Zabrinjavajući podaci o odlascima iz BiH

Prema dostupnim službenim podacima agencija za statistiku zemalja prijema i diplomatsko­konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine u svijetu, procijenjeno je da u iseljeništvu živi najmanje dva miliona osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine, što čini 56,6 posto od 3.531.159 ukupnog stanovništva BiH. Svjetska banka smatra da je taj postotak nešto manji i iznosi 44,5 posto, što Bosnu i Hercegovinu smješta na 16. mjesto u svijetu po stopi emigracije u odnosu na broj stanovnika u zemlji (od ukupno obuhvaćenih 214 zemalja i teritorija). Razlika je nastala zbog toga što se podaci Svjetske banke odnose samo na prvu generaciju bosanskohercegovačkih emigranata.

Na osnovu podataka iz Migracijskog profila BiH za 2017. godinu, zemlje u kojima živi najveći broj državljana BiH su Hrvatska (394.146), zatim Srbija (333.687), Njemačka (200.510) i Austrija (170.864). Značajan broj državljana BiH živi i u SAD (125.442), Sloveniji (103.663), Švicarskoj (59.685), Švedskoj (58.372) i Kanadi (41.722).

Jedina institucija u BiH koja raspolaže ukupnim podacima o broju državljana koji su odjavili prebivalište ili boravište radi iseljenja u inozemstvo je Agencija za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH, a prema njenim statistikama je u 2017. godini boravak u BiH odjavilo 4.270 osoba. Zvaničnih informacija o napuštanjima naše države u 2019. godini još uvijek nema.

Studija o migracijama

Istraživanje migracija, čiji su rezultati objavljeni u knjizi “Studija o emigracijama: Bosna i Hercegovina”, izdavača Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, vršeno je na 2.028 ispitanika. Uzorak je obuhvatio 17 regija u kojima je anketa implementirana, a to su: Foča i okolina, Bosansko-podrinjski kanton, Kanton 10, Zapadno-hercegovački kanton, Zvornik i okolina, Distrikt Brčko i okolina, Pale i okolina, Trebinje i okolina, Bijeljina, Srednjo-bosanski kanton, Doboj i okolina, Unsko-sanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton, Zeničko-dobojski kanton, Kanton Sarajevo, Tuzlanski kanton i Banja Luka i okolina.

50% ispitanika je iz ruralnih, 39% iz gradskih i 11% iz prigradskih naselja. Od 2.028 ispitanika 52% su žene, dok je 48% muškaraca. Najveći broj ispitanika je u dobnoj skupini od 26 do 35 godina (27%), te u skupini od 46 do 55 godina (23%). Većina ispitanika posjeduje četverogodišnju srednju školu kao najviši nivo obrazovanja (62%).

Čak 34% ispitanika izjasnili su se da bi trajno otišli iz BiH i nastavili živjeti u nekoj drugoj državi, a 24% njih bi BiH napustili privremeno, dok 22% njih nema namjeru emigriranja. Namjera trajnog napuštanja BiH najveća je u Brčko Distriktu (50%). Bitno je naglasiti da pokazatelji privremenih migracija u većini evropskih zemalja imaju tendenciju rasta te se tretiraju kao pozitivan i poželjan trend globalizacije i mobilnosti radne snage koja donosi benefite i za zemlju porijekla i zemlju prijema osobe koja privremeno migrira.

Nadalje, muškarci su u nešto višem procentu izrazili namjeru odlaska – njih 35% u odnosu na 32% žena. Najviše ispitanika koji imaju namjeru trajnog napuštanja BiH je u starosnoj skupini od 30 do 39 godina (44%).

Na pitanje u koju bi zemlju željeli otići živjeti u anketi su odgovarali samo oni ispitanici koji su izrazili namjeru trajnog ili privremenog napuštanja BiH (njih 58%). Najviše ispitanika je izabralo Njemačku (42%). Ostale zemlje koje su interesantne ispitanicima su Austraija s 12%, Švicarska s 8% i Švedska sa 7% odgovora. Interesantno je da je 5% ispitanika izjavilo da bi otišlo u bilo koju zemlju. 4% ispitanika koji su izabralo druge zemlje, napisali su Belgija, Češka, Malta, Island, Kuba, Emirati, Katar, Rusija, itd. Neki od odgovora na ovo otvoreno pitanje bili su poput: “Što dalje, to bolje”, “Tamo gdje bih imala dostojanstvo”, “U zemlju u kojoj su plate i životni standard bolji”, “U zemlju gdje se bolje živi”, “U zemlju gdje su svi ljudi isti i imaju ista prava”, i sl.

Ispitanici sa namjerom odlaska pitani su jesu li u posljednjih šest mjeseci poduzeli neke konkretne radnje za ispunjenje svojih emigracijskih aspiracija; 40% njih je poduzelo neki konkretan korak (što je nešto više od 20% ukupnog uzorka), dok 60% nije.

Razloz odlaska/ostanka

U anketi je postavljeno i pitanje koje se ticalo osnovnog razloga zbog kojeg stanovnici BiH razmišljaju o napuštanju zemlje. Najviše ispitanika koji su izrazili namjeru odlaska kao razlog su naveli problem opće sigurnosti (38%), dok je 49% ispitanika svoj potencijalni odlazak vezao za posao (35% za pronalazak bolje plaćenog posla i 14% onih koji su nezaposleni te žele naći posao van BiH).

S druge strane, ispitanici koji su naveli da nemaju namjeru napustiti BiH ili da nisu sigurni (oko 43%) pitani su za razloge ostanka. Najviše ispitanika ostaje zbog porodice i prijatelja i zato što se smatraju prestarim za odlazak.

Život u BiH

Svi ispitanici su pitani da navedu ključne probleme s kojima se susreću građani BiH u svakodnevnom životu. Ovo pitanje nije direktno vezano za proces migracija, ali može biti indikator za potencijalne strateške smjernice koje se odnose, između ostalog, i na pitanje emigracija. Najveći broj ispitanika kao ključni problem naveo je nezaposlenost (47,4%), nepotizam, mito i korupciju (46%), životni standard (ekonomija, finansije, plate, penzije, uslovi rada, visoke cijene, i sl.) (39,7%) te politiku (vlast i zakoni( (32,6%). 0,4% ispitanika navelo je da nema problema.

Kao jedan od potencijalnih razloga za postojanje namjere za odlazak iz BiH ispitanici navode zabrinutost za vlastitu budućnost, a posebno budućnost svojih potomaka. S druge strane, 44% njih smatra da bi bolja ekonomska situacija umanjila emigracjiske aspiracije. Slijede promjene političke vlasti na svim nivoima i promjene zakona, kao i sprovođenje reformi u zdravstvu, obrazovanju i sudstvu.

I Iseljavanje stanovništva iz BiH s razlogom izaziva zabrinutost u javnosti. Aspiracije prema iseljavanju iz BiH bile bi smanjene hitnim i sistemskim provođenjem društveno-ekonomsko-političkih reformi. Povećanje ekonomskog blagostanja, hitna politička stabilizacija te unapređenje efikasnosti institucija definitivno će unaprijediti ukupni životni standard u BiH te omogućiti građanima da se fokusiraju na svoju svakodnevnicu i sebe. Izuzetno važan faktor je svakako dijaspora. Domaći stručnjaci koji žive u razvijenim društvima imaju pristup aktuelnim trendovima i modernoj tehnologiji u svojoj struci, i vrlo je važno iskoristiti njihova znanja i kontakte za kolaborativne mreže s njihovim kolegama u BiH. Konačno, negativna retorika u javnom prostoru u BiH izuzetno je destimulirajući faktor za ostanak, posebno mladih. Ovom faktoru svako može doprinijeti u svom okruženju kroz transformacijske lidere i tako stvoriti uslove da se mladi fokusiraju na sebe i sebi važne stvari, bez konstantnog opterećenja nametnutog negativnim narativom u javnom diskursu.