Share

Da li je UDBA utvara prošlosti

< !DOCTYPE html PUBLIC "-//W3C//DTD XHTML 1.0 Transitional//EN" "http://www.w3.org/TR/xhtml1/DTD/xhtml1-transitional.dtd">

Proganjanje već prognanog dr. Cerića najefikasniji je način svođenja cijele Islamske zajednice na minimalnu mjeru. Time se želi odrediti mjera i prostor djelovanja Islamske zajednice. Smiješno je da se neki ljudi iz Islamske zajednice osvruću na vrijeme koje je prošlo a zatvaraju oči pred vremenom koje živimo. Evo im za početak izazova. Neka provjere koji to službenici Islamske zajednice danas sarađuju sa obavještajnim službama!? Nije valjda Međunarodna krizna grupa za BiH napamet sastavljala svoj Izvještaj?!!

Još uvijek se jasno sjećam iz doba svog djetinjstva poluglasnih razgovora moga oca, Muhsina Rizvića i njegovog brata Ismeta u našoj porodičnoj kući. Kad bih upitala o čemu razgovaraju, oni bi odmah prestali i rekli da te stvari nisu za djecu.

Udba je mog rahmetli oca, Muhsina Rizvića, strpala u zatvor tokom prvih hapšenja Mladih Muslimana, kad je imao 19 godina. U zatvoru se razbolio i jedva preživio. Strahom od Udbe obilježen je život moje porodice. Sjećam se kako smo sedamdesetih strahovali da će udbaši bahnuti i uhapsiti mi oca, kad ga je partijska organizacija Filozofskog fakulteta, na čelu sa Perom Šimunovićem, proglasila nacionalistom. Nažalost, takve stvari o njemu možemo pročitati i danas, u naučnim radovima pojedinih studentica masters studija književnosti, kada analiziraju njegovu knjigu o Andriću. Zbog svega ovoga u svakoj priči o Udbi učestvujem iznutra, svojim emotivnim naslijeđem, i svaka me priča o Udbi boli onim bolom koju jedino mogu razumjeti žrtve, i oni čiji su najmiliji bili žrtve Udbe. Upravo iz ove perspektive želim kazati svoj stav o hajci koja se posljednjih dana vodi protiv ljudi kojima bi Bošnjaci trebali biti zahvalni, ako imalo drže do sebe i svoga obraza.

 

Zašto dr. Cerić? 

Posljednjih dana skoro svi bh mediji zatrpani su informacijama o navodnoj saradnji reisa Cerića i muftije Smajkića sa Udbom. Baš kao što su zatrpani kontraverznim vijestima o sandžačkom muftiji Zukorliću. Nevjerovatno je kako bh javnost površno i neselektivno prihvata takve vijesti. Uz to niko ne nalazi razloga dati odgovore zašto dojučerašnji klasni neprijatelji (dva  dnevna lista) Oslobođenje i Avaz objavljuju skoro identične vijesti o Ceriću i Zukorliću. Ima li iko odgovora na pitanje šta je ili gdje je poveznica između Oslobođenja i Avaza? Kako to da su odjednom na istoj strani? Diskreditacija Smajkića najprije je krenula preko hrvatskih internet portala, koji usput rečeno, imaju ogroman animozitet prema vladajućoj eliti u Hrvatskoj. Naprasno, u nešto izmijenjenoj formi, identična vijest pojavila se na portalu vijesti.ba, čiji vlasnik je odavno poznat široj „čitalačkoj“ javnosti.  

Famozna „Zelena knjiga“ svojevremeno je objavila veliki broj imena službenika Islamske zajednice predstavljajući ih kao saradnike Udbe. Po tom pitanju se očitovao i Rijaset IZ u BiH. Ponešto je od tih polemika objavljeno i u informativnim medijma Islamske zajednice. I taman kad se smatralo da je na to pitanje unutar IZ stavljena tačka, pojedinci su iz nje počeli izvlačiti samo ciljana imena, ona koja još uvijek nešto znače u bošnjačkom narodu. Cilj je diskreditirati Cerića, Zukorlića i Smajkića. Baš kako to stoji u izvještaju Međunarodne krizne Grupe za BiH od marta ove godine. Zukorlića zbog „(od)uzimanja“ Sandžaka, Smajkića zbog protivljenja inauguraciji tzv. hrvatskog stolnog grada. Ali, zašto Cerića?? Čovjeka koji je toliko marginaliziran u zemlji kojoj je posvetio vlastiti život. Da li je bilo grešaka ili nije u njegovom radu neka procjenjuje historija i relevantne strukture Islamske zajednice. Nipošto političke stranke. Nije im Cerić branio da, ako žele, ili ako hoće, i ako umiju, pozlate cijelu Bosnu i Hercegovinu!

„Vještice“ u Bošnjaka 

Malo je kome ostalo u sjećanju da je Zlatko Lagumdžija u emisiji „Nedjeljom u dva“ Aleksandra Stankovića HRT-a na pitanje da li među Bošnjacima ima fašizma odgovorio potvrdno. A naivni Bošnjaci su to razumjeli kao lapsus lingve ili uravnilovku radikalizama koji su posljednje stoljeće protutnjali tlom BiH. Ko biva, razumjeli su, zarad bolje budućnosti, treba otrpiti da su i Bošnjaci fašisti podjednako kao i ustaše i četnici. Niko plaho Lagumdžiji nije zamjerio na tom iznuđenom lapsusu. Pa čak i onda kad je ukidanjem vjeronauke  izazvao haos u cijeloj državi, iako ni o kakvom lapsusu nije bilo riječi. Bilo je šta je bilo.

Kako je u BiH sve relativno tako se desilo da je Lagumdžija kao apsolutni pobjednik na općim izborima izgubio primat u bh. politici. Samim tim je prestala njegova obaveza da nas ubjeđuje da su Bošnjaci zadojeni klerikalizmom i nacionalizmom. U globalnim procesima raščišćavanja sa nacionalistima, preferirajući neku vrstu građanskog određenja BiH  uz diskreditaciju Dodika i Čovića, najednom će se pojaviti izolovane vijesti o rahmetli Husein ef. Đozi, reformatoru moderne islamske misli u BiH, kao „fašističkom vojniku“.  Dakle, među Bošnjacima stavove počinju definirati mediji. Ako oni kažu da jest, onda tu ne pomože nikakav kontekst niti demantij.

Slični zaključci zvone i u motivima medijskog rata ministra sigurnosti Radončića sa predsjednikom Izetbegovićem. No kako su to povjerljive državne tajne mi u njih nećemo ulaziti.  A šta sad ima Cerić sa tokovima politike u BiH? Nikakvog on utjecaja više nema ni na koga u ovoj zemlji, niti od njega šta više zavisi, kao što je to slučaj sa Zukorlićem i Smajkićem, gdje su ulozi preveliki. Samo kratkovidi ne vide da je u slučaju muftije Smajkića u pitanju cijela Hercegovina.   

Nameću se dva odgovora na ovo pitanje, da je „Neko“ u bošnjačkoj politici svjesno svu krivicu radikalizacije i nacionalizma svalio na Cerića kako bi zaštitio dalja ganjanja vještica među Bošnjacima. Jer i Bošnjaci moraju imati „vještice“!!! Ako je to cijena,  mislim da bi i sam Cerić pristao na to. Ako treba i njegova glava da država ostane i da njegovom narodu bude bolje, on bi je, bar tako smatram, i dao.

Drugi, mnogo opasniji scenarij za BiH je proganjanje već prognanog Cerića kao najefikasniji način svođenje cijele Islamske zajednice na minimalnu mjeru i sa minimalnim učincima među Bošnjacima. Hajkom na Cerića želi se odrediti mjera i prostor djelovanja Islamske zajednice u državi koja iz dana u dan de facto poprima pravni okvir države sa smiješnim nazivom „Bivša Jugoslovenska republika Sejdić i Finci“. A zašto se djelovanje Islamske zajednice treba svesti na minimum!? Odgovor je sasvim znan. Islamska zajednica cijelo stoljeće je jedino kohezivno tkivo bošnjačkog naroda od Save do Drine, o Une do Mora. Posljedično tome i jedini faktor njegove opstojnosti. Islamsku zajednicu, kako tvrde dobro upućeni izvori, ponovo žele svesti u one forme koje joj je bila zacrtala Austrougarska monarhija, da preko organizacione šeme IZ zapravo kontrolišu manje lokalne sredine. Najmanja šteta će biti ako dr. Ceriću zabrane povratak doma. On je svoje egzistencijalne ali i profesionalne probleme riješio danas u Jordanu sutra u Dohi, itd… A šta će biti sa ostacima države za koju se ginulo s pjesmom na usnama!?

Ima li danas Udbe?

Nesumnjivo je da su i Cerić i Zukorlić i Smajkić kao jake ličnosti sa izrazitim biografijama bili predmet raznoraznih obavještajnih službi. Upućeniji tvrde kako danas u BiH aktivno djeluje preko 20 obavještajnih agencija. Dodamo li tome i 200 nevladinih organizacija što iz Evrope što iz Amerike i Islamskog svijeta, koje otvoreno podrivaju i tradiciju i kulturu i vjeru Bošnjaka, bez imalo napora može se izvesti zaključak koliko su velike historijske kušnje naše male Bosne.  Neka oproste svi oni koji smatraju da su javni istupi Cerića, Zukorlića ili muftije Smajkića koji je samo tražio ravnopravnost i poštivanje svih, ne samo nekih zakona  u Mostaru, neetični i suvišni. Neka upru prstom u one koji su štitili interese Bošnjaka, kao što upiru prstom u trojicu časnih muftija. Neka upru prstom u one koji su sarađivali sa stranim obavještajnim ili domaćim obavještajnim službama da bi se imena muftija našla na takozvanim crnim listama. Ili možda nije grijeh raditi za britansku, njemačku ili američku obavještajnu službu koliko je grijeh „surađivati“ sa Udbom? U optužbama da su Cerić i Smajkić sarađivali sa Udbom umobolno zvuči kad ih se proziva a pri tom se preskaču sami udbaši. Pa ljudi koji su bili zakleti komunisti i udbaši uvukli su se u sve sfere društva! Zašto je manji grijeh biti udbaš od „saradnika“ Udbe? Najčešće su „saradnicima“ Udbe evidentirani ljudi koji su bili ispitivani i koji su po službenoj dužnosti morali odgovarati na nezgodna pitanja tadašnjeg sistema. 

Smiješno je da se neki ljudi iz Islamske zajednice osvrću na vrijeme koje je prošlo a zatvaraju oči pred vremenom koje živimo. Evo im za početak izazova. Neka provjere koji to službenici IZ danas sarađuju sa obavještajnim službama!? Ta, nije valjda Međunarodna krizna grupa za BiH napamet sastavljala svoj izvještaj?!!

Ako mi obični ljudi ovoliko znamo o djelovanju obavještajnih službi u BiH, koliko li onda znaju odgovorni ljudi iz političkih partija čiji je to posao?! Zašto li šuti SDA, politička partija koja se voli hvaliti da slijedi ideju prvog predsjednika BiH, Alije Izetbegovića. 

Komentari