Nakon projekcije u cuvenoj pariskoj dvorani “Cinéma des Cinéastes”, predvidjenoj u slijedecu subotu i poznati Teatar Jean Arp, u pariskom predgradju Clamart, 28 rujna u dvorani “Jeanne Moreau”, priprema prikazivanje novog filma galskog reditelja Armela Hostiou, pod nazivom “Rives”/Obale/. Ostvarenje je bilo medju devet ovogodisnjih, pomno odabranih i prikazanih u okviru “Programmation ACID” na Festivalu u Cannesu. Publika ce moci susresti i razgovarati sa rediteljem i glavnom glumicom, sve poznatijom Jasminom Sijercic, jednom od junakinja tv filma “Warriors”, kojim je britanski reditelj, producent i pisac poljskih korijena, Peter Kosminsky dao vlastito vidjenje sukoba u juznoistocnoj Europi, 1999 godine.
Urbana jednodnevna prica stavlja u prvi plan zenu, muskarca i dijete, koji se ne poznaju ali nesvjesno dijele osjecaj izoliranosti i samoce. “Rives” je znanstveno fantasticni film sto prouzrokuje poseban strah i strepnju. Posebno sto nista u njemu nije drugacije od svakodnevnice velikih metropola i ne postoji znacajan rizik. Pitanje je odakle dolazi prijetnja i zbnja koja neprestalno cini slike teskima? Zasto postoji sumnja u poznatu okolicu?Raymond Carver, koji je umio pisati o knjizevnosti, isticao je uvijek prisutnu zebnju, jako lezernu, sto nalici fiktivnom postojanju.Tako posjedujemo distancu s objektima ciju prirodu upoznajemo na razlicit nacin. To znaci kako je percepcija stvari, razumijevanje i poznavanje, u biti prica o perspektivi.
“Obale” mijenjaju vidjenje grada, i njegove mahanicke pa svakidasnje trenutke. Sve postaje posebno, neobicno jer se radi o nacinu gledanja, baznom filmskom iskustvu.
Dvoje odraslih i dijete koji posebno, na vlastiti nacin prelaze Paris uzduz i poprijeko. Nikad se ne susrecu ali su svi sa drugih horizonata, stranci jedni drugima ali i neugodnim prostorima, jednovremeno opasnim, stranim cak i vremenu kad se izdvoje ili udalje iz, uobicajenog, ritma grada.
Na taj nacin, film “Rives” sasvim potresa i mijenja sve bitne repere i nacine snalazenja kao i reference kretanja. Osjecaj bliskosti i pripadnosti sasvim dolazi u pitanje : mjesta su neprepoznatljiva, sumnja u vrijeme sve izrazenija. Tui se i odredjuje prijetnja, uzrok strahu pa svaki trenutak filmskog vremena postaje najvazniji i odredjujuci : korak vise u zivot, ali jos jedan korak prema smrti.