Optuženi Vojislav Šešelj izjavio je danas pred Haškim tribunalom da je 6. januara “umalo umro”, optužujući obavještajne službe SAD, Velike Britanije i Francuske da mu “narušavaju zdravlje”.
Lider Srpske radikalne stranke optužen je za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH 1991-93.
“Šestog januara umalo nisam umro, i to kažu svi ljekari, i u bolnici u Lajdenu i iz hitne pomoći”, rekao je Šešelj na raspravi o stanju u postupku, tvrdeći da “već najmanje šešt godina” njegovim zdravstvenim stanjem “upravljaju američka, britanska i francuska obavještajna služba”.
“Te službe intenzivno rade da mi naruše zdravstveno stanje”, kazao je Šešelj.
On je kao netačno odbacio da mu je 12. januara u bolnici u Lajdenu ugrađen “pejs-mejker”, objašnjavajući da mu je ugrađen unutrašnji defibrilator (ICD), čija je svrha da elektro-šokovima uspori srčani ritam, ukoliko bude prebrz.
Kazao je da mu je 6. januara, kada mu je pozilo, puls bio 240.
“To je brana od naprasne smrti”, kazao je Šešelj o aparatu, naglašavajući da problem slabljenja njegovog srca, međutim, time nije riješen. “Moje srce i dalje slabi, imam i tahikardiju i aritmiju”.
Šešelj je ispričao da mu je 6. januara pozlilo tokom šetnje, između tri i četiri sata popodne, i da su ga stražari liftom ispratili do ćelije.
“Dok sam se presvlačio, izgubio sam svijest, udario sam glavom u sto i pao, sav krvav. Poslije 10 minuta, vidio me je stražar svog u krvi, koji je pozvao medicinsku sestru. Pokušala je da mi izmjeri pritisak i puls mojim aparatom, ali nije mogla pošto aparat nije mogao da ih registruje. Pozvali su hitnu pomoć, koja je došla izuzetno brzo. Zatim je stigla i druga ekipa hitne pomoći”, rekao je Šešelj.
Napomenuo je da je “sve to vrijeme bio bez svijesti i da su mu poslije drugi pričali”, a da se “probudio u devet sati uveče” u bolnici u Lajdenu, desetak kilometara od Haga.
Na liječenje u toj bolnici, Šešelj, kako je rekao, nema primjedbi.