Imamo četiri hiljade nezaposlenih boraca, a u većini tih porodica ne radi ni supruga, kaže Ahmić
Koordinacija udruženja: Borci prema pravilnicima nisu ni socijalni slučajevi
Težak život braće Mustačević, Seada i Džemala, iz tuzlanskog naselja Solina, o čemu je prije nekoliko dana pisao naš list, samo je jedan od primjera nakaradnog odnosa vlasti prema borcima ove općine, ali i cijele Bosne i Hercegovine.
Zbog teške situacije u kojoj se nalazi ova populacija, nedavno je u Tuzli održana i pres-konferencija Koordinacije boračkih organizacija. Od vlasti je traženo da više pažnje posveti rješavanju problema boraca, ali da se izdvoji i više novca za ovu populaciju.
Prema riječima Mirze Ahmića, predsjednika Organizacije demobilisanih boraca Tuzla, slučajeva poput braće Mustačević ima na stotine.
Dolaze po paket
– U sličnoj situaciji se nalazi svaka porodica gdje ne rade ni muž ni supruga. Imamo oko 4.000 nezaposlenih demobilisanih boraca, a od toga je najveći broj porodica gdje su oboje nezaposleni, i muž i žena. Zamislite sad tročlanu-četveročlanu porodicu bez ikakvih primanja. Možete misliti kako oni preživljavaju, ističe Ahmić.
Kako kaže Ahmić, borci su prvih nekoliko godina poslije rata dolazili u prostorije boračkih udruženja i tražili posao. No, kada su shvatili da posla nema i kako je vrijeme prolazilo, borci su počeli tražiti osnovne stvari potrebne za život.
– Dolaze i traže neki prehrambeni paket, traže da im se pokriju troškovi dženaza, jer jednostavno nemaju para. Ako im umre član porodice, nemaju novca za dženazu i sahranu, govori nam Ahmić, navodeći da se u općini Tuzla nalazi oko 20.000 demobilisanih boraca, od kojih su mnogi teško bolesni.
– Najčešći su karcinomi, ali tu su i ljudi koji su preživjeli infarkte i moždane udare. Što se tiče PTSP-a, oni imaju udruženje na nivou općine Tuzla, mislim da broje oko 1.000 članova, kazao nam je Ahmić.
Pravilnici
On navodi da su borci u teškoj situaciji i zbog činjenice da o njima brigu vodi samo Ministarstvo za boračka pitanja. Borci, navodi Ahmić, prema važećim pravilnicima, nisu socijalni slučajevi, ali daleko više prava mogu ostvariti u Ministarstvu za socijalni rad.
– Samim tim što je bio pripadnik Armije BiH borac ne može ostvariti nikakva primanja iz centra za socijalni rad, jer je to predviđeno za druge kategorije. Nepravedno je što borci nemaju nikakva socijalna primanja, a ona od Ministarstva za boračka pitanja su nedovoljna da bi bilo govora o trajnom rješavanju problema, kazao nam je Ahmić.