Zavađeni Bošnjaci mogli bi postati lak plijen u političkim igrama koje se još igraju oko BiH
Varničenje oko statusa vjeronauke u školama Sarajevskog kantona, koje je izazvalo burne reakcije pripadnika i poglavara Islamske zajednice, nametnulo se kao krupan društveni i politički problem. Povike je, doduše, bilo i iz katoličkih krugova, ali ovo na neki način ipak postaje prvenstveno unutrašnje bošnjačko pitanje.
U kantonima s hrvatskom nacionalnom većinom, a pogotovo u Republici Srpskoj, naime, nema ni spomena mogućnosti da se vjeri u obrazovnom sistemu pogoršava njen status. Općenito, u svojim nacionalnim zajednicama i Katolička i Srpska pravoslavna crkva na zadovoljavajući način su zaokružile svoj položaj. One su prihvaćene kao stubovi, žarišta i čuvari nacije. Kakav status uživa SPC, pokazuje primjer Strategije Vlade Srbije prema Srbima u okruženju (nova verzija zloglasnog Memoranduma SANU-a), u kojoj je Crkvi data uloga „ključnog aparata“ za provođenje državnih interesa. Svjedočili smo prošle sedmice i neskrivenoj političkoj saradnji između HDZ-a i katoličkog vjerskog vođstva u srednjoj Bosni. Potpredsjednik HDZ-a Lovrinović tom je prilikom podučavao lokalne svećenike kako da pastvi tumače tekuća politička zbivanja.
Islamska zajednica, njene institucije i vodeće ličnosti nikad nisu u provođenje društvenih, nacionalnih i političkih programa svog naroda bile uključene na način na koji su to u svojim nacijama bile Katolička crkva i SPC. Štaviše, odnosi IZ i bošnjačke politike počesto su iskrili neslaganjima i sukobima.
Sve je, čini se, počelo od neprijatnosti na otvaranju obnovljenog Starog mosta, 2004. godine. Reis ef. Cerić javno je zamjerio tadašnjem šefu Predsjedništva BiH Sulejmanu Tihiću što ga je smjestio u drugi red zvanica, „iza leđa jednog lokalnog fratra, kojemu je nađeno mjesto u prvome redu“. Od tada do danas odnos bošnjačke politike i Islamske zajednice nikad nije bio harmoničan, s opasnošću da ga aktuelno varničenje oko statusa vjeronauke u školama dovede do otvorenog i dugotrajnog sukoba.
Ovim pitanjem bošnjačka nacionalna zajednica mora se pozabaviti hitno i ozbiljno, i te nesuglasice prevazići. U suprotnom, zavađeni Bošnjaci postat će lak plijen u velikim političkim i drugim igrama koje se s nesmanjenom žestinom igraju oko Bosne i Hercegovine.