Danas je kao grom iz vedra neba odijeknula vijest da će kompletno Predsjedništvo posjetiti Beograd. Članovi Predsjedništva BiH će se sa predsjednikom Vlade Srbije sastati sljedeće srijede. Trenutno se razmatraju dvije lokacije gdje bi moglo doći do susreta. U igri su srbijanski glavni grad Beograd, dok je druga opcija poznata rezidencija Karađorđevo, isto ono u kome je i dizajnirana podjela Bosne i Hercegovine.
Aleksandar Vučić jučer je zvanično pozvao članove Predsjedništva BiH da posjete Srbiju kako bi se navodno relaksirali odnosi nakon incidenta u Potočarima na komemoraciji žrtvama srebreničkog genocida. Ako pokušamo analizirati razloge za ovakav sastanak i posjetu, logično je da se zapitamo koji su pojedinačni motivi članova Predsjedništva BiH za prihvatanje ovakve posjete.
Ivanić je svoje motive nedavno javno objasnio, potvrđujući da način i izvjestnost ulaska u euroatlanske integracije isključivo zavisi od naredjenja koje mu stigne iz Beograda. Tako da je njegov motiv jasan, bez obzira što šteti državi na čijem čelu se nalazi.
Čovićevi motivi su slični. On će prisustvovati svakom sastanku koji ima za cilj relativizaciju agresije, umanjivanje važnosti i vrijednosti države Bosne i Hercegovine, a da pri tome on lično izgleda kao jako kooperativan i pragmatičan političar. Sjetimo se da jedino njegova partija, od partija sa hrvatskim predznakom, u državnom parlamentu nije podržala rezoluciju o Srebrenici. Također je poznat i njegov više nego partnerski odnos sa predsjednikom manjeg BH entiteta i vrlo srdačna saradnja između njih dvojice kad je u pitanju aktivnost koja u konačnici vodi disoluciji zemje.
Ono što nikome nije jasno je ponašanje člana Predsjedništva iz reda Bošnjačkog naroda. Potezi koje gospodin Izetbegović vuče u posljednje vrijeme sugerišu dvije stvari; Ili činjenicu da njegova intelektulna radoznalost je daleko ispod kapaciteta funkcije koju obnaša, ili da ima takav kompleks inferiornosti kad je u pitanju narod koji predvodi, pa stoga ima naglašenu potrebu da bude ekstremno popustljiv.
U predizbornoj kampanji je obećao SNAGU, međutim ovo što vidimo od izbora do danas ne može se nikako drugačije definisati neko kao snažna slabost. Prihvatajući teze da je u regionu potrebno pomirenje, a da pri tome ne čuje iz istočnog susjedstva molbu da im se oprosti za počinjeni genocid i ulogu koju je ta država igrala u agesiji na Bosnu i Hercegovinu je potpuno apsurdno i na kraju istorijski štetno za narod koji predstavlja i državu Bosnu i Hercegovinu u cijelini. Podsjećam, obećavao je SNAGU i na tome je dobio povjerenje skoro 350,000 gradjana Bosne i Hercegovine koji danas vrlo jasno i javno pitaju:
Da li smo mi dali tu podršku čovjeku koji trči Vučicu u zagrljaj ili onome koji bi treba trčati u zagrljaj Nerku Hanificu kojem su prije par dana urezali četiri S na stomaku?!
Odlaskom u Beograd član Predsjedništva Izetbegović ponizio bi Nerku, žrtve genocida i agresije na Bosnu i Hercegovinu, a ponovno poniženje je najmanje što gradjanima i državi Bosni i Hercegovini u ovom trenutku treba. Mir i stabilizacija u BiH i u istočnom susjedstvu naravno da nemaju alternative, medjutim metodologija koju gospodin Izetbegović koristi pravi više štete nego korist narodu i državi koju predstavlja.
Ono što bi bilo vrlo uputno u ovom trenutku je da sugeriše predsjedniku vlade Srbije da učini napore da u svojoj Skupštini donese rezoluciju o genocidu u skladu sa onom donesenom u Evropskom Parlamentu, ako već tvrde da žele u Evropu ili na primjer sličnu onoj koja je usvojena u Američkom Kongresu, kako bi konačno proces pomirenja mogao početi. Sve ispod toga je ponovni zločin i nad državom i nad narodom koji upravo Izetbegović predstavlja.
Muhamed Fazlagić