Brcak Bekim Serjanovic ima samo 39 godina i svijet na dlanu. Skoro dva desteljeca boravi u Oslu, gdje predaje norveski jezik strancima i radi kao sudski tumac. Autor je dva zanimljiva romana, najprije “Nigdje, niotkuda” za kojeg je nagradjen “Priznanjem Mesa Selimovic” i “Ljepsi kraj”, objavljenim prosle godine.
Obitelj mu se 1985 preselila u Rijeku gdje je nakon gimnazije zavrsio Pomorsku skolu pa studirao kroatistiku. Od 1993 boravi u Oslu, te je na Historijsko-Filozofskom Fakultetu magistrirao juznoslavenske knjizevnosti. Prevodilac je i kratke norveske price”Veliki, pusti krajolik” a autor je i zanimljive studije “Modernizam u romanu Isusena kaljuza Janka Prolica Kamova”, kao i zbirke novela pod nazivom “Fasung”.
Na jako iteligentan i stvaran nacin objasnjava nedavne dogadjaje u Norveskoj, isticuci kako se Europa promijenila dok Europljani toga nisu svjesni. Kaze da Stari kontinent nikada vise nece biti kakav je nekada postojao, u doba kada su u Njemackoj zivjeli Nijemci a u Norveskoj-Norvezani. Podvlaci da se aktualno u Londonu govori 20 jezika isto kao sto je to bio slucaj u Austro-Ugarskoj, sto je za njega i danas Europa, uvecana Britanijom i Francuskom.
Intelektualni, moderni nomad, Serjanovic je ubijedjen da zlocinac norveske ultra desnice, Anders Breivik nije djelovao sam : “Najvece cudoviste s pocetka 21 stoljeca, koji sebe vidi kao mesiju pa spasava zapadni svijet i krscanstvo od islama i marksista, mogao je sve samostalno ostvariti, ali vjerujem da je za to, barem netko morao znati. I sto je, uopce, radila norveska sluzba sigurnosti?Usredsredila se na islamski terorizam, a onda im kriscanski fundamentalist napravi, nevidjen, pokolj pred nosom! Moramo postati svjesni zla u vlastitom dvoristu, kad su ga pocinili “nasi decki”.
Bekim Serjanovic se sjeca kako su prije nekoliko godina, pripadnici neonacisticke skupine “Vigdis”, koja je jedna od brojnih partija iste vrste u Norveskoj, danima napadali sve osobe koje nisu posjedovale “europski” izgled. Ubili su tamnoputog djecaka. Istice” kako na sjeveru djeluju i skupine antinacista pa se cesto sukobljavaju sa prvim. Ali po knjizevnikovom shvatanju je to paradoks jer bi cjeleokupna zajednica trebala biti antiracisticka”.
Posto je nakon napada u Oslu i Utoyi, u medijima najprije objavljeno kako se radi o udaru Al Qaede, bh iseljenik takvu reakciju smatra ksenofobnom i islamofobnom : “Najgore je-kaze Serjanovic- sto su u sredistu Osla, odmah nakon eksplozije bombe poceli fizicki i verbalni napadi na one koji su izgledali drukcije, na tamnopute i odjevene u “muslimansku odjecu”. Izbacivani su iz autobusa i taksija, govorili su im da ce sada, stvarno, platiti i da je dogadjaj kapljica sto je prelila casu. Komentari na internet stranicama su, takodjer, bili uzasni. U njima se uopce nije skrivalo : sve muslimane treba pobiti! Medjutim, namece se pitanje sto bi se dogodilo da je pokolj, doista, pocinio musliman”?
O osobitostima plavookog i svjetlokosog Norvezanina smatra da je “Eksteremni produkt protumuslimanske i protuuseljenicke histerije. On jest ludjak posto normalan covjek ne moze tako nesto pociniti, ali nije samo lud nego je racist.zahvaljujuci medijima, islamofobija se prosirila po cijeloj, zapadnoj Europi.U Americi je nakon 11 rujna, takodjer, bila jaka antimuslimanska propaganda ali bez vecih izgreda. Cuo sam od Bosanaca, izbjeglica, da se u Njemackoj nikad nisu osjecali dobrodoslima, uprkos sto su govorili jezik i zavrsili fakultete. A kada su otisli u Ameriku ili Australiju, za kratko vrijeme su postali Amerikanci ili Australci. Prema rezultatima jednog istrazivanja, u 90% slucajeva, termini “useljenik” i “musliman”, pojavljuju se u negativnom kontekstu. Ceste su statistike prema kojima su vecinu kaznenih djela pocinili stranci, koji su vecinska populacija u svim starokontinentalnim zatvorima, no statistikama se uvijek moze potvrditi bilo sto!
Kad Pakistanac ubije suprugu nakon bracne svadje, medija to prikazuju kao vjerski fanatizam. Ali ako isto ucini Norvezanin, onda je samo ljubomoran, alkoholicar, ludjak…Valja imati na umu da se mnostvo ljudi, olako, nazivaju useljenici. Vecinom se radi o osobama rodjenim na tlu Norveske, porijeklom iz drugih zemalja i pripadnika trece ili cetvrte generacije dosljaka.Govore jedino norveski i engleski, te nemaju druge domovine. Ali nitko ih ne prihvata kao Norvezane.
Iako se posvuda smatra da je Norveska primjer ostvarenog multietnickog suzivota, Bekim Serjanovic istice da je tako nekad bilo :”Kada je Norveska trebala radnu snagu jer je ekonomija zemlje bila u usponu. Sedamdesetih godina, Norveska je drzava terorizirala Laponce, zabranjivala im jezik pa su tek krajem tog desetljeca, ostvarili autonomiju. Postoji i segregacija prema Norvezanima sa sjevera zemlje, sto su smatrani nekultiviranim jer zive u divljini. U Oslu su 70 i 80 godina proslog stoljeca, postojali zasebni domovi za studente iz sjevernih podrucja”.
Bez useljenika nema Europe
Cinjenicu da Stari kantinet i danas ne moze bez useljenicke radne snage, bez koje bi ekonomija zastala, niti podmladjivanja stanovnistva koje odrzavaju osobe stranog porijekla, ovaj profesor, knjizevnik i sudski tumac objasnjava jako racionalno :”Bez useljenika u Norveskoj bi sve-zastalo! Bas sve. Europa stari i ne moze bez useljenika. Samo problemi su tamo gdje postoje razliciti identiteti. Integracija ne moze opstati ako je jednosmjerna. Doseljenici ne mogu preko noci nauciti jezik i postati Norvezani, a svi oni donose dio vlastitog naslijedja i kulture. Kada sam u prvoj polovici devedestih dosao u Oslo, nije se mogao popiti espresso.Useljenici su to promijenili, otvorili mnostvo etickih restauranata. Norvezanima su, u pocetku, bili osvejzenje, no u zadnje vrijeme smetaju. Obicnim Norvezanima, jer su njihovi politicari otvoreniji od gradjana. Bilo bi dobro da se i autohtono stanovnistvo priblizi doseljenicima, da se nadju na pola puta, krenu jedni prema drugima.Integracija nije asimilacija. Sve dobro i kvalitetno, u svakom drustvu, nastaje mijesanjem kultura”.
Okolnost sa su ksenofobija i rasizam dobro primjetljivi u bogatim Skandinavskim zemljama, za mnoge olicenjem tolerancije i blagostanja, Sejranovic objasnjava nasom nesavrsenoscu : “Sve ima tamniju stranu-covjek najcesce, kod drugoga vidi ono sto mu nedostaje. Smatram da je rasizam u Norveskoj stalan ali nije bio uocljiv. Nije se o njemu govorilo niti pisalo.Kada su dosle prve izbjeglice iz Vijetnama, nakon njihovog sukoba, u Norveskoj su ih docekali baseball palicama i nisu ih pustali izaci iz autobusa.
Ipak su zemlje sjevera Europe primile mnogo vise izbjeglica iz Bih ili Hrvatske, od Italije, Francuske ili Svicarske. Bh iseljenik, odrastao u Hrvatskoj, to tumaci malom kulturoloskom razlikom. “Izbjeglice iz jugo-istocnog dijela kontineta su obrazovane pa su brzo dobile posao.Neprijatnosti su u ghettima. I sam zivim u doseljenicko ghettu u Oslu, sastavljenom od nekoliko cetvrti. U mojoj okolici borave stanovnici koji su u 90% slucajeva-stranci!Ali sam i medju njima manjina, jednako kao i u vlastitom stanu koji dijelim sa dva Nigerijca. Norvezani shvataju strance kao “zapadnjake” ili “nezapadnjake”, sto znaci muslimane. Osobe dosle iz nasih oblasti su u grupi “nezapadnjaka”.U mojoj cetvrti ima crkava i dzamija, a brojne male trgovine pripadaju Kurdima. Tu stanuju Arapi, Somalijci…Stranci zive na istoku grada, dok u zapadnom dijelu gdje obitava moja kci ih, skoro, nema. Optuzeni da se sami izoliraju i da se ne zele integrirati, nije im jednostavno preci, tu virtualnu grancu jer i sam posjedujem takvo iskustvo. Ako u zgradi zivi samao jedna obitelj dosla sa drugog horizonta, druga se sigurno nece moci useliti. Kucni savjet ne dozvoljava prisustvo vise stranaca.
Sejranovic pomno prati staroevropska politicka zbivanja pa je obavijesten o stavovima vodejih autoriteta poput Angele Merkel, Davida Camerona ili Nicolasa Sarkozy. Prva je ubijedjena da je multikulturalizam, odavno propao a druga dvojica je podrzavaju u tom nacinu rasudjivanja, koje se priblizava ekstremnoj desnici. Kaze da je objasnjenje u promjenama, nastalim u Europi:”Danasnja EU je u sustini nekadsnja Austro-Ugarska plus Britanija i Francuska. Nasalio sam se sa novinarima, kako ce se Europa raspasti kada u Uniju udje Bosna. Isto se dogodilo Austro-Ugarskoj, Otomanskom carstvu i Jugoslaviji. Sarajevo je “de facto” podijeljeno na dva dijela, Mostar, takodjer! Sala je postala zbilja. Ali ako ekonomija prestane funkcionirati useljenici ce se, odmah, optuziti. Oni su posvuda “krivi” i za nezaposlenost. Mnogi ne znaju da krize nisu incidenti nego dio sustava. Izlaz je u prihvatanju americkog i australskog modela integracija, u kojima postoje paralelni svjetovi ali i model suzivota. Europa stalno nesto zabranjuje, uspostavlja rezime poput schenengenskog, ukida slobode kretanja, kontrolira demokraciju. Ljudi prihvacaju ukidanje sloboda radi zastite, samo teror nema zakona niti poznaje zabrane.”
Po Sejranovicevom misljenju jedino dobro koje bi moglo biti poslijedica poklja u Norveskoj je sto ce mozda, otvoreni duhovi i osobe sto umiju razmisljati, napokon razumjeti da nije sve krivica muslimana. Iako sutra netko od njih napravi nesto, za to se ne mogu kriviti svi. Ljudi se, napokon, moraju suociti sa samim sobom”.