1702cica1
Ž1 = ŽIVOTNA PRIČA Veliki hrvatski pjevač
Ž1 = OLIVER DRAGOJEVIĆ
Ž2 = Zaboravio sam mnoge svoje pjesme
Ž3 = Kompozicija “Galeb i ja” obilježila je moju karijeru <195> Ponosan na tri sina i troje unučadi <195> Ni sam ne znam koliko sam albuma objavio
Ž7 = Dragojević: Sve stihove imam zapisane u jednoj teci #oliver dragojevic 3# P
Njegov život pjesma je i more. Od prvoga živi, u drugome uživa, a njegovo ime dobro je znano – Oliver Dragojević. Iako ističe da ne voli kada ga nazivaju legendom, s pravom ćemo ustvrditi da možemo biti sretni što živimo u vremenu u kojem nam interpretator ovakvog kalibra još pjevuši na uho. Skoro četiri decenije Dragojević pripada muzičkoj eliti regiona.
Rođen je 1947. godine u Splitu. Djetinjstvo je proveo na rivi te u Veloj Luci, odakle potječu njegovi roditelji.
Ž4 = Berba maslina
– U Splitu sam se školovao, ali sam raspuste provodio u Luci na Korčuli. Zimi smo išli dole brati masline. Grijali smo se uz šporete na drva, ali soba je uvijek ostajala hladna. Bili su tu mama, tata, brat, rođaci, tetke… Uvijek puna soba. Na otocima su familije bile velike, svi su imali po sedmero-osmero djece, što sada više nije slučaj – prisjeća se Dragojević.
Ipak, pjevač je odrastao uz samo jednog brata Aljošu.
– Imao sam i tri sestre, koje su umrle prije nego što se Aljoša rodio u vrijeme dok je majka bila u izbjeglištvu na Sinaju u Egiptu. I Aljoša je umro preklani i ja sam ostao sam od cijele porodice, a između nas dvojice razlika je godinu i devet mjeseci – govori pjevač.
Kada je imao pet godina, otac mu je kupio usnu harmoniku, koju i dan-danas rado svira. Nekoliko godina poslije naučio je svirati klavir, zatim klarinet i bas-gitaru. U Splitu je završio i Srednju muzičku školu, a sredinom šezdesetih se, kao pjevač i orguljaš, pridružio grupi “Batali”. Ubrzo zatim je, trbuhom za kruhom, otišao u inozemstvo.
– Od 1967. do 1972. proveo sam od Njemačke, preko Švedske sve do Meksika. Nisam zarađivao previše, ali išlo se da se nađe neka kinta i da se vidi malo svijeta. Vani si uvijek stranac. Bend s kojim sam nastupao, bio je internacionalni i svirao sam s Turčinom, Nijemcem, Holanđaninom. Imali smo svoj šou program i bili smo dobro plaćeni, a onda mi je dosadilo da se osjećam strano i čudno, potrošio sam sav novac i vratio se kući – priznaje Oliver.
Po povratku, kratko je nastupao s “Dubrovačkim trubadurima”, a zatim se vratio u bend “Batali”. Tri mjeseca svirao je i u grupi “More” da bi ozbiljniju pjevačku karijeru započeo 1974. godine na Festivalu zabavne muzike u Splitu, gdje je pobijedio sa pjesmom “Ća Će mi Copacabana”. Ipak, prava lavina zakotrljala se godinu poslije, kada je dalmatinskom šansonom “Galeb i ja” osvojio bivšu Jugoslaviju.
Ž4 = Prvi nastup
– Zapravo, prvi nastup imao sam 1961. godine na Dječijem festivalu u Splitu kada sam izveo pjesmicu “Baloni”, a prije toga sam s bratom snimio duet. Obojica smo pjevala i svirala gitaru koja je bila veća od mene. Ali, ipak, sve je počelo 1975. godine sa pjesmom “Galeb i ja”, koja je definitivno obilježila moju karijeru. Uslijedilo je snimanje “Romance”, “Oprosti mi, pape”, “Stari morski vuk”… Zakotrljalo se i gotovo – kaže legendarni pjevač.
Vrijeme slave desilo se preko noći. Dragojevića je prigrlila izdavačka kuća “Jugoton”, nizali su se hitovi, albumi, nastupi i nagrade.
– Ne znam koliko sam do sada dobio nagrada, ne znam ni koliko sam CD-ova snimio, više od trideset… Ne znam tačno. Ima mnogo kompilacija, koje više i ne računam. U Makedoniji i Sloveniji našao sam svojih CD-ova koje nikada u životu prije nisam vidio – govori Dragojević.
Pjevač ističe i to da ne treba biti čudno što neke svoje pjesme ne zna napamet.
– Snimio sam na stotine singlova. Sve stihove imam zapisane u jednoj teci i po tome ih se sjetim. Zamislite kada bih odlučio da ih otpjevam sve u cugu, trajalo bi dva dana – kaže Splićanin te dodaje da od muzike ne namjerava odustati, da od toga živi, da mu to hrani ego i duhovno ga ispunjava.
I na privatnom planu Dragović je, tvrdi, izuzetno sretan čovjek. Sve ove godine ljeta ljubomorno čuva za sebe, svoju porodicu i more.
– S Vesnom sam u braku 39 godina. Odgojili smo zajedno naša tri sina – Dinu i blizance Davora i Damira. Ponosni sam djed dva unuka i jedne unuke. O meni, nekim aferama, pisalo se svašta, ali nije nas mnogo dotaklo. Ljeti smo tri mjeseca svi na moru. Nekada živim na brodu, nekada u kući – dodaje Oliver.
Ž8 = Azra ISLAMAGIĆ-MULAHMETOVIĆ
EGIDA
Kada bih odlučio da sve svoje pjesme otpjevam u cugu, trajalo bi to dva dana
Ž6 = Riječ-dvije o sebi
<195> Skroman sam i emotivan čovjek koji, prije svega, voli more. Ne volim laži i agresivne ljude, ne volim osobe bez stava niti neiskrene.
<195> Pretrpio sam blaži moždani udar, ali i dalje pušim, imam problema i s nesanicom. Trebao bih se više odmarati i ludovati, a to mi je, opet, vezano uz posao.
Ž6 = Duet sa Montenom
Ž7 = #oliver dragojevic i monteno#
U svojoj dugogodišnjoj karijeri Dragojević je snimio i veliki broj dueta, od kojih svakako vrijedi izdvojiti onaj s Kemalom Montenom “Nije htjela” te “Nadalinu”, koju je otpjevao s Borisom Dvornikom.
– Nikada nisam bježao od dueta. Ulazio sam u studio sa poznatim i manje poznatim izvođačima. Svima sam pomagao. Kada bi me pitali: “Hoćeš li pjevati? Trebalo bi mi”, uvijek bih odgovorio: “Hajde, nema veze” – kaže Dragojević.
Ž6 = Nisam legenda
Ž7 = #oliver dragojevic pan#
– Ne želim biti slavan i uopće se ne osjećam slavno. Govore mi da sam legenda, a to je tako glupa riječ. Da bi bio legenda, moraš najprije biti mrtav, a drugo, moraš iza sebe ostaviti takvo djelo da te mogu svrstati među rijetke. Ovim čime se ja bavim, bavi se još milioni ljudi i nije to toliko bitno – ističe Oliver te dodaje da je samo medijski poznat skoro četrdeset godina.
Ž6 = Problem sa suprugom
Ž7 = #oliver dragojevic i vesna#
– Nisam bio slavan kada sam se oženio i Vesna ni dan-danas ne voli to što radim, jer me malo ima kod kuće. Motaju se oko mene ljudi koji su medijski vrlo važni, a njoj se ne sviđaju. Eto, to su naši jedini problemi, a drugo sve štima – uvjerava nas Dragojević.
Njegov život pjesma je i more. Od prvoga živi, u drugome uživa, a njegovo ime dobro je znano – Oliver Dragojević. Iako ističe da ne voli kada ga nazivaju legendom, s pravom ćemo ustvrditi da možemo biti sretni što živimo u vremenu u kojem nam interpretator ovakvog kalibra još pjevuši na uho. Skoro četiri decenije Dragojević pripada muzičkoj eliti regiona.
Rođen je 1947. godine u Splitu. Djetinjstvo je proveo na rivi te u Veloj Luci, odakle potječu njegovi roditelji.
Berba maslina
– U Splitu sam se školovao, ali sam raspuste provodio u Luci na Korčuli. Zimi smo išli dole brati masline. Grijali smo se uz šporete na drva, ali soba je uvijek ostajala hladna. Bili su tu mama, tata, brat, rođaci, tetke… Uvijek puna soba. Na otocima su familije bile velike, svi su imali po sedmero-osmero djece, što sada više nije slučaj – prisjeća se Dragojević.
Ipak, pjevač je odrastao uz samo jednog brata Aljošu.
– Imao sam i tri sestre, koje su umrle prije nego što se Aljoša rodio u vrijeme dok je majka bila u izbjeglištvu na Sinaju u Egiptu. I Aljoša je umro preklani i ja sam ostao sam od cijele porodice, a između nas dvojice razlika je godinu i devet mjeseci – govori pjevač.
Kada je imao pet godina, otac mu je kupio usnu harmoniku, koju i dan-danas rado svira. Nekoliko godina poslije naučio je svirati klavir, zatim klarinet i bas-gitaru. U Splitu je završio i Srednju muzičku školu, a sredinom šezdesetih se, kao pjevač i orguljaš, pridružio grupi “Batali”. Ubrzo zatim je, trbuhom za kruhom, otišao u inozemstvo.
– Od 1967. do 1972. proveo sam od Njemačke, preko Švedske sve do Meksika. Nisam zarađivao previše, ali išlo se da se nađe neka kinta i da se vidi malo svijeta. Vani si uvijek stranac. Bend s kojim sam nastupao, bio je internacionalni i svirao sam s Turčinom, Nijemcem, Holanđaninom. Imali smo svoj šou program i bili smo dobro plaćeni, a onda mi je dosadilo da se osjećam strano i čudno, potrošio sam sav novac i vratio se kući – priznaje Oliver.
Po povratku, kratko je nastupao s “Dubrovačkim trubadurima”, a zatim se vratio u bend “Batali”. Tri mjeseca svirao je i u grupi “More” da bi ozbiljniju pjevačku karijeru započeo 1974. godine na Festivalu zabavne muzike u Splitu, gdje je pobijedio sa pjesmom “Ća Će mi Copacabana”. Ipak, prava lavina zakotrljala se godinu poslije, kada je dalmatinskom šansonom “Galeb i ja” osvojio bivšu Jugoslaviju.
Prvi nastup
– Zapravo, prvi nastup imao sam 1961. godine na Dječijem festivalu u Splitu kada sam izveo pjesmicu “Baloni”, a prije toga sam s bratom snimio duet. Obojica smo pjevala i svirala gitaru koja je bila veća od mene. Ali, ipak, sve je počelo 1975. godine sa pjesmom “Galeb i ja”, koja je definitivno obilježila moju karijeru. Uslijedilo je snimanje “Romance”, “Oprosti mi, pape”, “Stari morski vuk”… Zakotrljalo se i gotovo – kaže legendarni pjevač.
Vrijeme slave desilo se preko noći. Dragojevića je prigrlila izdavačka kuća “Jugoton”, nizali su se hitovi, albumi, nastupi i nagrade.
– Ne znam koliko sam do sada dobio nagrada, ne znam ni koliko sam CD-ova snimio, više od trideset… Ne znam tačno. Ima mnogo kompilacija, koje više i ne računam. U Makedoniji i Sloveniji našao sam svojih CD-ova koje nikada u životu prije nisam vidio – govori Dragojević.
Pjevač ističe i to da ne treba biti čudno što neke svoje pjesme ne zna napamet.
– Snimio sam na stotine singlova. Sve stihove imam zapisane u jednoj teci i po tome ih se sjetim. Zamislite kada bih odlučio da ih otpjevam sve u cugu, trajalo bi dva dana – kaže Splićanin te dodaje da od muzike ne namjerava odustati, da od toga živi, da mu to hrani ego i duhovno ga ispunjava.
I na privatnom planu Dragović je, tvrdi, izuzetno sretan čovjek. Sve ove godine ljeta ljubomorno čuva za sebe, svoju porodicu i more.
– S Vesnom sam u braku 39 godina. Odgojili smo zajedno naša tri sina – Dinu i blizance Davora i Damira. Ponosni sam djed dva unuka i jedne unuke. O meni, nekim aferama, pisalo se svašta, ali nije nas mnogo dotaklo. Ljeti smo tri mjeseca svi na moru. Nekada živim na brodu, nekada u kući – dodaje Oliver.
Riječ-dvije o sebi
Skroman sam i emotivan čovjek koji, prije svega, voli more. Ne volim laži i agresivne ljude, ne volim osobe bez stava niti neiskrene.
Pretrpio sam blaži moždani udar, ali i dalje pušim, imam problema i s nesanicom. Trebao bih se više odmarati i ludovati, a to mi je, opet, vezano uz posao.
Duet sa Montenom
U svojoj dugogodišnjoj karijeri Dragojević je snimio i veliki broj dueta, od kojih svakako vrijedi izdvojiti onaj s Kemalom Montenom “Nije htjela” te “Nadalinu”, koju je otpjevao s Borisom Dvornikom.
– Nikada nisam bježao od dueta. Ulazio sam u studio sa poznatim i manje poznatim izvođačima. Svima sam pomagao. Kada bi me pitali: “Hoćeš li pjevati? Trebalo bi mi”, uvijek bih odgovorio: “Hajde, nema veze” – kaže Dragojević.
Nisam legenda
– Ne želim biti slavan i uopće se ne osjećam slavno. Govore mi da sam legenda, a to je tako glupa riječ. Da bi bio legenda, moraš najprije biti mrtav, a drugo, moraš iza sebe ostaviti takvo djelo da te mogu svrstati među rijetke. Ovim čime se ja bavim, bavi se još milioni ljudi i nije to toliko bitno – ističe Oliver te dodaje da je samo medijski poznat skoro četrdeset godina.
Problem sa suprugom
– Nisam bio slavan kada sam se oženio i Vesna ni dan-danas ne voli to što radim, jer me malo ima kod kuće. Motaju se oko mene ljudi koji su medijski vrlo važni, a njoj se ne sviđaju. Eto, to su naši jedini problemi, a drugo sve štima – uvjerava nas Dragojević.
