Carlos De LunaJedan od najjačih argumenata protiv smrtne kazne jest zastrašujuća činjenica da bi se mogla smaknuti potpuno nevina osoba. U SAD-u je, nakon pune 23 godine, otkrivena mračna istina o smaknuću Carlosa De Lune, čovjeka koji je 1983. godine osuđen na smrt zbog brutalnog ubistva Wande Lopez.
Carlos De Luna ubijen je 1989. godine zbog ubistva radnice na lokalnoj benzinskoj pumpi u gradu Corpus Cristi u američkoj saveznoj državi Texas. Slučaj je šokirao javnost i privukao svu silu medijske pažnje, a osumnjičeni Carlos od prvog je dana tvrdio da nije počinio zločin.
Profesor na Univerzitetu Kolumbija James Liebman okupio je grupu studenata koji su uspjeli dokazati, bez sumnje, da je smrtonosnu injekciju primila nevina osoba.
Veliki propusti policije
Policija i tužiteljstvo tretiralo je slučaj kao pokušaj pljačke koji je pošao po zlu. Lopez (24), samohrana majka, uspjela je u trenutku napada nazvati Službu za hitne slučajeve, koja je zabilježila zastrašujući trenutak u kojem je djevojka nasmrt izbodena na benzinskoj pumpi.
Nakon što su stigli na mjesto zločina, policajci su pronašli De Lunu kako se skriva u obližnjem grmu. Da stvar bude još gora, u džepu je imao 149 dolara u novčanicama. Nekoliko svjedoka, koji su se nedugo nakon ubistva našli na pumpi, identificirali su De Lunu kao počinitelja.
Ključni nalazi ekipe sa Kolumbije
Ekipa sa Univerziteta Kolumbija utvrdila je (najmanje) tri velika propusta policije u ovom slučaju.
Prvo, izjave svjedoka uvelike su se razlikovale, odnosno, pokazivale su da su pojedini svjedoci opisivali dvije različite osobe. Drugo, Na mjestu nesreće pronađeni su krvavi otisci cipela, što bi značilo da su De Lunine cipele trebale biti umazane krvlju, no one su bile potpuno čiste. Treće, tužitelji su potpuno ignorirali tvrdnje De Lune da zna tko je počinitelj. On je, naime, policiji rekao kako je ubojica zapravo njegov prijatelj Carlos Hernandez, a tužiteljstvo nije ni pokušalo pronaći tu osobu te su utvrdili kako “on uopšte ne postoji”.
Pravi ubica imao čak 39 prekršajnih prijava
Carlos Hernandez ne samo da je postojao, već je imao i pozamašan policijski dosje: hapšen je 39 puta, 13 puta zbog toga što je nosio nož. Većinu života proveo je na uvjetnoj kazni, a nikada nije bio u zatvoru jer je bio policijski doušnik, tvrdi Liebman.
Hernandez i De Luna bili su vrlo sličnog fizičkog izgleda i ponekad ih je bilo usitinu teško raspoznati, zbog čega su svjedoci bili uvjereni da je mladi De Luna čovjek kojeg su vidjeli kako sprema nož u džep i bježi s mjesta nesreće.
“Možda će se jednog dana saznati istina”
“Možda će se jednog dana saznati istina. Nadam se da hoće. Ne želim umrijeti zbog zločina koji nisam počinio”, izjavio je prije smrti Carlos De Luna. Bio je u pravu, ali istina i pravda ovog su puta prekasno izašle na vidjelo.
Pravi ubojica, Carlos Hernandez, umro je 1999. prirodnom smrću za vrijeme služenja kazne zbog napada nožem na susjeda.