Klensi: Veliki zaljubljenik u prirodu i BosnuBosna i Hercegovina nije zemlja iz koje ljudi samo bježe i bolju budućnost traže negdje drugo. Postoje i stranci koji dolaze i ostaju u BiH. Kinezi, Turci, Ukrajinci, Nijemci, Amerikanci… Neke je u našu zemlju doveo posao, a neki su se, jednostavno, zaljubili u nju, svoju današnju domovinu, te su u njoj ostali.
Bosanska Njemica
Dvoje najpoznatijih naturaliziranih Bosanaca koji žive “svoj san o Bosni”, zasigurno su Tim Klensi (Clancy) i Suzana Prahl-Landžo (Sussane).
Klensi je rođen u Njujorku, a BiH već dvije decenije zove svojom domovinom. Dok su mnogi bježali iz ratom zahvaćene Bosne, Klensi je došao ovdje da bi ostao. Ekološki je aktivista i neumorni borac za očuvanje ekologije te veliki zaljubljenik u bh. prirodno i kulturno naslijeđe. Intenzivno promovira našu zemlju i sve njene ljepote. U razgovoru za “Avaz” kaže da ove godine slavi 20. rođendan u Bosni. Mnogo je toga što mu se sviđa u BiH, ali postoje i stvari koje bi mijenjao.
– Promijenio bih mentalni sklop ljudi, odnosno taj skepticizam u društvu zbog kojeg prepuštamo našu sudbinu drugima umjesto da je uzmemo u vlastite ruke – kaže Klensi.
Dodaje da nema poslovnih, ali ima razvojne ambicije za BiH. No, nedostaje podrška vlasti.
– Nažalost, ne mislim da su bh. vlasti dovoljno zrele da imaju viziju, a da ona nije vezana za sitne vlastite i političke interese. Čini se da je takvoj vlasti teško razumjeti da neko pokušava napraviti nešto za opće dobro – naglašava Klensi.
Prahl-Landžo: Evropske metropole zamijenila Sarajevom
Među onima koje je ljubav zadržala u Bosni je Njemica Suzana Prahl-Landžo, danas Bosanka, koja je između Njemačke u kojoj je rođena i Francuske gdje je studirala odabrala život u Sarajevu. Udala se za Bosanca i ovdje rodila dvoje djece.
Kid's festival
Osnivačica je i direktorica najvećeg dječijeg festivala u Evropi – Kid's festivala, koji svake godine u Sarajevu okupi desetine hiljada djece iz svih krajeva zemlje i kojima Suzana sa saradnicima upriliči nezaboravan doček i boravak.
Kaže da joj smeta kada ljudi kažu da nema budućnosti u BiH, jer taj fatalizam guši mnoge pozitivne inicijative, koje bi mogle dovesti do promjene sadašnjeg stanja. Najveća joj je želja da doživi Olimpijske igre u Sarajevu poput onih 1984. godine.
– Bosna i Hercegovina to zaslužuje i to bi bilo od neprocjenjive vrijednosti. Želim da to doživim – kaže Suzana.
Majkl Volski (Michael Wolski) je iz Berlina. Već pet godina je sekretar u Udruženju za unapređenje njemačko-bosanskohercegovačkih privrednih odnosa u Sarajevu.
Volski: Već pet godina radi u glavnom bh. gradu
– Sviđa mi se ovdje i radujem se što sam upoznao vašu zemlju. Osim u Berlinu, živio sam i radio u Moskvi, gradu koji danas broji više od 12 miliona stanovnika, znači tri puta više nego u cijeloj Bosni. To je bilo veoma stresno tako da mi mnogo više prija u Sarajevu – ističe Volski.
Osim kontakata koje sa poslovnim svijetom u BiH ostvaruje svakodnevno i svojevrsna je spona između ovdašnjih i njemačkih privrednika, Volski kaže da u Sarajevu ima mnogo prijatelja i poznanika.
Paradajz i kafa
– Paradajz “made in BiH” 1.000 puta je boljeg okusa od onoga u Njemačkoj. Isto tako, od napitaka, 1.001 put više volim bosansku kafu nego espreso, ali iznad svega, i od “filozofiranja” s bilo kim u svijetu, najviše volim druženje sa mojim prijateljima i rajom ovdje, u Sarajevu – kaže Suzana.
Odnos prema okolišu
Naši sagovornici jednoglasni su u osudi našeg odnosa prema prirodi, za koji kažu da bi trebao biti mnogo bolji i odgovorniji. Volski kaže da ga fascinira naš okoliš, ali da bi uveo mnoge promjene.
– Treba promijeniti svijest prema prirodi, a uveo bih strožije zakone i kriterije za ispušne plinove i druge zagađivače zraka i okoline. E, onda bi prelijepo Sarajevo moglo biti skoro lječilište – poručuje Volski.