Nastavilo se omalovažavanje fudbalske reprezentacije BiH od strane pojedinih novinara iz hrvatskih medija, kao i omalovažavanje našeg dijamanta Edina Džeke, pa je stigla i reakcija našeg kolege novinara, ujedno i osnivača web portala Reprezentacija.ba Bojana Seleskovića koji je napisao sljedeće zagrebačkim kolegama:
“…Kolega Alen Lesički, tako prvog aprila, ja se još uvijek nadam u maniru dana šale, piše tekst u kojemu potpuno amaterski vrši usporedbu naše dvije reprezentacije. Također, u današnjem izadnju Jutarnjeg, iznad Vaše kolumne “Iz maksimirske šume” također ponovo jedna totalno neosnovana usporedba, a mogu iskreno reći potpuno huškačka!
Dok navodite činjenice kako je hrvatska reprezentacija bila treća na svijetu i kako je ostvarila velike pobjede protiv reprezentacija poput Španije, Njemačke ili Engleske, a da Bosna i Hercegovina kao najveće uspjehe pamti pobjede protiv Grčke, Litvanije, Latvije ili Lihtenštajna, kao da zaboravljate jednu vrlo važnu činjenicu.
Prvo, hrvatska nogometna reprezentacija do titule treće reprezentacije svijeta je došla pod vodstvom bosanskohercegovačkog trenera Miroslava Blaževića rođenog u Travniku. U istoj toj reprezentaciji nastupali su igrači poput Marija Stanića (rođen u Sarajevu) ili Davora Šukera (porijeklom iz Livna, otac mu igrom slučaja dobio sportsku stipendiju u Osijeku iako je trebao dobiti u Sarajevu) koji bi vrlo moguće, da nije bilo agresije od strane Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, ili da je Hrvatska bila, ne daj Bože, u potpunosti razorena poput Bosne i Hercegovine, upravo nosili dres Bosne i Hercegovine.
Nemojte zaboraviti ni kako se Hrvatska plasirala na to prvenstvo i meča koji se nije prema planiranom igrao u BiH, nego u Bolonji, iako je uz blagonaklonost HNS-a tada bilo moguće zamijeniti raspored mečeva, te prvu utakmicu odigrati u Zagrebu, a posljednju, do dobivanja potvrde o uslovnosti bh. stadiona od strane FIFA-e, odigrati u Sarajevu ili Zenici. I pored toga, tek 11 minuta pred kraj kvalifikacija golom Bobana uspjeli ste osigurati baraž, protiv kako kažete “slabašne” BiH.
Dalje, zaboravljate činjenicu da su u svim tim uspjesima hrvatske nogometne reprezntacije aktivno učestvovali bosanskohercegovački igrači ili igrači bosanskohercegovačkog porijekla poput braće Kovač, Srne, Ćorluke, Šimunića, Jelavića, Lovrena, Tomasa, Pranjića, Rakitića, Petrića… Zaboravljate da bi vrlo vjerovatno Darijo Srna, da nije bilo agresije na Bosnu i Hercegovinu, obukao dres domovine njegovog oca Uzeira, možda upravo zato što mu se stric, zanimljivo, zove isto kao najbolji bh. fudbaler svih vremena – Safet!
Šta reći o najuspješnijem rukovodstvu HNS-a koji je također porijeklom iz Bosne i Hercegovine, ili o drugim uspjesima hrvatskog sporta, poput onih rukometne reprezentacije nošene na plećima bh. rukometaša poput Halilovića ili Šole. Šta reći o tenisu gdje su vam jedni od najuspješnijih predstavnika Hrvatske bh. teniseri Ljubičić i Čilić.
Moram se osvrnuti i na poređenje Edina Džeke i Marija Mandžukića, kao i Miralema Pjanića i Luke Modrića. Naime, kolega Lesički piše “Uostalom, kada je Uli Hoenes nedavno počeo stvarati možda i najjači Bayern u povijesti, između Džeke i Mandže izabrao je Hrvata. Mandžukić se nametnuo kao prva špica Bayerna kojeg samo teorija može lišiti naslova prvaka Njemačke, a Bavarci su još debelo u igri za trofej Lige prvaka. Džeko? On je tek “jedan od” napadača Manchester Cityja koji je, uzgred rečeno, ispao iz Lige prvaka u skupini te se oprostio od utrke za naslov prvaka Engleske.”
Edin Džeko je u dresu Wolfsburga, kluba koji prestavlja klub niže klase njemačke prve lige, uspio osvojiti titulu prvaka Njemačke po prvi put u historiji kluba i pri tom postići 26 golova. Mario Mandžukić u sezoni svojih snova trenutno je na 15 golova, a onako iskreno vjerujem kako bi Džeko koji je uz Misimovića, Reitera, Gentnera, Dejagaha postigao 26 golova, uz Robbena, Riberya, Schweinsteigera, Kroosa i ostale zvijezde superiornog bavarskog tima do sada postigao barem 30 golova. Edin Džeko nije doveden u Bayern ne zato što ne valja, nego zato što je bio preskup (podsjećam Džekin transfer iz Wolfsburga u Man. City je najveći transfer Bundeslige ikada). Edin Džeko nije kako piše kolega Lesički “samo jedan od napadača Citya”, nego je prvi strijelac šampiona Engleske, te čovjek koji je svojim golovima u prošloj, šampionskoj sezoni donio Manchester Cityu najviše bodova. Također, nemojte zaboraviti da se Mario Mandžukić u Bayern prodao preko nastupa u hrvatskoj reprezentaciji, a da je Edin Džeko sve svoje uspjehe ostvario bez renomea reprezentacije iza sebe, kao i bez pomoći, inače poptuno beskorisnih i nesposobnih, bh. nogometnih menadžera kojima je vrhunac uspješnog transfera prodaja igrača u tursku ili češku ligu.
Ne zaboravimo, Edin Džeko je jedini igrač u historiji Premiershipa koji je postigao četiri gola na jednom meču (protiv Tottenhama), kao i da je Edin Džeko trenutno najbolji strijelac UEFA zone kvalifikacija za svjetsko prvenstvo. Dakle, Mandžukić bi bio bolji od Džeke da je u dresu Wolfsburga osvojio titulu, zabio 26 golova, bio najboljim strijelcem lige, osvojio Premiership, osvojio FA Kup… Kada je riječ o usporedbi Luke Modrića i Miralema Pjanića, ja iskreno, kao veliki simpatizer Luke i hrvatske nogometne reprezentacije, želim od srca Pjaniću da postane igrač kakav je Luka Modrić i iako sam navijač Manchester Uniteda bio sam presretan kada je Luka golom na Old Traffordu pokazao svoju klasu i za sva vremena začepio usta svim kritičarima njegovog rada i kvaliteta. Niko ne govori u BiH da je Modrić, bivši fudbaler bh. kluba HŠK Zrinjski, lošiji igrač od Pjanića, jer bi takva usporedba i konstatacija uistinu bila suluda, ali ne treba zanemariti ni činjenicu da je Pjanić pet godina mlađi od Modrića i da je 2008. kada je Luka potpisao za Tottenham već nosio dres Lyona.
U konačnici, Vi morate shvatiti da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja od nastanka FIFA-e i UEFA-e čiji su stadioni i sva sportska infrastruktura u poptunosti uništeni u okviru ratne agresije. Vi morate shvatiti da su u prostorijama stadiona Grbavica ljudi klani i ubijani, a žene silovane, kao i da su na travnjaku Grbavice strijeljani ljudi, te kasnije sam travnjak miniran. Vi morate shvatiti da je jedan nogometni velikan Velež usljed fašizma gotovo uništen i kako mu je stadion “Pod Bijelim brijegom” oduzet na stotinu godina. Vi morate shvatiti da su na stadionu Koševo 1995. godine igrane utakmice pod snajperskim pucnjevima.
Vi morate shvatiti i to da bi pola hrvatskih reprezentativca danas igralo za Bosnu i Hercegovinu da su odnosi ratnih snaga bili drugačiji i to niko ne može opovrgnuti. Vi morate shvatiti da djeca u Bosni i Hercegovini danas nemaju novaca da kupe nove kopačke i dres za trening, da nemaju terene, da nemaju svlačionice, da nemaju kvalitetnu ishranu, da nemaju NIŠTA, a da su opet Bosni i Hercegovini spremni dati SVE.
Vi morate shvatiti da smo mi svaki put pobjednici kada naši igrači iskorače na teren u dresovima Bosne i Hercegovine, jer je za taj krvlju natopljeni dres i ime te države svoje živote dalo stotine hiljada ljudi.”