Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda ne slovi za čovjeka od velikih riječi. Istina, novinare ne izbjegava, ali rijetko daje velike intervjue. No, kada pristane na razgovor o svemu, onda to zaista bude o svemu – od politike do privatnog života.
Tako je bilo ovoga puta, kada je Bevanda pristao dati iscrpan intervju za naš list.
S pozicije prvog čovjeka državne vlade, analizirao je stanje u bh. politici, ekonomiji i kompletnom društvu, ali i s pozicije visokorangiranog funkcionera HDZ-a BiH komentirao rezultate lokalnih izbora u BiH.
Povjerenje naroda
– Kao čovjek koji dolazi iz HDZ-a zadovoljan sam rezultatima. Normalno, desilo se nekoliko kikseva. Ovo je dokaz da, kad radiš dobro na terenu i odrađuješ posao zbog kojeg si biran, onda budeš i honoriran za to. Mislim da smo mogli dobiti i Odžak i Vitez, ali sve ostalo je u skladu s očekivanjima koja su bila visoko postavljena – kaže Bevanda na početku razgovora.
Kako komentirate optužbe Vaših političkih protivnika na račun HDZ-a o navodnoj “prodaji” centralne Bosne na lokalnim izborima, kako to tvrdi, primjerice, predsjednik Federacije Živko Budimir?
– Nažalost, ustvari, na radost, nisam čuo te izjave Živka Budimira, ali to je smiješno. Oni sebe obmanjuju. S druge strane, svi oni kažu da su zadovoljni rezultatima. Ali, čime će biti zadovoljni kada nemaju rezultata? Oni imaju dva-tri ili četiri posto glasova. Znači, nigdje nisu ništa napravili. To se pokazalo i tamo gdje su bili na vlasti. Za mene oni više ne predstavljaju ozbiljan politički subjekt, jer nisu dobili povjerenje naroda.
HSP nije dobio povjerenje naroda ni 2010. godine, a danas je u vlasti. Očekujete li da će se Živko Budimir povući s mjesta predsjednika FBiH?
– Ne mogu ja očekivati od njega ništa. Nije moralno prihvatiti ulogu koju su oni odigrali uz podršku stranaka iz platforme. To je rezultiralo velikom krizom. Mene začuđuje ta upornost – bez izbornog rezultata i legitimiteta držati predavanja o bilo čemu. Oni jednostavno nanose štetu cijelom sustavu. Izbori postaju besmisleni. Svojevremeno je OHR napravio kardinalnu grešku. Nadam se da će makar u ovim izmijenjenim uvjetima povući svoju odluku te da će rezultati izbora iz 2010. godine biti implementirani. Bez toga nema svrhe raspisivati izbore.
Nakon ovogodišnjih lokalnih izbora iz SDP-a stižu najave da se rekonstrukcija vlasti nastavlja, a Dragan Čović traži da ista većina bude na svim nivoima. Kakav je Vaš stav o tome?
– Mislim da je to jedini način da funkcionira sustav. Ako imate kariku koja nije presložena na taj način, onda imate problem i piramida vlasti ne funkcionira. Ja sam potpuno na tom fonu i razmišljam na isti način. To je pragmatično razmišljanje. Puno je lakše razgovarati, a rezultati izbora su dali pravo tome. No, oni su jednostavno suspendirani 2010. godine. Izgubljene su dvije godine. Treba se vratiti onome što su rezultati. Ne mogu stranke bez rezultata da reprezentiraju hrvatski narod.
Hoće li rezultati lokalnih izbora utjecati na buduće odnose na državnom nivou?
– Vrlo lako je moguće. Ovi lokalni izbori su imali malo veću ulogu od uobičajenih. Pokazali su odnos snaga. Male stranke nisu nikakve rezultate polučile. Došlo je do određenih pretumbacija unutar korpusa. Ali, HDZ je uvjerljivo dobio. Red je da se rezultati izbora implementiraju na svim nivoima, kako bi se napravila stabilna parlamentarna većina.
Kako komentirate najave američke administracije da će pokrenuti inicijativu za reformu Federacije?
– To doživljavam kao pokušaj nemiješanja u unutrašnje stvari, nego jednostavno da se realno sagleda situacija i da se dođe do određenog reformiranja. Činjenica je da je ukupna javna administracija prekobrojna, da se najveći dio proračuna troši upravo za ovu namjenu, a da je, istovremeno, administracija neučinkovita. To onemogućava otvaranje prostora za poticaj poduzetništva, privlačenje stranih investicija…
Odobren nam je aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), ali evidentno je da to nije dovoljno. Šta je potrebno uraditi da se krene naprijed?
– Polako se gubi slika zašto se išlo ka zaduživanju. Išlo se ka tome budući da su deficiti koji su bili iskazani u proračunima bili veliki, dolazila je velika kriza i sam aranžman s MMF-om, odnosno i sa Svjetskom bankom i Evropskom komisijom nam je bio potreban. Moj motiv je bio kako doći do što jeftinijeg novca i ne doći u situaciju da se ne može dalje. Bile su alternative i pokazalo se koliki je gubitak što je prekinut aranžman s MMF-om. Najskuplji novac u tom aranžmanu koštao je 1,3 posto na godišnjem nivou.
Izostankom tog aranžmana entitetske vlade su se zaduživale puno skuplje, izdajući trezorske zapise. Od MMF-a smo imali jeftin novac i, istovremeno, provođenje reformi. Ne treba nama MMF da jednog dana lupimo glavom u zid i kažemo ne može dalje. Na jednoj strani su strašni troškovi administracije, zatim nekontrolirana izdvajanja za socijalna davanja… Jednostavno ne dolaze novci ljudima koji su u potrebi, nego se dijeli novac za socijalne kategorije po potrebi. Znači, treba vidjeti gdje smo. Ako se nastavi neozbiljnost, mirovinski fondovi će biti ugroženi, stanje u zdravstvu znamo kakvo nam je, a obveza države je da osigura stabilnost i sigurnost u tim segmentima.
Higijenski paket
Koliko ste generalno zadovoljni radom Vijeća ministara BiH, kao i ministrima?
– Nisam dopustio da obezvrijedim to što sam predsjedatelj Vijeća ministara, jer urušavanjem institucije predsjedatelja polako se urušava država. Mislim da su dobre stvari to što u sastavu Vijeća ministara imamo jake političke figure, jer ministri ne moraju ići po mišljenje u stranačke centrale. Nemam problema što se tiče tog personalnog dijela priče.
Sasvim normalno je da ove krize dovode do problema. Kada sam prihvatao funkciju, svi su mi rekli da će Vijeće ministara biti rasterećeno političkog utjecaja te da ćemo imati slobodu u operativnom dijelu. Od svog ovog sivila ne vidi se šta smo uradili. Mi zaključimo aranžman s MMF-om, otvorimo razgovore sa Svjetskom bankom, dobijemo 100 miliona eura pomoći od Evropske komisije, ali to nije zanimljivo. Bitnije je ovo što neko ko je dobio tisuću glasova, a obnaša dužnost predsjednika FBiH, priča kako treba urediti državu.
Dokle se došlo s ispunjavanjem uvjeta iz Mape puta koju je BiH nedavno dobila u Briselu?
– Ostala je implementacija presude “Sejdić-Finci”. Sve što je bilo u nadležnosti Vijeća ministara završeno je. Do kraja ovog mjeseca bit će usvojen higijenski paket i bit će formirano vijeće za državnu pomoć, a to su ključne stvari. I do toga se došlo jednom upornošću i van svjetala reflektora, kada sam natjerao agencije koje se četiri godine nadmudruju oko jednog članka zakona i kazao im: “Završite to ili će doći ljudi koji će to završiti”.
Bilo je mnogo prigovora, posebno SDA, na visinu usvojenog državnog budžeta. Ima li problema u funkcioniranju državnih institucija?
– Nismo završili priču o proračunu, ne samo na državnom nego i na entitetskim nivoima. Morat će se proračunu ozbiljnije pristupiti kao projektnom dokumentu. To je novac svih nas, svih poreznih obveznika, i onda se mora imati odgovornosti prema javnom novcu. Toga kod nas nema. Drugi dio priče je ono što stalno ponavljam, bez podrške realnom sektoru, bez prestanka segregacije privatnog sektora, bez razvijene svijesti da je predragocjen svaki poduzetnik koji upošljava makar jednog čovjeka. Dok to ne dođe u prvi plan, neće biti ništa. Na drugoj strani imamo sivu ekonomiju, koja nas poždera.
Moraju se potaknuti projekti koje su druge zemlje implementirale “poduzetnik-početnik”, pa mu daj besplatnu registraciju. Mladi ljudi su puni ideja i neka od njih deset jedan opstane, samo nemoj da ovih devet saniramo devet puta. Grubo je što ću ovo reći, ali je to činjenica. Glavni cilj nam je postao rad u državnoj instituciji. Pogledajte konkurse, za 200 policajaca početnika javi se 700 ljudi, od čega ih je 500 s fakultetom. Gdje smo mi sad? Kad dođu u državnu službu, onda su nezadovoljni. Sistem je takav da tamo ne možete nikom dati otkaz, a oni se smiju onima koji rade u privatnom sektoru.
Kako će se na BiH reflektirati ulazak Hrvatske u EU?
– Najbitnije je da su osigurani novci za izgradnju graničnih prijelaza. Znači, kada imate novac, sve je lakše. To je dugo stajalo neriješeno. Gledam u medijima se stvara bauk, umjesto da mi to pretvaramo u nešto pozitivno. Više ne graničimo s Hrvatskom, već sa EU, velikim tržištem. Ne mijenja se samo naš režim već i hrvatski, jer oni najviše roba plasiraju u BiH. Izlaskom Hrvatske iz CEFTA-e, oni su više zainteresirani za promjenu režima nego mi. Niko da shvati da se više ne može uvesti u Hrvatsku nešto što ne zadovoljava kriterije EU, jer kontaminirate cijelu EU.
Idemo na to da se građanima BiH dozvoli prelazak granice sa CIPS-ovim osobnim iskaznicama. Ja sam napravio otvorenu komunikaciju s Hrvatskom, i oni su otvoreni za sve vrste pomoći BiH. Trebamo stvarati prijateljsko okruženje jer, kad oni otvore kapacitete, naši ljudi će raditi.
Treba što više raditi na saradnji. Ukoliko mi budemo pravili probleme, politički locirali granice, neće biti dobro. Trebamo praviti kvalitetan proizvod. Vidite drvnu industriju. U Bijelom Polju je tvornica koja izvozi za Norvešku i ne može stići. Pa, zašto se to ne publicira, pa se nađu mladi momci koji će biti njihovi kooperanti…
Pokazati odgovornost
Smatrate li Vi da treba objaviti listu dužnika za PDV?
– Baš zbog odgovornosti prema javnom novcu, ja sam za to da se objavi svako onaj ko duguje za PDV. Međutim, ima nešto što je oprečno mom stavu. Da bi Uprava za indirektno oporezivanje objavila listu, treba jedan članak zakona izmijeniti. I to nije ništa sporno. Neka se uputi u Parlament. Ko će dići ruku protiv toga? Onaj ko ne plaća porez pokrao je državu, kao i svakog poreznog obveznika, penzionera, radnika… Nije samo pričati “naša BiH” kada se na stadionima pjeva, treba biti i odgovoran. Mi smo zemlja neiskorištenih potencijala. Opet će reći – eno ga, ljudi prekopavaju kontejnere, a on priča bajke. Nisu to bajke. Imamo najmanju stopu iskorištenosti energetskog potencijala. Energija postaje najveće blago, kao što će to sutra biti poljoprivredno zemljište.
Mi sada imamo poljoprivrednog zemljišta s neobradivom stopom daleko manjom nego što je bila prije rata. Šta je to? Svi smo se, znači, pogospodili. Ni tada nismo imali ni freza ni traktora. Ručno se radilo i mi mogli obrađivati. A sada nama to ne treba, jer ćemo kupovati na pijaci. Jer, sramota je malo obrađivati. Italijanu ili Austrijancu to nije sramota, ali nama jeste.
Nikome nisam dužan, pravim vino, palim vatru u svom kaminu, i ne može mi svako doći tu
Vi ste jedan od rijetkih političara koji iza sebe nema afere, za koga se ne veže bilo kakav skandal…
– Obično se dešavaju afere kada odeš s funkcije, tako da treba tu malo sačekati (smijeh). Evo sad ozbiljno, da se ne shvati pogrešno. Došao sam u politiku kao čovjek koji je sve svoje stekao kroz rad i riješio sve finansijske i materijalne probleme kao poduzetnik. Nemam se čega stidjeti. Imam svojih deset prstiju kojima sam sve napravio. Ne možete naći nijednog čovjeka, ako ne bude zločestih pa slažu, da je Bevanda dužan ikome jednu marku. Živim nekim normalnim životom. Ne bolujem da imam 15 stanova u svakom gradu. Kada mi se ide negdje, odem sa suprugom u hotel, platim, i to je to. Sve sam riješio prije nego što sam otišao u politiku. Višekratno sam dobio, pa i gubio, ali treba ići naprijed. Porodica i prijatelji su za mene nešto što je iznad svega. Proći će ovo, treba hodati ulicom, a imam djecu, pa ne želim da i njih prozivaju da im je otac ostao dužan nekome.
Rođeni ste i odrasli u Mostaru. Idete li često u taj grad, srećete li ljude, ponašate li se kao klasičan premijer, dignete glavu?
– Ja sam ostao isti, izuzev toga što sam morao nadograditi taj dio ozbiljnosti. Funkcija ne dopušta da se ponašam kao “briga me za sve”. Mislim da sam ostao normalan, zadržao svoje prijatelje i posvećujem im pažnju kao i ranije. Imam krug prijatelja u kojem je vrlo malo ljudi iz politike. Jednostavno su moje zadovoljstvo. Obrađujem i vinograd, pravim svoje vino, palim vatru u svom kaminu, i ne može mi svako doći tu.
Imate vinograd. Je li to biznis ili ćeif?
– Ma kakav biznis, kad mi popiju sve?! To je zadovoljstvo. Nemam još hrabrosti ponuditi svoje vino, jer mislim da to još nije to što tržište traži. Imam 1.500 loza i možda, kada završi ova priča za dvije godine, ozbiljnije se počnem baviti ovim poslom.