Kada sam na Facebook napisao post “MOJ POGLED NA UBISTVO U ZVORNIKU” nisam očekivao da će biti toliko reakcija na moj kratak osvrt na dogadjaj koji se desio prije manje od sedam dana u Zvorniku..Prosto sam zatrpan zahtjevima za FB prijateljstvom, pozitivnim komentarima, privatnim porukama, dijeljenjem mog komentara na drugim FB profilima..Ovo “share” mog komentara se proširilo nevjerovatno po FB, na stotine puta…Obično ja napišem kolumnu i postavim na svoj blog ali ovog puta sam samo želio da učestvujem u FB diskusiji.
Drago mi je da je moj post primljen na ovaj način i ujedno mi govori da su naši ljudi širom svijeta više svjesni šta je državno pravo a šta pravo pojedinca nego oni koji su plaćeni da ta prava ističu i štite. Koliko sam u pravu kada kažem da ovaj akt nije teroristički (to je i najveća poenta mog posta) govori i činjenica da osim ambasadora Rusije i konzula Hrvatske u Banjaluci niko, amo baš niko, drugi od svjetskih zvaničnika nije uputio u Banjaluku ili Sarajevo pismo žaljenja ili pismo u kojem se kaže da je ovo teroristički čin na državu Bosnu i Hercegovinu.
Zašto je tako? Upravo zbog onoga sto sam istakao u svom prijašnjem postu..Ambasadori poznaju medjunarodno pravo, poznaju okolnosti,uzroke, kao i povod ovakvih činova i ne upuštaju se u pisanju pisama žalosti na osnovu onog što kaže Dodik ili skoro sve balkanske TV kuće. Garantujem životom da je na ovoj policijskoj stanici bila zastava Bosne i Hercegovine, prvo pismo žaljenja zbog ovog dogadjaja bi uputila ambasada USA, jer kod njih nema institucije a da na njoj ne visi najmanje jedna državna zastava. Oni dobro znaju šta je država a šta dio nje. Oni su dobro znali da će i sahrana ubijenog policajca biti bez državničkog protokola i nisu se htjeli upuštati i nešto što bi dalo političkog značaja onim koji otvoreno zagovaraju separatizam i rušenje države Bosne i Hercegovine. Ako država proglasi Dan žalosti zbog napada na državnog službenika i njegova sahrana se održi bez državnog protokola to je otvoren znak da su oni koji organizuju sahranu tog službenika otvoreno protiv te drzave. kao i protiv medjunarodne zajednice koja radi na uključenju te države u političke i ekonomske institucije svijeta. Milorad Dodik je na čelu tog separastičkog projekta u BiH i na osnovu rečenog je čovjek koji nema podršku takvog svijeta i većinom je persona non grante za taj svijet. Što se svakim danom i pokazuje, čak i od ruskih najviših zvaničnika od kojih je očekivao najveću pomoć.
Zastava je kod uredjenih država simbol svega što ona predstavlja i kada nje nema na policijskoj stanici ili bilo kojoj državnoj ustanovi za Zapad i ta policijska stanica ima samo lokalni značaj. Iz tog razloga kada vidim da pojedini bošnjacki politički zvaničnici, pogotovo u parlamentu RS, imaju sastanke i prijeme u prostorijama gdje nema državne zastave BiH za mene su oni ljudi bez političke mudrosti, obraza i morala. Ne uzimam ih za ozbiljno i nemam nikakvog respekta prema njima.
Pismo žalosti se moglo uputiti za gubitak života na dužnosti ali nikako kao žrtvu terorističkog napada. U Zvorniku se desio oružani napad na policajce koji su bili nauružani, u prostorijama policijske stanice na kojoj nije bilo najvažnije državne oznake tj. zastave Bosne i Hercegovine…Povod za ovaj napad je mogao biti osveta, nervni slom napadača ili nešto drugo ali nikako plansko organizovan teroristički čin….Koliko sam u pravu vidi se na web portalu banjalučkih Nezavisnih Novina gdje već nekoliko dana jadikuje Milorad Dodik kako šute ambasadori u BiH u slučaju Zvornik…
U Banjaluci je uhapšen mladić iz Kotor Varoši koji je nakon ubistva i pokušaja ubistva u Zvorniku postavio na svoj FB profil post neuredjenog sadržaja. FB je javna mreza i svaka napisana riječ se važe i za nju odgovara, pa i krivično ako je prijetnja smrću, uvreda časti itd.. Savjetujem da se povodom ovakvih slučajeva FB upotrebljava sa dozom ozbiljnosti, bez ružnog jezika, prijetnji i svega drugog što može narušiti javni red, zakon i čast pojedinca. Pogotovo ako se desilo ubistvo, ili pokušaj ubistva poput ovog u Zvorniku. Treba se imati na umu da je ubijen čovjek i da su druga dva ranjena i da oni imaju isto svoje familije i one koji će ih žaliti. Niko nema pravo da opravda nasilnu smrt pa bila ona i bez dokazane krivice i presude i najvećem zločincu. Poginuo je i mladic Nerdin Ibrić, koji je bio šrtva strašnog zločina citavog svog života i koji je skupa sa majkom ostavljen bez pravde da odrasta i živi.
MOJ POGLED NA UBISTVO U ZVORNIKU
Svakodnevno se u Sjevernoj Americi dešavaju napadi na policiju od američkih državljana..u zadnje vrijeme ponajviše od afro-američke populacije…Nijedan od njih nije nazvan terorističkim ni od medija a ni od zvaničnika američke vlade…
Svakodnevno se u Sjevernoj Americi dešavaju napadi na policiju od američkih državljana..u zadnje vrijeme ponajviše od afro-američke populacije…Nijedan od njih nije nazvan terorističkim ni od medija a ni od zvaničnika američke vlade…
Prvo, sve i jedan BiH političar i zvaničnik koji napad u Zvorniku naziva teroristički ne zaslužuje uopšte da se uzme u obzir kao ozbiljan čovjek i zvaničnik…Ovo kažem prvenstveno sa pravnog stanovištva…
Drugo, ubistvo se desilo ispred policijske stanice na kojoj nije bilo najvažnije državne oznake a to je zastava BiH. Sahrana poginulom je bila bez oznaka države iako je država proglasila Dan Žalosti..
Treće iako je ubijeni bio na spisku zločinaca srebreničkog genocida radio je i dalje u državnoj službi…
Sve ovo su pravne činjenice koje se protive tezi da je napad teroristički, bez ulaska u osobne poglede na ovaj slučaj…
Na osnovu rečenog, zaključak je jednostavan:
1. Ubijeni policajac na osnovu svoje ratne prošlosti nije mogao da radi u državnoj službi
2. Napad nema terorističku pozadinu nego personalan čin pojedinca koji je rodjen i odrastao u traumama zločina nad njegovom najbližom familijom u agresiji i genocidu u BiH od 1992 do 1995 godine
3. Ako država proglasi Dan žalosti kompletna ceremonija sahrane službenika te države mora se održati po državničkom protokolu, kovčeg mora da bude ogrnut državnom zastavom i počasna garda mora da ima državne oznake…
4. Pošto je sahrana održana mimo državničkog protokola, država mora da opozove svoju odluku o Danu žalosti i nema obavezu da sahranu i sve ostale troškove plati…
Pitam se odavno…Koje pravnike i druge kadrovnike uči sarajevski univerzitet kada im ni profesori neznaju medjunarodno pravo i prava i obaveze države prema ovom slučaju?…Ovo pokazuje i da je politika, prvenstveno stranačka u BiH zaslijepila sva pravna akta i zatvorila sve knjige u kojima pišu prava i obaveze drzave i u kojima je ustav te države…
Da zaključim, ovaj akt ubistva po svojoj pravnoj osnovi nije teroristički, nije planski, nije državnorušeći, nije akt protiv budućeg suživota, nije akt protiv sistema ili institucija države nego pojedinačni akt protiv svega onog što državni sistem nije mogao da uredi 20 godina poslije genocida i agresije..To je pojedinačni akt očajnika koji je izvršio akt ubistva i pokušaja ubistva i da je ostao živ za to bi trebao odgovarati.