Edin Dugalić (43), dugogodišnji prijatelj Zijada Turkovića, s kojim je zajednički krao u Njemačkoj, jučer je u Sudu BiH, u nastavku suđenja zločinačkoj organizaciji, potvrdio da je čineći uslugu Turkoviću, kojeg je volio i cijenio, zajedno sa Seadom Dumanjićem i Rajkom Milovanovićem u martu prošle godine pomogao u iznošenju leševa iz kuće na Bistriku.
Svjedok tada nije znao da su u vojničkim vrećema bila tijela Marija Tolića i Vernera Ajdarija. Svojom izjavom Dugalić je jučer, praktično, potvrdio raniju izjavu Seada Dumanjića.
Turković je svog dobrog druga Dugalića krajem marta pozvao da dođe pred njegovu kuću na Grbavici, gdje mu kazao da mu treba neko jak. Nosonja, kako je Turković zvao Dugalića, za taj posao bio je prikladniji nego on Mali, kako mu je Dugalić dao nadimak. Veliki je tako pristao da ode u kafić “Maccihato”, gdje će po njega doći jedan čovjek, a ispostavilo se da je to bio Sead Dumanjić.
– Kada sam vidio Dumanjića, znao sam da neće na dobro izaći, jer sam ranije za njega čuo da je prevrtljiv. S Dumanjićem sam otišao do kuće u naselju Bistrik u “passat” karavanu, a s nama je u tamnom “audiju” došla osoba za koju sam kasnije saznao da se zove Rajko – rekao je svjedok, koji je kasnije prepoznao Milovanovića na fotografiji.
Vojničke vreće
Dugalić nije znao o čemu se radi, ali je u kući na Bistriku, u jednoj vreći čiji je kraj podigao, napipao ljudsku glavu. Dok su utrpavali dvije vojničke vreće s leševima u “audi”, iz jedne od njih zazvonio je mobilni telefon. Dugalić je kazao da je u kući na Bistriku osjetio jak smrad koji ga je podsjetio na miris “lešine”, odnosno “crkotine”.
– Bio sam u šoku, sve sam radio automatski, ništa nisam pitao Seju. To je takav moment. Nit se šta kaže nit se šta ima pitati. Vidio sam da Sejo sve vodi. Oni su odvezli automobile, a ja sam se zaputio pješke prema Bistriku, gdje sam sjeo na taksi. Poslao sam poruku Ziki da idem odmah kući. Ne sjećam se da je odgovorio. Osjećao sam se kao silovan, kakav ću bit – odgovorio je Dugalić na pitanje tužiteljice Diane Kajmaković kako se u tom momentu osjećao.
Narednog dana sreli su se u “Macchiatu”, gdje su uvijek pili kafu.
– Nisam ga ništa pitao. Mislio sam da treba da čekam, da mi se nešto kaže, a ne da ga pitam. Vidio sam da su stvari ozbiljne, nisam htio napraviti grešku zbog koje bih mogao zažaliti. Raspitivanje bi mogla biti ta greška – kazao je Dugalić.
Na pitanje tužiteljice Kajmaković zaključuje li svjedok to iz ranijeg iskustva s Turkovićem i je li se bojao, Dugalić je odgovorio:
– Nisam se bojao Zike. Bojao sam se Seje i tih ljudi koje nisam poznavao. Samo sam htio da nađem način da se izvučem iz toga.
Dugaliću je Turković kasnije kazao da mu neće zaboraviti učinjenu uslugu.
Nakon premještanja tijela iz kuće na Bistriku, u magazinu “Slobodna Bosna” počelo je objavljivanje tekstova o ubistvu Marija Tolića i Vernera Ajdarija, a po gradu su osvanuli plakati o njihovom nestanku. Turković je, prema riječima Dugalića, bio ljut, tvrdeći da su ga obilježili kao metu. Na pisanje o ubistvima Mithata Mekića i Bolivijke, Turković je, prema riječima Dugalića, prokomentirao konstataciju da je bila ugledan student.
– Rekao je da on zna da je ona dvije godine bila s kriminalcem Simićem, koji je u Zagrebu iskasapljen na komade – kazao je Dugalić.
Svjedok je kazao da je u to vrijeme odnos između Turkovića i Isljama Kalendara postao zategnut. Turković je tada dobio uznemirujući SMS od majke Rajka Milovanovića (ubijen u aprilu prošle godine, op. a.), koja ga je molila da joj kaže šta je s Rajkom i da ga zamoli da joj se javi.
– Poruku Rajkove majke Turković je proslijedio Kalenderu, jer je Rajko bio njegov drug. Ovaj mu je odgovorio: “Što mene pitaš? Svi kojima si bio dužan su nestali.” Turković se naljutio i kazao nešto u stilu: “Nestat ćeš i ti” – kazao je Dugalić.
Poslije Bistrika svjedok nije više viđao Dumanjića, jer je ovaj otišao u zatvor na izdržavanje kazne. Poslije poruke Rajkove majke, Dugalić je upitao Turkovića ima li razloga da se sekira, na šta mu je Turković kazao: “Zbog njega ne treba da se sekiraš.” Svjedok tvrdi da je naslutio da je Rajko bio ili nedostupan ili mrtav.
Dvije usluge
Dugalić je kasnije svom prijatelju učinio još dvije usluge. Na pitanje tužiteljice Kajmaković zašto je to uradio, kazao je da ga je smatrao prijateljem i da nije vjerovao da ga je “mogao gurnuti u situaciju sa Sejom”.
– Najviše je tu bilo straha. Nisam se mogao povući, svaki moj korak bio bi pogrešan ili prema Ziki ili bih se mogao ogriješiti o zakon. Nisam više mogao nazad. Mislio sam nije valjda lud da mi to opet uradi – objasnio je Dugalić.
Tako je za Turkovića vozio osobu za koju nije siguran da je bio Milenko Lakić. Dovezao ga je do naselja Hrasno, blizu starog “Robota” i kafića “Akademija”, gdje je trebala biti bačena bomba radi likvidacije Nasera Keljmendija. Osoba je izašla i vratila se u automobil, nakon čega je s nekim razgovarala na mobitel.
– Čuo sam kako govori: “Odgodit ćemo, bilo bi previše kolaterale.” Zaledio sam se. Odveo sam ga nazad gdje je ušao u vozilo. Nisam znao šta se moglo desiti da nije bilo odgode, svašta mi se vrtjelo po glavi – kazao je Dugalić.
On je jučer rekao da mu je bilo poznato da je Turković bio u lošim odnosima s Keljmendijevima zbog pucnjave koja se desila hotelu “Holiday Inn”. Naser Keljmendi bio je ljut, jer je mislio da Turković stoji iza provale u njegov stan, pa je tražio da mu vrati pare. Turković je Gašija krivio za loše odnose s Keljmendijevima.
Svjedok je, također na molbu Turkovića, odvezao i stari “opel”, italijanskih tablica, da mu promijeni gumu i opere ga. U gepeku “opela” primijetio je bijele grumenove, za koje je mislio da su kreč. Iz optužnice je poznato je da su četiri leša bila posipana krečom kako bi se brže raspala.
Reakcija sudije
Na pitanje Turkovićevog advokata Fahrije Karkina, Dugalić je potvrdio da nije dobio imunitet te da je sve što je ispričao istina.
Prvooptuženi Zijad Turković jučer nije bio prisutan tokom saslušanja svog bivšeg prijatelja Dugalića, jer ga je sudija Izo Tankić za vrijeme saslušanja prvih svjedoka udaljio iz sudnice zbog neprimjerenih komentara upućenih tužiteljici Kajmaković. Turković je tokom razgledanja fotografije s jednog od zapisnika pitao zašto na njima nema rođaka tužiteljice Diane Kajmkaković. Navodni rođak je Suad Glavinić.
Kako je jučer sudija Izo Tankić iskoristio svoje ovlasti i onemogućio Turkovića da koristi sudnicu za diskreditaciju tužilaca i javnih osoba, tako je bilo iznenadno reagiranje člana Vijeća, sudije Nenada Šelede, koji se u jednom momentu obratio tužiocima govoreći im da nisu na pijaci.
Jučer nije obavljeno saslušanje Darka Eleza, koji izdržava kaznu zatvora u Srbiji, jer Sudsko vijeće nije dobilo povratnu informaciju od Ministarstva pravde BiH da li je odobren zahtjev za njegovo saslušanje putem videolinka.
Nastavak suđenja zakazan je za 21. decembar, kada će među osam svjedoka optužbe biti saslušan i pjevač Semir Cerić Koke.
Karkin: Upozorio sam Turkovića da će biti izbačen
Advokat Fahrija Karkin jučer je nakon pretresa novinarima kazao da je u svjedočenju Dugalića u bitnim stvarima bilo više Seje Dumanjića nego Turkovića. Karkin je kazao da bi svejdok nakon svega trebao krivično odgovarati za ono što je uradio, jer je u svom iskazu najviše teretio sebe.
– Rekao sam Turkoviću da je sudija od sredstava informisanja dobio žuti karton i upozorio sam ga da će biti izbačen. On nije zaslužio da da čitav dan bude spriječen da prisustvuje pretresu. Vidjeli ste da Tužilaštvo podiže temperaturu i bitno je da sudija reaguje kako treba – kazao je jučer Karkin.
Poslovi u Njemačkoj
Dugalić, koji je zbog krađe odležao kaznu u Njemačkoj, na početku svjedočenja kazao je da je Turković iz Njemačke, gdje su u nekoliko navrata skupa radili provale, otišao zbog neke potjernice.
Za Turkovića je kazao da je u tom društvu u Njemačkoj bio najveći autoritet i da su uvijek radili na njegov način, jer je bio najsigurniji. Dugalić je kazao da Turković nikada nije radio s drogom. Razlog tome je, kako je rekao, što se pričalo da je njegov brat umro od drogiranja i ranjavanja u pucnjavi u kafiću “Alo Alo”.
U Njemačkoj je Dugalić upoznao i Emira Hadžića. Nakon Hadžićevog ubistva Turković je od svjedoka tražio da kod sebe sakrije kutijicu s nakitom i 10 do 15 hiljada eura zbog toga što se bojao da bi policija mogla pretresati njegovu kuću.
Dugalić je imao unajmljen stan na Ciglanama, koji je kasnije ustupio Turkoviću. Optuženi je nastavio plaćati kiriju od 300 KM koju je svjedok davao vlasniku. U stanu koji su dosadašnji svjedoci prozvali “hotel”, prema riječima Dugalića, nekada je boravilo više osoba, što je on primijetio nakon što je ulazio u stan.
Kupovina apartmana
Jučer su saslušani suvlasnici travničke firme “Ozon” Goran Šarić i Enes Konjalić, koji su s Turkovićem zaključili konačni ugovor o kupovini jednog aprtmana na Vlašiću. S Turkovićem u društvu bio je i Isljam Kalender. Za apartman su dobili dio u gotovom novcu, a dio im je plaćen kompenziranjem na način da su dobili tri ili četiri automobila.
Bivši direktor KPZ-a Kula Čedo Vržina, koji je zbog moždanog udara govorio uz velike poteškoće, jučer je potvrdio da je Isljam Kalender uz odobrenje Suda BiH izlazio na liječenje u bolnicu Koševo. Svoje iskaze jučer su dali i svjedoci Haris Tarić, Mirza Šenderović i Alija Suljović.