U Memorijalnom centru Kamičani kod Kozarca danas je održana komemoracija povodom Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini rijeke Sane. Po završetku programa klanjana je kolektivna dženaza i obavljen ukop pet identificiranih žrtava ubijenih tokom 1992. godine.
Posljednji smiraj danas su pronašli Azmir Hajrudin (24), najmlađa žrtva ovogodišnje dženaze, Hase Omić (74), Adem Hopovac, Jusuf Jelečević i Muhamed Cerić.
Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su na različitim lokalitetima, među kojima su Kruhari, Ljubija, Sanski Most i Čarakovo. Neka tijela ekshumirana su još 1997. godine, dok se na konačnu identifikaciju i ukop čekalo gotovo tri decenije. U skladu sa željama porodica, nakon zajedničke dženaze u Kamičanima žrtve su ukopane u različitim mjesnim mezarjima.
Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, koji je predvodio kolektivnu dženazu, poručio je da juli u životima i kolektivnoj memoriji bošnjačkog naroda ostaje mjesec najdublje tuge i bolnih sjećanja.
Kazao je da se svake godine u ovom periodu iznova proživljava ista bol, uz odavanje počasti žrtvama genocida u Srebrenici i prisjećanje na stravične zločine s elementima genocida počinjene u dolini rijeke Sane.
– Dug je i pretežak spisak mjesta na kojima je naš narod bio izložen svirepoj eliminaciji od strane onih koji su izgubili svaku ljudskost. Danas smo ponovo ovdje, na šehidskom mezaru u Kozarcu, ispred zemnih ostataka nevino ubijenih ljudi, žena i djece – rekao je Kavazović.
Dodao je da se u toj dubokoj tuzi osjeća i tračak olakšanja jer su, nakon decenija traganja, pronađeni posmrtni ostaci žrtava kako bi im bila klanjana dženaza i podignuti bijeli nišani.
Istakao je da bol porodica dodatno otežava činjenica da se i danas, više od tri decenije nakon zločina, traga za posmrtnim ostacima stotina ubijenih ljudi iz ovog kraja.
– Njihove kosti ni nakon više od tri decenije nisu pronašle smiraj, jer oni koji su zločine osmislili i izvršili i dalje kukavički šute. Zastrašujuća je i sama pomisao na to da su tragovi svjesno skrivani, a tijela žrtava komadana i premještana iz jedne masovne grobnice u drugu – naglasio je reisul-ulema.
Poručio je da je, zarad budućih generacija i savjesti cijelog čovječanstva, obaveza istinu iznijeti na svjetlo dana.
– Ona mora biti trajna opomena o tome šta je u stanju učiniti pomračeni um zadojen mržnjom. Mi od te borbe za istinu i pravdu nećemo, s Božijom pomoći, odustati – rekao je Kavazović.
Uputio je poziv svima koji imaju bilo kakva saznanja o grobnicama nevino ubijenih da prekinu šutnju i pomognu u pronalasku preostalih žrtava.
Obraćajući se prisutnima, kazao je da je preživjelima suđeno da nose svoju bol, ali i da nastave živjeti ponosno i dostojanstveno.
– Naša je sveta dužnost da ustrajemo u pravnoj borbi i učinimo sve što je u našoj moći da se svi zlikovci privedu pravdi. Pozivam naš narod na duhovnu budnost i povratak istinskim vrijednostima naše vjere, koje su nam najbolji štit od moralne degradacije – poručio je.
Sa šehidskog mezarja u Kozarcu ponovo je pozvao na jedinstvo i odgovornost.
– Pogledajmo u ove bijele nišane i izdignimo se iznad sebičnosti i sitnih zavada. Zabluda je vjerovati da ćemo se spasiti povijanjem glave pred zlom – zaključio je reisul-ulema Kavazović.
Ovogodišnji program posvećen logoru Trnopolje
Organizatori komemoracije podsjetili su da se ovaj datum i dalje službeno obilježava kao dan žalosti samo na području Unsko-sanskog kantona.
Ovogodišnji program bio je posvećen logoru Trnopolje, jednom od tri prijedorska logora formirana u maju 1992. godine, kroz koji su prošle hiljade bošnjačkih i hrvatskih civila.
Istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava te zaposlenik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Mujo Begić kazao je da je Trnopolje bilo mjesto masovnog zatočenja žena, djece i starijih osoba, ali i prisilnih deportacija, sistematskog zlostavljanja i seksualnog nasilja.
– Logor Trnopolje formiran je 26. maja 1992. godine odlukom Kriznog štaba tadašnje Srpske opštine Prijedor, zajedno s logorima Omarska i Keraterm. Kroz njega je prošlo oko 23.000 Bošnjaka i Hrvata iz prijedorske regije, uglavnom žena, djece i starijih osoba, koji su bili zatočeni u uslovima ispod svakog ljudskog dostojanstva – rekao je Begić.
Dodao je da je Trnopolje bilo mjesto kroz koje je prošlo oko 23.000 civila, koji su živjeli u neljudskim uslovima, bez osnovnih sredstava za život. Istovremeno, logor je bio mjesto masovnih deportacija i teških zločina nad ženama, djecom i drugim zatočenicima.
– Zato je važno da se ova mjesta pamte i da o njima govore buduće generacije. Zatočenici su bili smješteni u školskim prostorijama, Domu kulture, okolnim kućama, ali najvećim dijelom na otvorenom, pod improvizovanim skloništima. Nisu imali pitku vodu, hranu, higijenske uslove niti bilo šta što je neophodno za dostojanstven život – naveo je on.
Naglasio je da je Trnopolje bio logor žena i djece.
– To je mjesto na kojem su počinjena masovna silovanja i drugi teški oblici zlostavljanja. Žene i djevojčice odvođene su iz logora i izlagane sistematskom seksualnom nasilju, a mnoge su ubijene – rekao je Begić.
Podsjetio je da je jedna od ključnih karakteristika logora Trnopolje bila njegova uloga u provođenju prisilnih deportacija. Hiljade ljudi odvođene su vozovima, autobusima i kamionima iz Prijedora s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva s tog područja.
Govoreći o manje poznatim aspektima funkcioniranja logora, Begić je istakao da je Trnopolje bilo i mjesto ucjene.
– Ono o čemu se najmanje govori jeste da je Trnopolje bio i logor ucjene. Zatočene žene i djeca korišteni su kao sredstvo pritiska na muškarce koji su se nalazili u Omarskoj i Keratermu, kako bi se spriječio svaki pokušaj otpora ili bijega – istaknuo je Begić.
Na kraju je pozvao sve koji imaju priliku da posjete Trnopolje, ističući da samo obilazak mjesta zločina može pomoći da se shvati razmjer stradanja i važnost očuvanja kulture sjećanja.
Bećirović: Obaveza je čuvati istinu o zločinima u Prijedoru i tragati za nestalima
Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović poručio je danas u Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu da se od borbe za istinu i pravdu, traganja za nestalima i procesuiranja odgovornih za ratne zločine u Prijedoru i dolini Sane nikada ne smije odustati.
Bećirović je kazao da se danas odaje počast za više od 3.176 ubijenih civila, među kojima je 102 djece.
– Ovdje smo da porodicama šehida iskažemo duboko poštovanje i zahvalnost jer neumorno čuvaju istinu i bore se za pravdu. Ovdje smo jer nikada nećemo zaboraviti masovna ubistva, mučenja, progone, istrebljenja, deportacije, prisilna premještanja i širenje terora među civilnim stanovništvom – rekao je Bećirović.
Istaknuo je da današnja kolektivna dženaza podsjeća na jedan od najmračnijih perioda evropske historije nakon Drugog svjetskog rata.
Prema njegovim riječima, brojni dokazi svjedoče da zločini počinjeni u Prijedoru i dolini Sane imaju elemente genocida, među kojima su masovna ubistva, logori i masovne grobnice.
Posebno je ukazao na masovnu grobnicu Tomašica, otkrivenu 2013. godine, koju je nazvao trajnom opomenom čovječanstvu i jednim od dokaza namjere počinilaca zločina.
Prijedor je 1992. godine bio poprište jedne od najsistematičnijih kampanja progona nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Lokalne vlasti naredile su putem Radija Prijedor da nesrpsko stanovništvo svoje kuće obilježi bijelim čaršafima, a da pri izlasku iz domova oko ruke nosi bijele trake. Uslijedila su masovna hapšenja, progoni i ubistva, dok su hiljade civila odvedeni u logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su bili izloženi mučenju, izgladnjivanju i ubistvima.
Posmrtni ostaci žrtava skrivani su u masovnim grobnicama širom Bosanske krajine, među kojima su Tomašica i Korićanske stijene. Brojni ostaci premještani su u sekundarne grobnice radi prikrivanja zločina, zbog čega potraga za nestalima traje i danas.
Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene na području Prijedora osuđeno je 17 osoba na ukupno 276 godina zatvora. Najviša pojedinačna kazna izrečena je bivšem predsjedniku Općine Prijedor i prijedorskog Kriznog štaba Milomiru Stakiću, koji je osuđen na 40 godina zatvora.
Fena/BHT