Vijesti

Susretalište ljudske duhovnosti

U organizaciji KDBH “Preporod” i zagrebačkog ogranka BNZH, u
petak, 22. svibnja 2015., u Ilici 54 u Zagrebu, predstavljena je knjiga
“Bajram ide…” Dragane Tomašević. Pored autorice, knjigu su predstavili
Ervin Jahić, književik, pjesnik, antologičar i predsjednik KDBH
“Preporod”, dr. sc. Azra Abadžić Navaey, profesorica na Katedri za
turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i potpredsjednica KDBH
“Preporod” i mr. sc. Ajka Tiro Srebreniković, pjesnikinja i tajnica
KDBH “Preporod”.
“Knjiga ‘Bajram ide…’ se čini kao monografija tekstova o Bajramu
i ramazanu u Bošnjaka. Autoričina prethodna knjiga ‘Sve bih
zemlje za Saraj’vo dala’ bila je ženska biografija grada u kojoj je
Dragana uspjela sakupiti zapise od Umihane Čudine do Bisere Alikadić,
do zapisa Sarajki i odužila se ženskoj osjećajnosti, posve svjesna
da nema puno materijala, ali se ipak odlučila pratiti tragove
žena, onih koje su svaka u svom vremenu živjele i mislile to svoje
vrijeme”, rekao je Ervin Jahić.
Azra Abadžić Navaey je uvodno je predstavila Draganu Tomašević,
rekavši kako se radi o književnici, novinarki, filozofkinji, autorici
nekoliko ozbiljnih književno-znanstvenih projekata. “Knjiga
‘Bajram ide…’ otkriva Draganu kao mikrohistoričarku, književnicu,
arhivisticu, diplomatkinju, antropologinju, muzealku i pasioniranu
čitateljicu koja više godina odabire tekstove na određenu temu.
Tema knjige su dva stupa islama: Bajram i ramazan, to su dva središnja
događaja i doživljaja u vjerskoj i duhovnoj intimi svakog muslimana”,
rekla je Abadžić Navaey i istaknula kako je knjiga podijeljena
u tri poglavlja. Prvo poglavlje progovara o islamu, drugi dio
knjige govori o ramazanskom Bajramu, doku u trećem dijelu autorica
piše o odlasku na hadž i Kurban bajramu.
“Posebno me razveselila Draganina poruka koja zvuči kao jedan
superharmonični, kao simfonijski orkestar. U knjizi je okupila toliko različitih
glasova, uskladila ih… a radi se sjajnim tekstovima, od rukopisima
iz 17. stoljeća Hadži-Jusufa Livnjaka, pa do početka 21. stoljeća.
Fascinantna mi je činjenica kako su se glasovi različitih žanrovskih, stilskih
i rodnih kategorija – skladno preklopili. Dragana Tomašević koristi
narodnu pjesmu, feljtone, časopise, vrhunska literarna ostvarenja autora
različitih provenijencija, također pjesme poznatih pjesnika, pripovijetke,
eseje, šale, anegdote…Imamo pred sobom iznimno bogatu,
raznoliku sliku Bajrama i ramazana. Podastire nam gđa Tomašević doživljaje
običnih ljudi do fiktivnih likova. Ljudi od kojih je gđa Dragana
sakupila svoje tekstove u knjizi nisu samo muslimani, Bošnjaci. Ima
unutra autora drugih etničkih i vjerskih pripadnosti. Sve te perspektive,
svi autori, dobrodošli su i to je ono što posebno veseli. Možda najzorniji
prikaz bajramskog slavlja i postislamske otomanske atmosfere
daju književnik Svetozar Ćorović u nekoliko pripovijedaka, a i Olga Kernić.
Knjiga je dobra za književne monologe; daje je i dobru analizu pogleda
na drugoga. To je ono što posebno veseli”, rekla je Azra Abadžić
Navaey, istaknuvši upravo drugačije viđenje kulture i bajramovanja i
ramazanovanja. Jer, kako reče, “takvi ljudi, s kojima dijelimo jezik imaju
potpuno jednake, ako ne i dublje uvide u našu duhovnu intimu i na
taj način promoviraju ideju iskrene, istinske, dubinske tolerancije, a
koja je u Bosni postojala, barem do rata.”
Ajka Tiro Srebreniković je rekla kako po njenoj ocjeni knjiga
“Bajram ide…” predstavlja susretalište ljudske duhovnosti, kako na

strukturalnoj razini tumačenja tekstova, tako i u domeni sadržaja.
“Da je riječ o tome da nekoć izgovorene riječi postaju sponama s
drugim, da u skoro zaboravljenim naslagama tekstova, htjeli ili ne,
ulazimo u dijaloški okvir s njima prijašnjim, a s onima što će tek
doći. Knjiga sadrži 130 tekstova, tematski vezanih za ramazan i bajram,
počevši od 17. stoljeća do danas, prezentiranim kroz različite
književne žanrove: narodnu pjesmu, brojalicu, narodnu priču, predaju,
hikaju, šalu, crticu, kasidu, ljetopis, putopis, feljton, književno-
umjetnička djela, od Jeftića, Zije Dizdarevića, Ahmeda Muradbegovića,
Hasana Kikića, Envera Čolakovića, do Ive Andrića, Muse
Ćazima Ćatića”, rekla je Tiro Srebreniković.
Naglasila je da je Dragana Tomašević ovom knjigom čitateljima
podarila vrlo slojevit književni i znanstveni uradak, temeljen na dugogodišnjem
prikupljanju građe, obrađen na krajnje znanstvenom
predlošku, uz navode izvornika. Dodatna kvaliteta knjige predstavljaju
tumač nepoznatih riječi, kako i bilješke korisne za razumijevanje
određenog pojma, događaja o kojemu se govori u pojedinom
tekstu. “Ovo je knjiga o Bosni i njenom narodu koja miriše na đulove
i stil Draganine rodne bašče. Autorica, u ime budućnosti, da se
ne izgubi njena komponenta, u amanet onima koji će biti, a u spomen
na one kojih više nema, ostavi ovo svjedočanstvo. Da učimo o
kulturi, toleranciji, tradiciji bosanskoj, njenu životu, a ne samo o
suživotu. Jer suživot znači trpljenje, nasilno življenje jednih pored
drugih, a riječ je to nepoznata u dugovjekoj bosanskoj povijesti”,
zaključila je Ajka Tiro Srebreniković.
“Priznajem, uložila sam napor – bez altruizma nema rezultata.
Knjigu sam posvetila svome djedu koji je poklonio zemlju za džamiju
u selu Gloguša kod Visokog. Njegov spomenik je nakon rata, miniran.
Moja lektorica, gđa Emina Kremenarević, rekla mi je da je jedan primjerak
poklonila svom znancu u Gračanici kod Visokog, pa su, kada
su tamošnji ljudi pročitali posvetu, odlučili obnoviti taj spomenik.
Netko od seljaka pronašao je i spomenik. Knjige ipak djeluju pozitivno,
imaju smisla. Uvjerena sam da se dobro uvijek vrati dobrim”,
zadovoljno je rekla Dragana Tomašević, supruga velikog bošnjačkog
i bosanskohercegovačkog književnika Dževada Karahasana. q
Edina SMAJLAGIĆ

BOŠNJACI U HRVATSKOJ / PREPORODOV JOURNAL 175