Najbolja klasifikacija BiH učinjena je zadnjom agresijom, genocidom, bratoubilačkim ratom. Oni, koji su ostali, govore da im mi stalno nešto seremo, a mi kao to ignorišemo jer smo mi ipak “teke” dunjaluka vidjeli. Oni, ostali tamo, jebu mater nama vani, a jebali bi se da izadju. Oni koji su otišli, nije ih briga za BiH, pate za nečim što ne postoji, treba žaliti. Ovi koji su došli, podijelili su se u veslače(po sijelima) i one koji veslaju samo kada na more odu. Oni, restoranski veslači, zamjenili dimije suknjom iz Brulingtona, crkvom na selu sa crkvom na betonu. Kako god, ne može on bez njih, niti oni bez njihA. Ma gdje god da nas sakriješ, pa čak i jedno od drugog, mi se nađemo. Htjeli ili ne, bilo na čevapima, suhom mesu u nekoj od mesara, ili čak kada kupim puru da mi supruga zamjesi nedeljom pa se sjetim dječačkih dana kako smo nedeljom jeli tu sirotinjsku a najzdraviju hranu. A kada otvorim onu kesu KLAS brašna, sretan što je naša a ona kao i mi, sretna a crvava i trula iznutra. Pa leptir, neki čudni, sav sretan izlet i kaže…”Jebo te ja bez vize iz Doline piramida dođoh u ‘Čemeriku. ” Izleti on tako sretan kroz prozor, pa ga “ščepa” onaj prelijepi kardinal, te kao u Bosni opet ti vjerski zapadnjaci pojedoše krhkog bosanskog leptira.
A ja ‘nako ljut na nas, ubuđalo brašno koje kupi po treći puta u nekom od naših granapa, odlučim da naspem BOL MILKa, ulijem one hrskave njihove, sada već naše, pahuljice, sjednem još ljuti u dnevnu sobu i kresnem BH kablovsku. A ono od 30 kanala, samo pleši, udaraj, sisojke pa reko ženi da ne trebamo čekati noć i porniće gledati, nego dovoljno je od HAJAAAAATAAA, BNa, PINKA, OTV, i već mnogih drugih BiH obrazovnih programa da gledam golotinju i kurvotinju.
Shvatim, žalosna srca, ma koliko sam sretan što mislim na moju Bosnu i Hercegovinu, ona gura mene od sebe ma koliko god joj se želim približiti. Danas, shvatim konačno, nakon 21 godine, ja nisam nigdje. I kada udišem zrak, pluća ostaju prazna, kada pijem vodu, žeč je još veća, jer ja sam jedan od nas, kukavica, pristalica, koji se nada nečemu što ne može postojati. Ostaje mi samo djeci i porodici da se posvetimm. Jer i da se vratim, ako kažem, šutiti neću moći. A ako kažem, biti ću balija, vehabija, radikalista, koji želi ukazata na bošnjačku glupost i naivnost. A ako budem to radio, dobit ću i po njušci prvo od “svojih”, jer mu uvijek prvi trčimo da popišamo svoje, kako se dodvorili drugima. A ako kažem da su BiH i svi drugi, ne muslimani, onda će me opet naši tresti, a neko će čak reći, Vi nacionalisti iz centralne Bosne, Vidite kako je lijepo kod nas u RS. Nastalom na genocidu, ratu, silovanju. Onda ću htjeti malo do naše barice u Neum, pa se možda i budem skrivao jer će me tamo, poznavajući iz 1980tih nervirati domoroci sa legama iz Metkovića.
Nikada, tako dragi moji, nećemo moći kako natrag, tako niti ka naprijed.
Pored silnog zla, uvijek će biti budala, koji će ostati budale, hajvani,…a i i ja među njima tu, negdje. Zajedno sa vama ostalim!