Utakmice baraža protiv Portugala otvorile su nam oči. Nismo samo tresnuli na tvrdu ilovaču nakon izleta u dobrano neutemeljeni optimizam nego smo dobili novi podsjetnik na to šta je naša realnost.
Zapravo, uvijek smo i znali da zaostajemo u svemu, ali pogled na stadion Luž nakon Bilinog polja bio je novi dokaz za to. Prije je za zaplakati nego za diviti se. A to je samo Portugal, donedavno jedna od najsiromašnijih članica Evropske unije.
A gdje igra naša reprezentacija? U močvari zeničkog Bilinog polja, koje nad koševskim glibom ima samo tu prednost da zadovoljava više UEFA-inih uvjeta. A trenira u Hrasnici, na terenu nad kojim se nadvija plast sijena koji su inozemni novinari, dok smo se mi crvenjeli od muke i smišljali iole smislene izgovore, slikali više nego Edina Džeku.
Krajnje je vrijeme da se zapita dokle ovako. Do kada ćemo biti ruglo fudbalske civilizacije i predmet zgražavanja i ismijavanja naših gostiju?
Gdje ćemo igrati u sljedećem ciklusu?
Atmosfera na zeničkoj oranici jeste bolja, ali kapacitet od svega trinaestak hiljada ne može zadovoljiti ni mrvicu interesa naših navijača za utakmice reprezentacije, a ni ne omogućava Savezu da od jakih mečeva, kao što je bio onaj sa Portugalom, ostvari adekvatnu zaradu.
Na Koševu – ljudi je više, ali je atmosfera lošija. Mimo toga, stadion ni ne ispunjava uvjete. S Francuskom smo igrali samo zahvaljujući UEFA-inoj privremenoj dozvoli, koja je davno istekla, i pitanje je šta bi sve trebalo uraditi da stadion dobije licencu.
Svima nama najdraže rješenje bilo bi gradnja novog stadiona, ali ko bi finansirao projekt čiji bi se troškovi mjerili milionima maraka?
Kakva je situacija u bh. prijestonici: Koševo ne zadovoljava ni uvjete iz 2010. godine
Ako ćemo igrati u Sarajevu, opcije su jasne – Koševo ili Grbavica. No, finansijska situacija i nezainteresiranost zajednice od lokalnog do državnog nivoa navodi na to da bi se reprezentacija Bosne i Hercegovine mogla preseliti iz Zenice samo na Olimpijski stadion “Asim Ferhatović Hase”, kojem, u poređenju s Željinom “Dolinom ćupova”, nedostaje manje zakrpi da bi nam UEFA dozvolila da igramo na njemu.
Trenutno Koševo ne ispunjava uvjete. Da nam je UEFA zabranila da protiv Portugala igramo u Zenici, oni bi se, vjerovatno, ispunili, ali ovako, to tek treba da se učini.
– Da bi se igralo na Koševu, moramo na zapadnu tribinu postaviti 17.000 sjedišta s naslonom. Uoči utakmica sa Portugalom započeli smo proces strahujući od odluke UEFA-e, prebacili ga na Centar za sport i rekreaciju, ali se nije išlo u realizaciju, jer smo igrali u Zenici – kaže član Komiteta za normalizaciju NSBiH Dino Begić.
Od iduće sezone kriteriji će, vjerovatno, biti još strožiji, a ono što je najžalosnije je da Koševo ne samo da ne ispunjava uvjete za ovu nego ni one za 2010. godinu.
– Mnogo je toga. Nisu samo stolice u pitanju. Postoje rokovi do kada stadion mora biti natkriven pa grijanje, teren, uvjeti za novinare, broj muških i ženskih toaleta, pa čitači ulaznica na kapijama… Neki od ovih kriterija stupaju na snagu 2012., a neki 2014… Ali, mi ne zadovoljavamo niti uvjete iz 2010. – dodaje Begić.
Postoji li opcija da se izgradi novi stadion?
– Objektivno gledajući, u malo kojoj državi je Savez bio generator gradnje. To obično budu lokalna ili državna zajednica. Savezu stadion treba svega pet ili šest puta godišnje. “Stade de France” u Parizu napravila je država, ali je našla ekonomski interes, jer se na njemu održavaju koncerti, razne sportske priredbe… On je ekonomski isplativ, ali je reprezentacija na prvom mjestu.
Ako bismo već odlučili praviti novi stadion, trebali bismo veliku pomoć, a onda bi trebalo odlučiti na čemu se bazirati, da li na principu glavnog grada ili ne. Za nas bi bilo najbolje praviti novi stadion od 25-30 hiljada mjesta, ali se postavljaju pitanja ko je vlasnik, ko je nosilac posla… a to je kod nas obično vrlo komplicirano – tvrdi Begić.
Član Komiteta procjenjuje da, zbog svega toga, našim mukama sa stadionima još dugo neće doći kraj.
– Očito ćemo teško riješiti probleme. U sljedećem ciklusu vjerovatno ćemo se opredijeliti za Koševo, pokrpiti rupe, nastaviti biti robom nečega i čekati hoće li se igrači žaliti i hoće li nam Centar za sport i rekreaciju praviti probleme – zaključuje Begić.
Grbavica potpuno neisplativa
Situacija s Grbavicom je vrlo teška, mnogo gora nego ona na Koševu.
– Tu je još više problema. Svlačionice su loše, tribine također, naročito zapadna, a o istoku da i ne govorimo. Grbavica bi bila potpuno neisplativa – kaže Begić.
Rekonstrukcija dugo na tapetu: Dalje od projekta nije maklo
Rekonstrukcija Olimpijskog stadiona “Asim Ferhatović Hase” već dugo je na tapetu, ali ozbiljan projekt nikada nije doveden pred realizaciju.
Jedan od planova, iz 2007. godine, podrazumijevao je ugradnju dodatnih 15.000 sjedišta, natkrivanje tribina te gradnju novih prostorija, u kojima bi bile svlačionice za ekipe i službena lica, pres-sala, lože… Također, bilo je predviđeno prebacivanje reflektora unutar krovne konstrukcije.
Prema projektu, u sklopu stadiona bila bi i poslovna zona, u kojoj bi se nalazili trgovački objekti.
Tada je vrijednost građevinskih zahvata procijenjena na 10 miliona KM.
Ivica Osim, predsjednik Komiteta za normalizaciju: Trošili smo pare krpeći pantalone umjesto da smo ih samo kupili
Predsjednik Komiteta za normalizaciju Nogometnog saveza BiH Ivica Osim susretao se u životu sa mnogim teškim problemima, mnoge je i rješavao, ali ove koje je zatekao po dolasku na mjesto prvog čovjeka bh. fudbala, predaleko su, čak i za njegov doseg.
Vjerovatno se i sam Švabo stidio pogleda Portugalaca na Bilinom polju, ali šta se tu može uraditi?
– I ja se pitam da li napraviti neku naredbu i premjestiti domaćinstvo u Sarajevo i gotovo, ali to bi bilo ružno, jer postoje razlozi zbog kojih idemo u Zenicu. No, ovo na Bilinom polju ne pije vode. Sve je lijepo, publika, ljudi, grad… ali od toga nema velike koristi – kaže predsjednik Komiteta za normalizaciju NSBiH Ivica Osim.
Koševo ne ispunjava uvjete, a Grbavica još manje. Gdje je rješenje, upitali smo našu legendu. Možemo li napraviti nešto novo?
– Trebalo je o tome ranije voditi računa, jer je sada postalo skupo. Mnogo se para utrošilo krpeći pantalone. Sve zakrpa na zakrpu. A da smo ih kupili, do sada bi se možda poderale, ali bi makar bile moderne. Savez ne može graditi novi stadion. Može samo država, ali samo kada osjeti da je to dobro i za nju. A kada to do sada nisu prepoznali, ne znam kad će… Zato, vjerovatno ćemo opet samo morati nešto krpiti… – kaže Osim.
Zenički planovi za nogometni hram na Bilinom polju: Naljeto novi travnjak pa dug put do novog stadiona
Zenički nogometni hram, koji je i danas najkomforniji u državi, prema novom idejnom projektu arhitekte Zvjezdana Turkića, mogao bi biti stadion iz snova. Baš kao i 1972. godine, kada je izgrađen sadašnji stadion, kakvim ga mi znamo. Samo ako bude novca.
Projekt će službeno biti prezentiran do kraja godine. Ukoliko se uđe u realizaciju, bio bi to treći stadion na istom mjestu, jer je prvi sagrađen još prije Drugog svjetskog rata.
Građen tridesetih
– Sagrađen je tridesetih godina i sve je na njemu, osim terena koji je bio posut šljakom, bilo od drveta. Čelik ga je koristio do 1960., kada se preselio na Blatušu, a na Bilinom polju su ostali igrati ZSK i Željezničar.
Čelik se vratio 1972., kada je, najviše zahvaljujući bivšem direktoru Željezare Stanku Tomiću, sagrađen današnji stadion. Projektirao ga je beogradski arhitekta Kosta Popović – objašnjava nam Turkić.
Prije deset godina Turkić je već uradio projekt novog Bilinog polja, kada smo se, zajedno s Hrvatskom, kandidirali za domaćina Evropskog prvenstva 2008.
– Projektom je tada bilo predviđeno rušenje i pravljenje potpuno novog stadiona, kapaciteta od približno 30.000 mjesta. Ovaj novi projekt, koji pripremamo moj sin Haris i ja, podrazumijeva sada faznu gradnju, ali sa završnim izgledom – kaže Turkić, koji smatra da bi, teoretski, radovi mogli početi ujesen iduće godine.
– Bio bih sretan kada bi bio gotov za deset godina. Prema nekim računicama, sve bi koštalo približno 100 miliona KM, ali naravno, tog novca nema. Plan je da se prvo rade sjeverna i južna tribina, jer su obje na nasipu i najlakše bi ih bilo graditi. Zbog južne bi trebalo rušiti i sadašnju zgradu “Zenica-stana” – objašnjava Turkić.
Nakon toga bi počeli radovi na zapadnoj tribini, za koju postoje dvije ideje. Jedna je da se i ona potpuno sruši, a druga da se zadrži konstrukcija, ali da se dogradi dio u kojem bi bili smješteni svlačionice i administrativni prostori. Zapadna tribina bila bi srce stadiona i na njoj bi bile i sve lože – kaže Turkić.
Jedan krov
Prema ovom planu, na kraju bi se gradila istočna tribina, a sadašnja bi bila srušena.
– Stadion bi, za sve vrijeme rekonstrukcije, nastavio funkcionirati i na njemu bi se igrale utakmice. Semafori bi, također, ostali do kraja rekonstrukcije, kada bi i oni bili uklonjeni, a sve tribine prekrivene jednim krovom – kaže Turkić te završava rečenicom da potpuno besplatno radi novi projekt.
Karakteristike
Ukupni kapacitet novog stadiona, prema projektu, iznosio bi 30.359 mjesta za sjedenje (zapad 6.378, istok 8.248, sjever i jug po 7.856). Od toga bi bilo 800 VIP mjesta, 215 novinarskih, 42 za TV i šest za radijske komentatore.
Rekonstrukcije koštale 2,5 miliona KM
Dosadašnje rekonstrukcije zeničkog stadiona, a bile su tri u protekloj deceniji, prema riječima direktora Javnog preduzeća za upravljanje sportskim objektima Huseina Hinovića, koštale su više od 2,5 miliona konvertibilnih maraka.
Postavljene su stolice s naslonjačima, promijenjen je krov, urađene su nove svlačionice, VIP i novinarske lože, nekoliko puta je saniran teren… Sve je to doprinijelo tome da Bilino polje u ovom trenutku ima UEFA-inu licencu III kategorije.
Smajlović: Želimo čuti šta žele Zeničani
Načelnik zeničke općine Husejin Smajlović kazao nam je da će projektom otvoriti priču o novom stadionu.
– Sigurno je samo da ćemo već nakon Nove godine raspisati tender za promjenu kompletnog terena, što bismo uradili naljeto. Dilema je da li raditi sa sistemom za grijanje travnjaka. Vjerovatno hoćemo. Za rekonstrukciju stadiona tražit ćemo i mišljenje Zeničana, da vidimo šta oni žele. Pokušat ćemo pronaći partnere i u vlasti, NSBiH, UEFA-i… svima onima koji su zainteresirani. Nećemo bježati ni od privatnih investitora – kaže Smajlović. (V. B.)