Bijeda pokazuje svoje najnemilosrdnije liceDa je glad pokucala na vrata mnogih porodica u BiH, već odavno je jasno, a brige onih koji se svakodnevno pitaju kako prehraniti porodicu postaju veće dolaskom zime.
Tada, zbog viših troškova kako grijanja tako i osnovnih životnih potrepština, bijeda pokazuje svoje najnemilosrdnije lice, gomilaju se brige u glavama hiljada napaćenih Bosanaca i Hercegovaca koji se, ali bukvalno, bore za goli opstanak.
To nam potvrđuju i naši sagovornici iz raznih krajeva BiH, koji su u svakodnevnom kontaktu s onima koje su vlasti ne samo dovele na granicu siromaštva nego ih i gurnule duboko ispod nje.
Javne kuhinje
– Posljednjih nekoliko mjeseci primjećujem da se struktura ljudi koji traže pomoć mijenja, nisu to više samo osobe između 50 i 60 godina. Sve je više mlađih, porodičnih ljudi koji su ostali bez posla, koji traže bilo kakvu pomoć. Mada zima još nije uzela maha, već imamo blago povećanje broja korisnika u javnim kuhinjama – kazao nam je Alen Prošić, direktor Regionalnog odbora “Merhameta” u Bihaću.
Objašnjava da su i humanitarne organizacije, među kojima i “Merhamet”, suočene s nedostatkom sredstava, da nisu dobile ni ono što im je u okviru budžeta obećano. Kaže da će neke organizacije prestati s radom, što će značiti katastrofu za “ljude sa dna”, odnosno one kojima pomažu. I podrška donatora, kaže on, sve je manja, jer su i firme koje su do sada pomagale, suočene s poteškoćama u poslovanju.
Zamoljen da nam pokuša dočarati uvjete u kojima žive njihovi korisnici, Prošić kaže da je u dilemi, jer se ne zna čija je situacija teža, čija porodična slika izaziva više gorčine.
– Spomenut ću samo jedan slučaj. U mjestu Jasika nadomak Bihaća imamo desetočlanu porodicu u kojoj niko nije zdrav da bi mogao bilo šta raditi. Korisnici su javne kuhinje, žive u kući od šperploče… Primanja su im nikakva, jedino što imaju jeste 50-100 maraka od centra za socijalni rad, na osnovu jednog djeteta. Takvih primjera je bezbroj. Od 350 onih koji se hrane u kuhinji “Imaret” u Bihaću, ne znam koga bih izdvojio, svi su u teškoj situaciji – zaključuje Prošić.
Ništa bolja slika nije ni u Hercegovini. To nam kaže Fadila Hadžić, predsjednica mostarskog “Kluba potrošača”, komentirajući stalna poskupljenja energenata i hrane te, s druge strane, stagnaciju, odnosno smanjenje primanja.
– Mi u nevladinom sektoru možemo reći da su poskupljenja bez osnove, bez ekonomske opravdanosti… ali nas niko ne sluša. Političari imaju svoj svijet, oglušuju se na naša upozorenja. Imaju dobre plaće, dobre živote, dakle sve ono što obični građanin nema – kaže Hadžić.
Osvrnula se i na prekjučerašnji dogovor o formiranju Vijeća ministara. Kaže da su se duže od godinu svađali “ko će šta dobiti” te da nije uvjerena da će dogovor išta promijeniti u životima građana.
– Inače sam bila optimista, ali sam postala veliki pesimista – kaže Hadžić.
Sličnog je mišljenja i Omer Omerefendić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH, koji kaže da će svi građani, a posebno penzioneri, teško predeverati zimu pred nama.
Računi i lijekovi
– Prehrambeni artikli veoma su poskupjeli, kao i komunalne usluge. Cijena plina, ali i svega ostalog, ide ka gore. Penzije su za 40 mjeseci povećane za samo pet, a troškovi života za više od 50 posto. Iskreno, penzioneri strahuju kako će preživjeti zimu, pogotovo ako se zna da više od 60 posto nas preživljava s dvije-tri marke dnevno – kaže nam Omerefendić.
Govoreći o raspoređivanju kućnog budžeta penzionera, kaže da najviše daju na račune, a da ostatak ide na lijekove te na prehranu. Zbog toga je, kaže on, situacija veoma kritična kod velikog broja pripadnika ove populacije.
Kritično i teško
Objašnjavajući razliku života u Sarajevu i drugim krajevima BiH, Omerefendić kaže da nešto bolju situaciju u glavnom bh. gradu narušavaju skuplje životne namirnice, česta poskupljenja energenata… te da se na kraju život penzionera svugdje svodi na isto – vrlo kritično i teško preživljavanje.
5 %
povećane penzije
50 %
porasli troškovi života
2-3 KM
dnevno na raspolaganju većini penzionera