Bakir Izetbegović u redakciji “Avaza” snimljen u aprilu 2009. godine, kada su mu novinari “Avaza” bili dragi i rado je tipkao za njihovim računarimaKažu da svaki čovjek ima određeni prag tolerancije u svemu, granicu do koje može trpjeti sve i svašta, pa i iznošenje neistina.
No, kada se ta granica prijeđe plasiranjem u javnost brutalnih laži kojima se nemušto pokušava odgovornost sa SDA – koja je u protekle dvije decenije uspjela (što bi malo kome moglo poći za rukom) Bosnu i Hercegovinu srozati i politički i ekonomski, kako na vanjskom tako i na domaćem polju – prebaciti na najtiražniji dnevni list i jedino relevantno glasilo Bošnjaka na Balkanu, “Dnevni avaz”, odnosno njegovog vlasnika Fahrudina Radončića, prosto se ne može ostati po strani i nijemo sve to posmatrati.
Brutalna izborna krađa
Bakir Izetbegović, dajući prekjučerašnji intervju njemu do jučer mrskoj i odvratnoj Vildani Selimbegović (koja je godinama po njemu i njegovom ocu doslovce pljuvala i pisala pogrdno prozivajući ih za kriminal, korupciju, upravljanje bošnjačkom državnom mafijom, dovođenje mudžahedina), iznio je niz neistina, koje sežu do toga da je za katastrofalno stanje u BiH nakon rata isključivi krivac “Avaz”, odnosno njegov utemeljitelj.
Misleći, valjda, da je ovaj narod zaboravio njegovu ratnu, poratnu, a Boga mi i ovu sadašnju ulogu na mjestu člana Predsjedništva BiH, kojoj nije dorastao ni u jednom segmentu i do koje je došao zahvaljujući brutalnoj izbornoj krađi, Bakir je, zaista, pretjerao u zamjeni teza i poznatoj dvoličnosti.
Mnogi su, pa i ja, već dvije godine ignorirali Izetbegovića u neuspješnom pokušaju da diskvalificira “Avaz”, novinu koja ga je, u najboljoj namjeri da od njegovog oca i dalje pravi historijski kamen temeljac nacije, što on i jeste bio, često i nepotrebno štitila kao njegovog sina, i to od njega samog.
Bakiru je prešućen niz lažnih optužbi: da mi segmentiramo Bošnjake, da tobože rušimo uspješne ljude kao što je porodica Selimović, da kritiziramo SDA na netačnoj osnovi, a uz sve to on je u predizbornoj predsjedničkoj kampanji u ovoj novini imao nesmetanu promociju, i to bez ikakvih negativnih komentara po njega. Nakon izbora, Izetbegović je nastavio s pokušajima političkog miniranja najutjecajnijeg lista u BiH, što je kulminiralo prekjučerašnjim intervjuom u dnevnom biltenu SDA, koji je, očigledno, uzrokovan antikorupcijskim i antimafijaškim pisanjem ove novine.
Ovo otvoreno pismo bošnjačkom članu Predsjedništva BiH pišem u prvom licu, jer mi savjest, karakter, kućni odgoj i vjera kojoj su me učili roditelji, ne dozvoljavaju da prešutim nepravdu. Ovo pismo pišem zato što sam kao novinarka “Dnevnog avaza” 2009. godine pomagala Bakiru (na njegovu izričitu molbu!) da se snađe pred TV kamerama i učila ga kakve će odgovore davati, a da djeluju politički i državnički.
Svi mi, “Avazovi” novinari, a posebice Radončić, “krivi” smo Izetbegoviću, veli on tako u intervjuu njemu mrskoj Vildani, što njemu i njegovoj kliki nismo dopustili da ovu jadnu i napaćenu zemlju, za koju je živote dalo 200.000 ljudi, dok je on vodio kabinetsku politiku udobno zavaljen u fotelju, daleko od linija fronta i smješten u sef Centralne banke u centru Sarajeva, pretvori u “gadafiluk” i stvori fildžan-državu u kojoj bi živjeli isključivo Bošnjaci i vladalo nekoliko familija i nekolicina probranih nasljednika, među kojima je, naravno, prvi on.
Jeste! “Krivi” smo što smo javno razotkrivali brutalne pljačke domaćih kompanija, energetskih resursa, što razotkrivamo ko su idejni tvorci, vođe i nalogodavci bošnjačke državne mafije koja egzistira još iz vremena rata (a nad kojom je, što njegovi prijatelji otvoreno pričaju na minder-sijelima, Sin iz sjene imao kontrolu). Zar smo mi krivi što se u dokumentaciji austrijskog i njemačkog Interpola Bakir vodi kao ključni čovjek koji je za vrh SDA koordinirao aktivnosti kriminalnog podzemlja (a on, istovremeno, nama kroz političke igre i svoje medije podmeće da smo pod paskom te institucije!)?
“Krivi” smo što svakodnevno upozoravamo na povećanje cijena i nepravde, što ukazujemo na 530.000 nezaposlenih, što su nas Albanija i Kosovo pretekli u razvoju, što je nesigurnost na ulicama ogromna, što već 16 godina nema velikih javnih radova.
“Krivi” smo što svakodnevno upozoravamo na bezočnu pljačku 120 domaćih profitabilnih kompanija koje su ukradene dok su borci krvarili za ovu zemlju, a građani čekali na odstrel sa četničkih položaja. “Krivi” smo što je privatizacijska pljačka ogromna, pa jedine šanse u njoj imaju razni BBI centri i “Al Shiddiji” nepoznatih ili samo tebi, Bakire, poznatih vlasnika i domaćih suvlasnika.
Loš đak
“Krivi” smo i što smatramo da ne smijemo ostati izvan Evropske unije (EU) i ni po koju cijenu raskinuti partnerstvo s našim prijateljima, Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).
Koliko je vremena Bakir proveo u kabinetu svog rahmetli oca, mogao je makar jedan posto savladati od njegove državničke mudrosti i načina na koji se treba ophoditi kako prema prijateljima tako i prema neprijateljima. Na žalost svih nas, džaba mu je bilo sjedenje uz babu rahmetli, jer je bio loš đak.
Žalosno je što se taj isti Bakir Izetbegović, kada je došao u zgradu “Avaza” tog aprila 2009. godine da moli za pomoć u medijskoj kampanji kako bi na Kongresu SDA pobijedio Sulejmana Tihića, u razgovoru sa mnom dvoumio da li da odgovori na prozivke zagrebačkog sedmičnika “Nacional”, koji ga je poredio s Miroslavom Tuđmanom, Franjinim sinom.
Sjećam se da sam mu tom prilikom kazala da se, kao Bošnjakinja, ponosim, a to i danas ne poričem, onime što je “moj rahmetli predsjednik” uradio za mene, Bošnjake i ovu zemlju, da ne krijem kako sam i dalje na njegovom putu koji zagovara međusobnu toleranciju, suživot i BiH po mjeri svih njenih naroda, te da bi on, kao njegov sin, morao s još više ponosa i gordosti isticati da je na “Alijinom putu”, a ne imati dilemu o tome.
I neka sada Bakir kaže na kojim sam mu sve televizijama “štimala” intervjue i pitanja koja će mu postavljati, neka kaže kako sam mu ispravljala odgovore u intervjuima za printane medije, neka kaže kako smo simulirali situacije šta bi ga mogli pitati pojedini novinari. Neka kaže da to sve nije istina, a ja imam svjedoke, i pred Bogom i pred ljudima sam čista, i mirne savjesti spavam, jer govorim istinu.
Iranski spisi
Vjerovatno ovo pismo nikada ne bih napisala da me nisu kao čovjeka pogodile brutalne laži kojima se Bakir služi kako bi se dodvorio Sulejmanu Tihiću, jer se boji da se ne bi našao na listi za odstrel. Dodvorava mu se zato što mu je Tihić, a to znam iz pouzdanih izvora, skrenuo pažnju da se njegovo ime nalazi u novim tajnim obavještajnim spisima koji govore o iranskim vezama i da će, ako ne bude igrao kako on svira, završiti na političkom smetljištu.
Imala bih još mnogo toga napisati o Bakiru, ali i ovo je dovoljno za sada. Hoću da vjerujem da je, bez obzira na to što sada komunicira i daje intervjue do jučer “smrtnim neprijateljima”, u njemu, ipak, ostalo barem zrnce ljudskosti koju je trebao naslijediti od oca rahmetli. Žao mi je što sam sve ovo morala napisati, ali razumjet će Bakir ovo otvoreno pismo, jer je vjernik kao i ja, a u islamu kažu da je “obaveza reći istinu bratu muslimanu”.
(U sutrašnjem broju objavljujemo nastavak pisma Edine Latif, u kojem piše
o slučaju “Ugljen”, montažama generalima Mehmedu Alagiću, Seferu Haliloviću i Enveru Hadžihasanoviću, o uklanjanju Edhema Bičakčića da bi Bakir sjeo na njegovo mjesto u Predsjedništvu SDA…)
“Avaz” i munafički listovi
I još jedna istina, Bakire. Dok ti lažno tvrdiš da je “Avaz” uvijek rušio, kako to onda da se predsjednik rahmetli svakog četvrtka oglašavao u tebi sada mrskom i odvratnom “Avazu” odgovarajući na pitanja građana – čitalaca, jer je smatrao da je naša novina jedina koja vodi probošnjačku i probosansku politiku? Danas su ti “Dani” i “Oslobođenje”, koje si nekada nazivao munafičkim listovima, bliži nego “Avaz”, koji respektiraju i građani i međunarodna zajednica.
Ti si Radončiću iz poštovanja poklonio Kur'an svog rahmetli oca Alije
Žao mi je što si me doveo u situaciju da te na neke stvari moram podsjetiti javno. Kao Radončićev prijatelj, odlično znam da si nekoliko dana nakon dženaze rahmetli predsjedniku, došao i lično poklonio Fahrudinu Radončiću jedan od Kur'ana iz kojih je učio tvoj veliki rahmetli otac. To je bio znak i tvog i, što je mnogo važnije, poštovanja tvog rahmetli oca prema tom čovjeku, jer su primjerci tih Alijinih Kur'ana otišli samo nekolicini zaista uglednih ljudi do čijeg je mišljenja tvoj otac jako držao. Već dvije godine ti tog istog Radončića beskrupulozno pokušavaš proglasiti krivcem za sve loše u BiH!?