Ova zemlja nije u stanju da sama usvoji vlastitu rezoluciju o genocidu koji je doživjela, pa tako i svaki građanin koji nikada nije ni kročio na tlo BiH ima pravo da negira ove razmjere zločina
Njemačka je prije nekoliko dana zabranila rad najveće neonacističke organizacije koja je osiguravala i pružala pomoć zatvorenim desničarskim ekstremistima.
Oko 600 članova HNG organizacije koja djeluje od 1979. godine neće moći pomagati nacionalnim političkim zatvorenicima i njihovim porodicama, a svaki postupak koji zakon protumači pokušajem najoštrije će biti kažnjen!
Radikalne skupine
Ova odluka na snagu stupa odmah, jer se ocjenjuje da je veoma štetna po Njemačku zbog svoje agresivne politike usmjerene protiv miroljubive demokratske vladavine zakona. I ovo je, najzad, posljednji korak tamošnje vlasti da ograniči djelovanje radikalnih skupina. Na tom su putu sva legitimna državna tijela kao i obavještajne službe zajednički djelovali, posebno posljednjih nekoliko decenija.
Istina, Njemačkoj je trebalo vremena da se suoči sa sobom i svojom prošlošću, ali je to učinila. Po mnogima je 1983. godina, kada je najzad i prihvatila holokaust i nad Romima, izvjesna prekretnica u njenom daljnjem političkom, socijalnom i ekonomskom stremljenju. U Njemačkoj se krivično odgovara za negiranje holokausta. Država je do sada bila spremna procesuirati čak i pojedine vjerske autoritete koji bi se usudili neadekvatno ophoditi prema žrtvama. Njima i njihovim porodicama Njemačka je isplatila desetine miliona dolara.
BiH ni danas ne zna koliko ima neonacističkih i radikalnih grupacija unutar države ili koliko njih djeluje iz države. Zbog njih je BiH i danas zemlja apsurda, koja nije u stanju konsenzusom prihvatiti vlastitu historiju. Predstavnici BiH nemaju strategiju socijalnog, političkog ili ekonomskog razvoja. U prvim redovima ima mnogo direktnih tvoraca krvave historije ili ideoloških sljedbenika fašizma koje zakon ni danas ne tumači štetnim po državu.
Buduće generacije
BiH nije u stanju da sama usvoji vlastitu rezoluciju o genocidu koji je doživjela, pa tako i svaki građanin koji nikada nije ni kročio na tlo BiH ima pravo da negira ove razmjere zločina kao njenu činjenicu. U BiH se fašizam slavi kao praznik, dok se mnogi čak i licemjerno poklanjaju žrtvama. BiH ponižava žrtve genocida ili manipulira njima.
U takvim uvjetima stječe se dojam da se BiH tek nastoji udaljiti od svih načela kojima se rukovode druge razvijenije zemlje. Sada se trebaju izroditi generacije zadojene tvrdim fašizmom i desničarskim ekstremizmom u BiH, samo je pitanje da li će oni smatrati da je “11. juli dan oslobođenja srpskog grada”, da je “RS teritorijalno u Srbiji” ili da su “Srbi genetski modificiran zločinački narod”? Šta drugo može biti posljedica svih navedenih suprotnosti jednog teritorija? Jedno je fakt, u BiH najprije treba zaustaviti rat u glavama ljudi.