Baljić: Ne znam šta će vrijeme donijetiU pauzama između dva ciklusa utakmica reprezentacije Elvir Baljić uživa u miru, odmara se i sretan je što vrijeme može provesti sa svojim najbližima. Reprezentativno zatišje neće trajati dugo, već u februaru očekuje nas susret s Brazilom, a potom u martu sa Meksikom i stoga naš nogometni as i trener reprezentacije želi da slobodno vrijeme iskoristi na najbolji način. Baljića smo zatekli u Sarajevu, gdje je, kaže, došao da obiđe porodicu.
Ipak, nogometni as, koji godinama živi na relaciji Sarajevo – Istanbul, gdje se nalaze njegova supruga Didem i kćerke Alejna i Ajše Eda, pristao je dati intervju za “Dnevni avaz”. Otvoreno i prvi put Baljić je govorio o bračnoj krizi, privatnom životu, profesionalnim ambicijama i drugim veoma zanimljivim temama.
Pravi odmor
Šta Vas zaokuplja dok traje reprezentativno zatišje?
– Većinom sam u Istanbulu i, naravno, pripremam se za utakmice koje slijede. Na nekoliko dana uvijek dođem u Sarajevo, obiđem porodicu. U slobodno vrijeme sam s rajom, izađem malo. Ništa posebno. U Istanbulu uvijek imam obaveza. I grad je takav, gužva je velika. Baš se čovjek umori i ovdje dođem da se psihički odmorim. Meni je ovdje pravi odmor.
U Istanbulu imate mjenjačnicu novca.
– Da, već četiri godine, a pratim i tursko nogometno prvenstvo. Pozivaju me na turske TV stanice, komentiram utakmice…
Kupili ste stan na Otoci i sada je to Vaša baza u Sarajevu?
– Imam ja svoj stan, a roditelj svoj, ali smo sada zajedno. Vezan sam za porodicu i uvijek mi je na prvom mjestu. Ne dolazim da bih negdje hodao nego najviše vremena provodim s njima.
Jeste li se oporavili od utakmica s Francuskom i Portugalom?
– Došli smo do vode, ali se nismo napili. No, meni utakmica sa Portugalom nije toliko ostala koliko ona s Francuskom. Tu utakmicu još ne mogu zaboraviti. Bilo mi je toliko teško i toliko sam razočaran… Ali, trebamo gledati dalje. Sada trebamo napraviti rezultat za Svjetsko prvenstvo.
Ž5 = Zaplačete li kada se dešavaju tako velika uzbuđenja i razočarenja?
– U fudbalu i životu bilo je trenutaka kada se i zaplakalo. A kako sam dugo u sportu, naviknete se na neke stvari. Naravno da bude teško, ali razmišljaš – idemo dalje, ima sljedeća utakmica. Jednostavno, svjestan sam da se to više ne može promijeniti i vratiti nazad.
Viđaju Vas da trčite po Otoci.
– Pazim se. Nastojim držati liniji, jer mi je veoma ružno kada vidim bivše igrače kako se zapuste. I u Istanbulu idem u teretanu, u Sarajevu rjeđe trčim, ali hodam.
Nova godina
Razmišljate li da se kao trener angažirate u nekom klubu?
– Naravno da imam ambicije i da razmišljam da sutra preuzmem neku ekipu. Sada mi je na prvom mjestu reprezentacija. Razmišljao sam o angažmanu prije svega u Turskoj, jer sam tamo dugo, imam i neko ime i status. No, nikad se ne zna.
Kažete, u Turskoj ste ime, ali i kod nas ste. Znaju li u BiH cijeniti fudbalske veličine kao što je to u Turskoj?
– Kod nas je narod takav. Ovdje da Kristijano Ronaldo prošeta gradom, uzeli bi mu nekoliko autograma i neko bi rekao: “Joj, vidi Ronalda”, i to je to. Meni to odgovara. Naravno da me ljudi i ovdje cijene i poštuju, ali mi ovdje dobro dođe, jer sam u Turskoj, kada sam igrao, bio pod velikim pritiskom. I dan-danas me ljudi poštuju, ali nije toliki pritisak. Prije je bilo nepodnošljivo, nisam mogao normalno hodati ulicom. Nisam bio slobodan. To je cijena popularnosti. U Bosni mi je taman.
Kada odete u Dubai, gdje imate stan, kakva je tamo situacija?
– Šest-sedam godina idem u Dubai, ali eto, ove nisam. Tamo je veoma prijatno. Zavolio sam grad i način života. Čak sam neko vrijeme razmišljao da odem tamo živjeti, da se možda djeca školuju, ali na to se teško odlučiti…
Koliko znam, plašite se leta avinom, a u Istanbul, Dubai, na utakmice reprezentacije ne putuje se automobilom.
– Kada se mora sjesti u avion, džaba je. Ne mogu sjediti u kući. Ali, kad god hoću u avion, pratim vremensku prognozu. Ako je kakva oluja, ostajem.
Novu godinu ste dočekali u sarajevskom hotelu “Europa”, gdje ste i zapjevali.
– Bio sam kod kuće za Novu godinu. Nisam mislio nigdje ići i onda me je nekoliko drugova pozvalo. Sjedili smo dokasno i onda su zamolili da otpjevam nešto. Pristao sam da ih ne bih razočarao. Bilo je super. Poslije sam bio u “Basementu”.
Za Novu godinu supruga nije bila s Vama. Čula sam od nekih Vaših prijatelja da ste se odlučili razvesti. Je li to tačno?
– Nije da sam se odlučio, ali imamo problema. Naravno da u braku ima kriza i problema, ali za sada je pod kontrolom. A šta će vrijeme donijeti, ne znam. Zavisno od situacije, od toga hoće li se, što se kaže, moći naći zajednički jezik. Ne znam hoće li moći biti dobro kao što je bilo. Ne mogu ništa reći, ali trzavica ima.
Živite li razdvojeno?
– Ne, to nije istina. Ja sam u Istanbulu i živimo skupa. U stanu smo zajedno s djecom, sve je to OK. Sada je malo bolje pa ćemo vidjeti kako će biti.
Bezvezni razlozi
Je li problem do Vas?
– Nije do mene. Više je do supruge. Šta ja znam, neko nezadovoljstvo je prisutno kod nje. Ona je to sugerisala, a ja sam taj koji pokušava da spasi brak. Ako bi i došlo do razvoda, razlozi su stvarno bezveze. A opet kažem, ne znam šta će vrijeme donijeti. Sada je uglavnom sve pod kontrolom.
I kćerke su tu.
– Da, dvije kćerke. Sedam i pet godina.
Vjerovatno čovjek zbog djece najviše pokušava spasiti brak?
– Upravo to. Zbog toga mi je najteže. Djeca su na prvom mjestu. Opet kažem, ako bude suđeno da se ostane u braku, ostat će se, a ako ne, Bože moj. Sada je pod kontrolom.
Kako na Vas utječe ta kriza u braku, mogući razvod? Kako to psihički proživljavate?
– Naravno, nisam sretan kada imam problema. Razmišljam o svemu, šta i kako. Opet kažem, na prvom mjestu su djeca i o njima morate razmišljati. Ako se to i desi, onda opet viđanje. Tamo su oni, ja ću možda više biti ovdje. Pokušavam da sve bude OK pa vidjet ćemo kako će ići.
Kada ponovo idete u Istanbul?
– Bit ću ovdje još sedam dana. Vjerovatno ću se iz Istanbula pridružiti reprezentaciji.
O Realu i Barceloni
To je ljepota
Vjerovatno pratite utakmice Real – Barcelona, koje su u posljednje vrijeme aktuelne.
– To čitav svijet gleda, to je ljepota. Ono što igraju je nešto sasvim drugo, pogotovo Barcelona.
Navijete za Real u tim susretima?
– Pa jeste, a Barcelona mi je draga otprije, dok je igrao Meho Kodro i nekoliko stranih igrača koje sam cijenio. Ali, kada sam zaigrao za Real, onda mi je postao draži.
Koliko Vas boli to što ste izabrani u najgoru postavu Reala?
– Nisam to ni pratio. Jednom je to i u Turskoj izlazilo. Ne mogu sebe ocijeniti, jer sam tamo bio godinu i po, a maltene godinu povrijeđen. Vjerovatno to prave na osnovu odigranih utakmica, ali ja uopće ne razmišljam tako. Mogu reći da sam bio član tog kluba i kad odem u Madrid, odem u trofejnu salu da vidim svoje ime. To se ne može platiti. Sutra ću odvesti svoju djecu da pogledaju gdje sam bio i to je to. Svako ima svoje mišljenje, ali ja to tako ne doživljavam, mene to ne boli mnogo.
Kćerke su mi privržene
Da li biste voljeli da dočekate nasljednika na zelenom terenu?
– Nekada sam tako razmišljao. Vjerovatno svi muškarci maštaju da im je sin prvi. Ali, vjerujte mi, poslije kćerki, ma kakvi! Promijenio sam mišljenje. Kćerkice su mi privržene, posebno starija. To je nešto, ta toplina, ta ljubav.
Muzika je velika ljubav
Muzika je Vaša velika ljubav, prije nekoliko godina snimili ste CD. Imate li nekih planova u tom smjeru?
– Razmišljam i o tome. Ali, ne mogu dva posla raditi u isto vrijeme, pogotovo ako sam se sada posvetio reprezentaciji. CD sam snimio za svoju dušu i to se završilo, što ne mora značiti da ću to ponovo pokrenuti. Jer, stvarno volim muziku.