi se ni javio. Ne znam zbog čega. Da jeste, rado bih mu bio dobar domaćin.
Razlog njegove posjete je bio Anel Hadžić, prvotimac Rida. Šta možete reći o njemu?
– Prije svega prvi sam govorio o Zlatku Junuzoviću, koji sada igra za reprezentaciju Austrije i brani boje Werdera. Njega smo izgubili. O Hadžiću mogu kazati sve najbolje. Tvrdim da bi on bio idealno rješenje za stopersku poziciju. O tome treba naš selektor voditi računa.
Pratite li dešavanja oko našeg državnog tima?
– Svakako. Vidim da su moji prijatelji Vedad Ibišević i Sejad Salihović odlično raspoloženi u Bundesligi. Tresu mreže kao od šale. Ne smijem zaboraviti ni ostale igrače. Slažem se da imamo jednu dobru reprezentaciju, ali ne treba nam nikakva euforija. Ona nam nikada nije donijela ništa dobrog. Očekujem da naša reprezentacija bude sudionik narednog Mundijala u Brazilu – kazao je Muratović, koji je puno dao za bh. reprezentaciju.
Lisabon se ne zaboravlja
– Odigrao sam na desetine važnih susreta. Međutim, do kraja života ću pamtiti prvi naš susret protiv Portugala u kvalifikacijama za SP u Južnoj Africi. Tada nas je sa klupe vodio karizmatični Ćiro Blažević. Odlično smo odigrali. Pogađali stative, prečku, promašili još par zicera.
Često se sjetim one velike šanse Muslimovića i Ibiševića. Portugalci su se tada provukli. Na našu nesreću kartoni su nas izbacili iz ritma, jer u revanšu nismo igrali u kompletnom sastavu. Kad se samo sjetim, kako sam naivno dobio žuti karton, isto kao i Rahimić, odnosno Spahić – prisjeća se Muratović.