Foto: Zurnal.infoSenada Alimanović u stomaku je deset dana nosila mrtav fetus jer tuzlanski ljekari nisu željeli da joj pomognu dok ne donese uplatnicu na 980 KM, piše portal Žurnal.info.
31-godišnja Senada iz Poljica kod Lukavca ima dvije kćerke i muža, a sa trećim dijetom bila je trudna pet mjeseci.
Priča koja je ispričala za Žurnal govori o nehumanosti tuzlanskih ljekara i nemoći bračnog para, a odigrala se u augustu ove godine. Kako Senada nema zdravstveno osiguranje na preglede nije niti išla pošto nije imala novca.
U bolnicu je bila primorana otići kada je počela krvariti. Tada su je iz lukavačke hitne pomoći uputili hitno na tuzlansku kliniku.
Kako priča, u Lukavcu je pregledana, te poslana na Gradinu u Tuzlu gdje su, nakon pregleda ultrazvuka, konstatovali da nosi mrtvo dijete.
– Evo vam uplatnica i žiro račun. Uplatite 980 KM i dođite s uplatnicom. Kada sam joj rekla da novca nemam, ta doktorica mi je rekla da bi mi pomogla ali ne može. U tom sam trenutku nosila dijete koje je u meni počelo truhnuti, priča Senada.
Dalje nastavlja da je pomenuta doktorica nazvala direktora Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, prof. dr. Elmira Čičkušića, koji joj je rekao “Ako nema knjižicu ona je za nas stranac i mora da plati. Ako ima te pare možete je završiti, ako ne – neka ide kući”. Senadi nije ništa drugo preostalo nego otići kući.
Priču o Senadinom iskustvu sa Gradine nastavio je njen muž Nazif.
– Kada je izašla iz bolnice kroz plač mi je rekla da je beba mrtva. Otišao sam do bolnice i rekao da sam demobilisani borac, te da nemam toliko novca koliko traže, doktorica mi je ponovila sve ono što i Senadi o žiro računu, te dodala “Ako mislite svojoj ženi dobro, donesite novac”.
Bračni par Alimanović za novac se obratio brojnim nevladinim organizacijama, pa čak i OSCE-u.
Njihova drama je trajala desetak dana. Nazif i Senada za Žurnal se prisjećaju da su u KCU Tuzla odlazili su nekoliko puta tražeći način za plaćanje zahvata. Sve to vrijeme Senada je bila životno ugrožena a iz izjava tuzlanskih ljekara jasno je da su toga i oni bili svjesni.
Niti nakon nekoliko molbi i pokušaja da im se omogući plaćanje u više navrata, direktor Čičkušić im nije izašao u susret.
Alimanovići su se, nakon neljudskog odnosa kojeg su doživjeli u tuzlanskoj bolnici, obratili Domu zdravlja u Modriči.
– Tamo smo ponijeli snahinu knjižicu, doktor je tamo znao da se radi o drugoj ženi, ali nije htio ništa reći. Htio nam je pomoći, priča Nazif dodajući da su u Modriči dobili uputnicu za Doboj.
– Na primanju u Doboju traže lične, mi kažemo da smo zaboravili ali smo imali uputnicu i na primanju kad su vidjeli stanje odmah su je odveli na sto. Bila je na operaciji 3 i po sata, a onda je došla glavna doktorica i kaže meni: Dobro će ti biti žena, Nazife, uredu je, sve će biti dobro. Izašao glavni doktor, kaže meni: Da za dva sata niste došli ovdje podlegla bi.
U Doboju je Senadi spašen život, a Nazif je od 120 KM, koje je dobio od OSCE-a kupio sok borovnicu, kako kaže “onaj skupi”, pošto je mnogo krvarila.
– Da je Senada umrla, otišao bi u tuzlansku bolnicu i našao direktora, ali i tamošnje sve ginekologe. Poslije toga bi sebi presudio, kaže poslije svega.