Web-portal koji nosi naziv nepostojeće paradržavne tvorevine “hercegbosna.org” objavila je kolumnu “Javljanje iz Hrvatske”, autora Gustava Antunovića. U članku koji obiluje fašističkom retorikom islamski centri su nazvani “urinocentrima”.
Članak počinje ovako:
“Za početak osjećam potrebu razjasniti ovaj potencijalno nejasan naslov. Urinocentri iz našeg susjedstva nemaju veze s urolozima niti s njihovom medicinskom djelatnošću. Nemaju veze ni s mikrobiolozima i analizom urinokulture koju rade za javnozdravstvene potrebe. Nije to ni neki fancy naziv za javne zahode, odmah da se ogradim. Ovi urinocentri u stvari imaju veze s vjerom i velikodržavnim projektom. U nama susjednoj državi, ali i dijelu hrvatske Domovine, Bosni i Hercegovini, dio populacije ih voli nazivati ‘islamskim centrima’. Moja malenkost ne jer taj naziv nije u potpunosti točan. Islamski centri su vjerske građevine koje se grade za potrebe vjernika muslimana, dok su urinocentri pompozne betonjare suludih dimenzija koje služe samo i jedino za zapišavanje teritorija. U tom segmentu se očituje njihova povezanost s jednim velikodržavnim projektom, no također i s urinom po kojem su dobili ime. Da skratim i dodatno pojasnim, svi urinocentri jesu islamski centri, ali nisu svi islamski centri urinocentri. To bi vam trebalo približiti stvari”, kaže autor ovog fašističkog uratka.
U nastavku “kolumne” Antunović objašnjava zašto vrijeđa. Motiv su mu, sam priznaje, nastojanja vjernika Bošnjaka da obnove i izgrade islamske centre u Mostaru i Livnu.
“Dva urinocentra u ‘bošnjačkim mokrim snovima’ koja trenutno izazivaju najveće međuetničke tenzije u Bosni i Hercegovini su onaj u Mostaru i onaj u Livnu. Mostarski urinocentar dugogodišnji je projekt muftije Smajkića, a trebao bi zapišavati teritorij u samom srcu grada Mostara, i to na hrvatskoj strani ovog podijeljenog grada koji već duže vrijeme učvršćuje svoju hrvatsku većinu, iz godine u godinu sve izrazitiju.
Bošnjacima je, dakako, jasno da je ovo nemoguć projekt te da Hrvati nikad neće pristati na ovu megalomansku građevinu političke, poslovne te najmanje vjerske namjene, a ukidanjem statuta Grada Mostara po nalogu Ustavnog suda, statuta kojim su Hrvati dosad bili politički u podređenom položaju u gradu u kojem sad već imaju gotovo dvotrećinsku većinu, ovaj projekt s političkog gledišta ulazi u sferu znanstvene fantastike.
Doduše ne baš previše znanstvene jer jedina znanost koja bi se ovim potencijalno mogla baviti je psihijatrija kao medicinska disciplina, a u skladu s tom spoznajom ni SDA kao temeljna muslimanska stranka u Mostaru nikad nije politički forsirala ovaj projekt. Unatoč nepogodnoj političkoj klimi, s vremena na vrijeme muftija Smajkić ipak odluči vlagu iz svojih mokrih snova prenijeti na hrvatsko tlo pa pokuša zapišati ono što nije njegovo. Nakon ukidanja nepravednog statuta Grada Mostara njegovo bi pišanje moglo postati ono klasično ‘u vjetar’, a izazivanje međuetničkih trzavica najviše bi se moglo obiti o glavu upravo zajednici njegovih vjernika kojih je u Hercegovini iz godine u godinu ionako sve manje”.
Na kraju autor poentira. Želi kazati da će Hrvati “tlačenje” trpiti još izvjesno vrijeme, odnosno, kako je on to formulisao – ” sve do jednog dana”.
“Hrvati bi doista, kao nositelj nekih civilizacijskih trendova u Bosni i Hercegovini za što svakako imaju najveći potencijal, trebali podržati izgradnju džamija tamo gdje su one potrebne muslimanskom stanovništvu za upražnjavanje njihovih vjerskih običaja, no daljnje zapišavanje teritorija, kao uvod u islamizacijske procese u budućnosti, mora biti zaustavljeno. Ovo je samo jedan od nebrojenih primjera kako nedostatak istinskog hrvatskog političkog suvereniteta u BiH dovodi do situacija u kojima, vrlo često mimo svakog zakona, onaj koji je trenutno jači beskrupulozno tlači. Sve do jednog dana”.
Kako bi upotpunili ovo nedjelo (ne)odgovorni pojedinci s ovog hercegovačkog portala za sliku su odabrali munaru te ajete koji čitaoce trebaju asocirati na muški polni organ.