Armin Cibra, dugogodišnji vozač i pratilac Fahrudina Radončića otkrio za Stop-avaz nekoliko detalja iz biografije njegovog bivšeg šefa. Cibrina ispovijest je djelimično korigovana u jezičko-stilskom smislu, ali njena suština nije iskrivljena. Cibra piše:
Zaboravio je nizerazredni samoproglašeni političar kada je pred rat, dolaskom iz u Sarajevo, spavao kod prijatelja, uglednog sarajevskog građanina i tadašnjeg ugostitelja, a kasnijeg njegovog vjenčanog kuma, u njegovom “Restoran 84″ kao noćni čuvar da ne bi bio pod vedrim nebom. Zaboravio je jazavac svoju duboku ratnu jazbinu (vrijeme 1992. kad su moje kolege, sadašnji veterani Policije, u konkretnom slučaju ja sa nepunih 18 godina nosio pancir i akreditaciju Policije i već jednom prostrelno ranjen) u kojoj je bio konobar tadašnjim komandantima i hrabrim i legendarnim braniocima Sarajeva i BiH, lažirajući kasnije u predizbornim kampanjama svoju ulogu u odbrani Sarajeva i izmišljajući šehide u svojoj porodici (tobejarabi, estagfirullah) da bi valjda taj tajkunski govor bio što uvjerljiviji i emotivno dirljiviji.
Kada je rat stao, konobarica izlazi iz jazbine, skida minjak i sako i razdužuje tacnu, potpisuje priznanicu o preuzimanju velike sume novca. 500.000.00 maraka upravo od kičme vlasti (priznanicu sam nedavno lično vidio i na sigurnom je) i od tada “mali s posebnim potrebama” počinje nisko da udara. Prvo po onome kod kojeg je spavao i koji ga je hranio u “Restoranu 84″, po njegovoj najužoj porodici, po onima kojima je potpisao priznanicu i koji su mu dali novac, onima koje je opsluživao u ratnim jazbinama i po svima onima koji su Bošnjaci i koji upražnjavaju tradicionalne vjerske običaje. Samozvani uspješni Bošnjak dao je sebi za pravo i da na privatnim orgijama i sijelima sebe predstavlja gospodarom života i smrti u Sarajevu.
Njegov sadašnji aktuelni “pratilac” Amel salčin zvani “Meca”, decertificirani policajac, po raspoloživim operativnim evidencijama organa gonjenja, član kriminalne organizacije koji vrši krađe automobila na području Sarajeva uz tehničku podršku (ustupanje adrese vozila uvidom u centralnu bazu podataka) sopstvene supruge Dženite Salčin koja i pored toga, nažalost, i danas radi u MUP-u KS u Odjeljenju administracije i podrške Prve Policijske uprave kao referent za registraciju motornih vozila. Kontraverzni “pratilac” također vrši ugrožavanje sigurnosti telefonskim SMS prijetnjama smrću određenim ljudima, kao i napad i oštećenja njihovih automobila, stambenih objekata i kancelarija, a u režiji i za vlastite interese “lidera – delegata” koji amaterski, već treći put, pravi žrtve od tih “uglednih” ljudi – privatnih pomagača i “slucajno” im se prvi ujutro pojavi da im izrazi saučešće i da već unaprijed osmišljeni intervju u svoju korist. Zadnji slučaj zabilježen početkom maja 2015. godine i poltronskim žrtvenim tekstom koji je on lično diktirao “dugogodisnjoj emotivnoj prijateljici”, objavljen u Dnevnom avazu, fingirajući sva ta djela da bi po starom običaju skrenuo pažnju sa sebe, a u čitaocima izazvao strah i nesigurnost za život u gradu, tobože ukazujući na nesposobnu vlast i korupciju u pravosudju i “tužilaštvu pogotovo”) te se ovih dana Salčin nevješto skriva po tužilaštvu i policiji dajući izjave na te okolnosti.
Delegat, blago autizmatični nastrani noćni čuvar “Restorana 84″ ,spletkaroš i politički doživotno nokautirani gubitnik je sad ponovo u jazbini jer mu je dragi Allah dž. š. poslao račun za sva kjafirska zlodjela, prvenstveno za njegovo djelo iz vremena sredina 2007. godine, od kad nastupa insomnija, kad se din-dušmanin, samozvani predsjednik, kao glavni režiser i organizator tog djela, prvo jutro hvalisao sekretarici, ličnim vozačima, ostalim bliskim ljudima od poverenja da je “tata” (kako je sam sebe nazivao), gospodar života i smrti u Sarajevu! Jazavac pred sudom.