Prikaz knjige Amele Pagano i Elmedine Mocevic
Nedavno je u Sarajevu promovisana knjiga ‘ Jedna lijepa avlija, Bosna i Hercegovina, autorskog dvojca u novootvorenom restoranu ‘4 sobe gospodje Safije, na kojoj je pjevala diva bosanske sevdalinke Amra Medunjanin.
Istaknuto je da je na knjizi radilo 50 autora iz svih krajeva BH, svih vjera i nacija , plus poneki stranac, i da je ‘cilj knjige da probudi zdravi patriotizam, da poduci o burnoj proslosti, velikim historijskim odlukama’.
Knjiga na bosasnkom i engleskom od 416 strana, sa preko 300 izvrsnih fotografija i u plisanom luksuznom povezu kosta 75 dolara i moze se naruciti na jednalijepaavlija.com.
‘Obradili smo velike teme iz historije i naslijedja, umjetnosti, dali smo ono najljepse, istakli smo ono sto se ne smije zaboraviti’, kazu njeni autori.
‘Cilj nam je da mladi citalac ima vjeru u ovu zemlju, da knjiga okupi mlade ljude koji slave BH, koji joj iskazuju ljubav’.
Vrijeme je za jedan takav novi pogled na BH, kazu autorice iz Kreativne zajednice Gruppa, koja je ranije objavila ‘Sarajevo- dvorac u polju’, muzicke spotove, CD-je i slicno
Citira se Baseskija koji kaze ‘da ono ste se ne zapise , to se zaboravi, a sto se zapise ostaje, sto se pamti nestaje’, pa se pitam zasto autorice nisu, kad vec pisu o historiji Bosne od Kulina Bana, napisale i istinu o ovom ratu u BH 92-95, koji je i zvanicno na Internacionalnom sudu pravde u Hagu proglasen genocidnim u Srebrenici, i koji je odnio stotine hiljada zivota, raselio nas po svijetu, i odredio nasu izbjeglicku sudbinu i ovdje u Americi? Ni rijeci o vjerocidu, porusenim 1000 dzamija, da su ta mjesta poravnjavana i na njima su nicali parkinzi, dzubrista, bilo sta da bi se zatro svaki trag ‘odza sa munara’, elitocidu, kulturocidu, pljacki…!
U knjizi se govori o Bjelom dugmetu, Zaimu Imamovicu, Safetu Isovicu, Himzi Polovini, Mehi Puzicu, Indexima, Zehri Deovic, Halidu Beslicu, Kemalu Montenu, Nadi Mamuli, Hanki Paldum, (nema Bebe Selimovic, kraljice sevdaha), Plavom orkestru, Zabranjenom pusenju, Zdravku Colicu, Crvenoj jabuci, Dinu Merlinu, Davorinu Popovicu, Emini Santicevoj, Akademiji nauka BH i Tunji Filipovicu, Vladimiru Prelogu i Ivi Andricu, nobelovcima, Ljubi Lahu, Afanu Ramicu, Damiru Niksicu, Umjetnickoj galeriji BH, Ars Levi, BH kinematografiji, Kusturici, Kenovicu, Bitci za Neretvu, Veljku Bulajicu( poster za film uradio Pablo Piskaso, cija je retrospektivna izlozba upravo otvorena u Cikagu).
Tu su Danis Tanovic i Imamovic, Nacionalno pozoriste, Pozorisni festival, Dzez festival, Mostarski svjetski muzicki festival ( a jos uvijek nakon skoro 20 godina od rata i dalje je prakticno podijeljen grad), Ljudska prava- filmski festival, Sarajevska zima, Bascarsijske noci, Ibrahim Spahic…
Ni rijeci o ratu 92-95, elitocidu, kulturocidu, genocidu
Tu su reklame hotela, motela, vinarija iz svih dijelova BH, iz Hercegovacko neretljanskog kantona, Mostara, Citluka, Banjaluke, istocnog Sarajeva, Bihaca, Zenice, Travnika, tu je Nacionalni muzej, Hagada, Jevrejski muzej, Isak Samokovlija, Muzej Hercegovine, Visocke piramide, Nacionalna biblioteka, (samo se kaze da je unistena velika kolekcija za vrijeme prosloga rata, a ne kaze se da su dusmani planski zatirali svaki trag kulure bosnjacke, pa im je Nacionalna biblioteka bila jedan od prioriteta. U njoj su spaljene vrijedne knjige koje se vise nikada ne mogu nadomjestiti, nasa kultura i bastina, pamcenje i ponos. Srecom Biblioteka se obnavlja, uskoro ce sijati u svom starom/novom sjaju, a pristizu knjige iz cijeloga svijeta… Nasa Bosanska biblioteka iz Cikaga je ostvarila saradnju sa bivsim i sadasnjim njenim direktorima, dr Enesom Kujundzicem, i dr Ismetom Ovcinom).
Zatim, redjaju se crkve, dzamije, katedrale, sinagoge, Tekija na Buni.
Za Stari most u mom rodnom Mostaru se kaze da ga je ‘93 bomba unistila’ , a ne kaze se ko je tu bombu ispalio, pa nije valjda doletila sama iz nebesa, nece da kazu jasno i glasno da ga je ‘princ sa Neretve Momcilo Perisic’, tako sramno otpusten nedavno iz Haga bez ikakve presude, skoro srusio, a potom hrvatski nacionalisti doradili-dosrusili. I jednima i drugima smetala je njegova ljepota, sklad, i misija , smetalo im je sto je povezivao obale i ljude, Istok i Zapad. Htjeli su taj Istok braca hriscani da zbrisu za uvijek, da nas genocidom ’uvedu u Evropu’, kako je to Tudzman izjavljivao. Srecom, Stari most je ponovo sagradjen, na Unicefovoj je listi svjetske bastine.
Americki ambassador u BH Thomas Miller: Trudicu se da se ponovo izgrade Stari Most i Ferhadija
Sjecam se kad sam Tomasu Mileru, bivsem americkom, i najvoljenijem ambasadoru u Bosni i Hercegovini, u nasoj dzamiji u Nortbruku poklonila dvije velike fotografije , jednu Starog mosta i drugu Ferhadije u Banjaluci, rekao je da ce ih okaciti iznad svoga stola u ambasadi i raditi na tome da se oba objekta izgrade. Jos cekamo da ljepotica Ferhadija stane na noge.
Kad god ugledam Stari , sjetim se kako sam sama u tisini provela par sati sa nogama u Neretvi gledajuci ga 2006 kad sam boravila u rodnom gradu, sjecajuci se sretnog djetinjstva, stare majke Fatime, i dede Alije, svojih drugarica Visnje Hodzic i Ajne Kujundzic, i svih nestalih rodjaka, dogadjaja. Znam da sam bila i tuzna i sretna tih nekoliko dana u Hercegovini moga porijekla…
.
Tu je Arslanagica most/sada Perovica( ni rijeci o protjerivanjima bosanskih imena, mjenjanju imena ulica, ustanova), redjaju se i ostali divni BH mostovi, fontane
Fotosi Dzafera Tanovica, slike Eldina Hazanovica, tu je Visegrad, U lijepom gradu Visegradu i Himzo Polovina, (a ni rijeci o genocidu na Drini), tu je Zenica i rudari Banovica.
U intervjuu koji sam uradila U Becu 1995 sa pokojnim postovanim Bogdanom Bogdanovicem o Zvorniku, on tvrdi da je to bila ‘generalna proba za genocid).
U knjizi su Travnik grad vezira, Stolac, Makova kuca, Gorazde, sevdah, Djordje Balasevic, Konjic i Zuko Dzumhur, rodno Trebinje moje majke Sefike i Ducic, Orasje, Foca.
Generalno se presutkuje i Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini
Iako se generalno presucuje Drugi svjetski rat, ipak se spominje da je Foca imala antifasisticki pokret , Focansku repuliku u kojoj su se odrzale partizanske olimpijske igre 42 , spominje se Bitka na Neretvi, ali nigdje Tito.
Tu je Bjeljina ( ni rijeci o Arkanu, ubistvima, Plavsicki, Fikretu Abdicu, Breni), Siroki brijeg i Internacionalni festival dokumentarnog filma,( pitam se da li bi na svoj repertoar stavili filmove o logorima koj su Hrvati nacionalisti napravili za svoje komsije Bosnjake, o cemu je snimao i pisao dr Boskailo, kojeg smo promovisali u nasoj Bosanskoj biblioteci)), tu su Pocitelj, Ljubuski…
Navode etnicko ime Muslimani- ne kazu Bosnjaci, Srbi, Hrvati i ostali zive u Bosni i Hercegovini
U knjizi se nabrajajau narodi Bosne i Hercegovine koji u njoj zive, pa se kaze da su to: Muslims, Croats, Serbs, ostali, a ne kaze se Bosniaks kako je u Ustavu BH.
A mi se ovdje u Americi ubismo pisuci americkim medijima da pisu Bosnjaci, Srbi, Hrvati …a ne Muslimani, Srbi i Hrvati kako i autorice pisu, jer se na ovaj nacin brkaju religiozno i etnicko ime, onda bi trebalo da kazu muslimani, pravoslavni , katolici, ili muslimani i hriscani, jevreji, itd…
Citira se u knjizi jevrejska poslovica ‘da ce se historija ponoviti onima koji je zaborave’, a prve one preskacu dva rata, zasto, da bi se gradio ‘zdravi patriotizam’ ili jednostavno dobile reklame za izdavanje knjige, jer zaboga kako bi mogli reci istinu o Titu i partizanima, antifasizmu, Jajcu, a da ne pomenu cetnike i ustase.
Jovan Divjak u svojoj knjizi
Na str 15. se kaze ’ da je Bosna cesto imala teska vremena ali da su iza toga ostajala velika djela’, ali, ja dodajem, i grobovi u Potocarima, Prijedoru, Sarajevu, Mostaru, Trebinju, svim gradovima i mjestima sirom Bosne i Hercegovine
Autorke govore o tvrdjavama srednjovjekovne Bosne, o otomanskom i austrougarskom periodu, o divnoj arhitekturi (nema Adilbega i njegovog Bosnjakog instituta kao spoja stare i nove arhitekture).
Pravilno se kaze da je umjetnost imala napredak u socijalistikoj Jugoslaviji. Ni rijeci da su tu socijalisticku Jugoslaviju stvorili narodi i narodnosti na celu sa Titom u antifasistickoj borbi 41-45
Kaze se da je Bosna ‘republika iako kao takva ne funkcionise’. Pa zbog koga ne funkcionise? ‘Zelimo mladima da ponudimo renesansu koja pociva na faktima i dobrim odnosima, multikulturalizam je najveca tekovina Bosne
Dosta je stranica iz srednjevkovne Bosne, Kulina bana, tu su stecci, bogumili, Srebrenica i Zvornik, a nema Memorijala genocida i pozivu da se obidje. Pa kad bi Srbi i Hrvati objavili ovakvu knjigu da se njima desio genocid od strane Bosnjaka, i da li bi oni presutili takvo nesto po cijenu bilo cega.Sigurno ne bi.
S pravom ima u knjizi o Katarini Velikoj, Mesi Selimovicu, Dervisu i smrti, Maku Dizdaru, Olimpijadi, tu su reklame Hotela Evropa, Bascarsije, Viatora, tu je i Dario Dzamonja, ‘najveci nas majstor kratkih prica’ ( nema Aleksandra Hemona i Semezdina Mehmedinovica), ali je tu Mek Donalds, (Sigurno je dao dobru reklamu),www.4sgs.net, bosanka kuhinja, kuhari Iije Lakisica i Lamije Hadziosmanovic, rakija, cokanjcici, kafa, Hotel Brisol (nema Holidey Inna,valjda nije dao reklamu), mineralne vode, hvali se Banjalucka biblioteka sa 250.000 knjiga, a koliko ih je spaljeno u nasoj Nacionalnoj biblioteci od strane Srba nacionalista?
Redjaju se Sveti Sava sajam knjiga u Banjaluci, legenda o Safi kaduni, Evliji Celebiji, Jajcu-daju sliku Tita ali ni rijeci o zasjedanju Avnoja gdje su potvrdjene danasnje granice BH, i zbog cega i danas slavimo ‘25 novembar’ kao Dan drzavnosti Bosne i Hercegovine. Samo se medju ostalim dogadjajima u Jajcu kaze da se odrzavaju Dani Avnoja, narodna prica o Esmi sultaniji, selo Lukomir, Park heroja na Sutjesci sa spomenikom, Blidinje jezero i splavarenje, Una, lov u Hutovom blatu, Rakitnica, vodopad Kravice, Boracko jezero, spilje, rijeke Sava, Bosna, Neretva, Una, banja Srebrenica, ponovo ni rijeci o genocidu, Potocarima, sportu, Asimu Ferhatovicu Hasetu, Mirzi Delibasicu, banja Laktasi, Olimpijadi 84, bosanskom psu Tornajku, Zelengori, Jahorini, Bjelasnici.
Na strani 297 je super slika svih dzamija i crkava u centru Sarajeva, autora Harisa Memije, tu je Medjugorje, dervisi, bosanski konji, cilimi, magarci-kenjci , tovari, pule, Zilavka i Blatina-da li na njima pise, Citluk, Hercegovina, ili Bosna i Hercegovina?, 22 kilometra morske obale, Neum, Tin Ujevic, Ivan Franjo Jukic, Safet beg Beslagic, Nacionalna biblioteka osnovana u Sarajevu 45, Camil Sijaric, Ivo Andric, Hasanaginica, Nedzad Ibrisimovic, Sidran i pjesma Sarajevski grob (ja bih stavila i ‘U grob silaze dobri Bosnjani’), Safet Zec, Ismet Mujezinovic, Voja Dimitrijevic, Mersad Berber( ali ne i njegov ciklus o Srebrenici, njegovo remek djelo kako je rekao nedavno prije smrti), tu je SOS, djecje selo, (nema Jovana Divjaka i njegove Fondacije Obrazovanje gradi BH)
Istina, autorice imaju i ovu recenicu: ‘Za vrijeme agresije 92-93 snimali su se dokumentarni filmovi’, tu je i Sarajevski filmski festival, I jos ponesto sto nisam spomenula.
Kao sto je gospodja Sanela Sinanagic rekla na promociji ove Monografije u Bosanskoj biblioteci povodom Dana nezavisnosti 2 marta 2013, knjiga je tehnicki izuzetno lijepa, fotografije su izvrsne na najvecem mogucem umjetnickom nivou, osjeca se dobra namjera i pozitivne vibracije, pokazuju se potencijali i bogatstvo nase domovine, odlican je turisticko informativni material, ali ima praznine. Da je stampana 91 imala bi mnogo manje primjedbi.
Ovako, mozda u nekom drugom izdanju, ako autorice dodaju malo vise podataka iz najnovije nase tuzne historije 41-45, i narocito najvaznije iz 92-95, i opomenu svakog njenog stanovnika i stranca da obavezno odu u Potocare da se poklone zrtvama genocida, knjiga ce biti pogodna da je i mi u dijaspori promovisemo, kupujemo i poklanjamo nasim stranim prijateljima. Bice pogodnija za ‘zdravi patriotizam’, i da nam se tuzna genocidna historija vise nikada ne ponove.
U suprotnom, varaju se autorke Monografije da ce na ovim osnovama precutkivanja da grade ‘novi patriotizam’ i okupljaju mlade ljude. Jedino istinom i pravdom moze se graditi zajednicka buducnost, a ne precutkivanjima.Dovoljno je sto nasi susjedi presutkuju, pa ne moramo bas ni mi kao zrtve. (Stjepan Mesic lijepo kaze:
Tako su i Njemci priznali svoje zlocine iz Drugog svjetskog rata, Vili Brant je na koljenima molio za oprostaj, sagradili su Muzej holokausta u sred Berlina, i krenuli u novu zajednicku evropsku buducnost.