Bosna i Hercegovina, sudeći prema produkciji igrača, spada red evropskih košarkaških velesila, ali od toga naš sport nema skoro nikakve koristi.
Kako drugačije protumačiti podatak da je u ovosezonskom izdanju elitne Eurolige u sastave 24 ekipe raspoređeno čak 18 igrača porijeklom iz BiH, ali da su samo trojica nosila dres bh. reprezentacije – Mirza Teletović i Ratko Varda seniorske te Miralem Halilović mlade (za našu selekciju igrao je i Henri Domerkant iz ruskog Uniksa, ali ovaj američki bek ima status naturaliziranog igrača).
Pogrešne procjene
Ostale smo ili otpisali pogrešnim procjenama u mlađim kategorijama, ili su oni u svojim klubovima od početka karijere usmjeravani u susjedne selekcije, ili se, jednostavno, ne odazivaju na pozive selektora.
– Najgore je ispravljati tuđe greške, jer je većina ovih igrača odavno izgubljena za našu reprezentaciju. Ono na što se pokušavamo koncentrirati jeste grupa mlađih košarkaša, manje ili više afirmiranih, koje evidentiramo, s njima kontaktiramo i koje smo ili već pozivali ili ćemo pozivati na pripreme.
Garantiram da Košarkaški savez BiH čini sve da okupi talentirane igrače kod kojih postoji administrativna mogućnost da nastupaju za našu reprezentaciju – ističe Sulejman Begović, koordinator za muške selekcije u KSBiH.
Posebno porazno zvuči da skoro deceniju nismo u stanju naći kvalitetnog centra, a da smo istovremeno ostali bez najmanje tri euroligaške “petice”.
Gačić velika nada
Mirza Begić (220 centimetara) danas nosi dres Slovenije i madridskog Reala, Stanko Barać (217) prvotimac je Hrvatske i turskog Anadolu Efesa, dok je najviši među njima – Nedžad Sinanović (222) postao sasvim ozbiljan član španske Unikahe iz Malage, uredno zanemarujući pozive bh. selektora.
Zbog toga se postavlja pitanje hoće li se slično desiti s još dvojicom visokih košarkaša. Dženan Kurtić igrač je francuskog prvaka Nansija, dok je Ognjen Kuzmić iz zeničkog Čelika direktno uskočio u sastav Sinanovićeve Unikahe.
Nijedan od njih do sada nije oblačio dres BiH, iako se Kurtić pripremao s U-20 selekcijom, dok se Kuzmićevo ime nalazilo u planovima stručnog štaba uoči EP-a u Litvaniji.
– Pratimo njih dvojicu, a dodao bih još jednog mladog igrača, Mostarca Sandra Gačića iz španskog Kaha Laborala, koji je izrazio želju da igra za BiH, ali to ove godine zbog porodičnih razloga nije bilo moguće realizirati. No, na njega najozbiljnije računamo – rekao je Begović.
Slučaj Preldžić
Bh. navijačima posebno je teško pao gubitak Emira Preldžića. Momak koji se kao junior iz zeničkog Čelika otisnuo u Sloveniju, izrastao je u vrhunskog košarkaša.
Igrao je za reprezentaciju Slovenije, čiji je Savez krilu Fenerbahče Ulkera odbio odobriti da se vrati pod okrilje KSBiH, ali je dao dozvolu Turskom savezu, čiji je Preldžić danas reprezentativac.
Kako i zašto je Međunarodna košarkaška federacija (FIBA) napravila presedan, zanemarujući propis da se igrač može vratiti samo u matičnu državu, ni do danas nije objavljeno.
Raspoređeni u pet selekcija
Igrali za BiH: Mirza Teletović (Pozicija: Krilo, visina: 206 centimetara, godište: 1985., klub: Kaha Laboral), Ratko Varda (centar, 213, 1979., Union Olimpija), Miralem Halilović (K, 206, 1991., Zagreb).
Igrali za Hrvatsku: Damir Mulaomerović (B, 195, 1974., Zagreb), Bojan Bogdanović (B/K, 200, 1989., Fenerbahče Ulker), Damir Markota (K, 208, 1985., Union Olimpija), Stanko Barać (C, 217, 1986., Anadolu Efes).
Igrali za Sloveniju: Aleksandar Čapin (B, 186, 1982., Union Olimpija), Mirza Begić (C, 220, 1985., Real Madrid).
Igrao za Tursku: Emir Preldžić (B/K, 206, 1987., Fenerbahče Ulker).
Igrao za Izrael: Robert Rotbart (C, 217, 1986., Union Olimpija).
Bez nastupa u reprezentaciji: Sandro Gačić (B, 195, 1996., Kaha Laboral), Ante Mašić (K, 198, 1985., Zagreb), Marko Šćekić (K/C, 207, 1981., Kantu), Oliver Stević (C, 205, 1984., Bilbao), Dženan Kurtić (C, 206, 1992., Nansi), Ognjen Kuzmić (C, 214, 1990., Unikaha), Nedžad Sinanović (C, 222, 1983., Unikaha).