Kapičić: Bosna je žrtva, mučenik i herojPenzionisani general JNA i narodni heroj NOB-a, 92-godišnji Jovo Kapičić, koji je prošlog mjeseca brutalno pretučen na ulici u Beogradu, odustao je od ranije odluke da napusti Srbiju i nastavi živjeti u rodnoj Crnoj Gori.
Stvaranje mržnje
Kaže da postoje stotine razloga da ne ide i jedan da ode iz grada u kojem živi već 75 godina, a to je da mu je i dalje ugrožena sigurnost. No, neće otići.
– Prijatelji su mi rekli: “Nemoj ići, nemoj da budeš bjegunac, nije vrijeme da se seliš.” Tražili su da izdržim život u sredini koja me progoni. Osim toga, i porodica mi je rekla: “Kuda ćeš sada tako star i sam, gdje ćeš da ideš sa sto godina, ko će da te pazi, čuva i obilazi!” Ja sam bio borac, imao sam sva priznanja dok nisam dočekao da me neko mlatne na ulici. Mene ovdje niko ne brani, iako ovdje neke činovnike čuva i deset policajaca. Ja živim svoje. A znaju da me pljuju kad hoće – kaže Kapičić za “Avaz”.
Nekadašnji šef zloglasne Udbe, čovjek koji je učestvovao u hapšenju Draže Mihailovića i upravljao Golim otokom, ali, istovremeno, uvijek snažno suprotstavljao srpskom nacionalizmu, otvoreno za “Dnevni avaz” govori o Srbiji danas, njenom vodstvu, novim-starim aspiracijama prema Bosni, o Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), ali i o Golom otoku, čija je, kako je mnogo puta kazao, on osobno najveća žrtva.
Kakva je Srbija danas? Dok se izjednačavaju četnici i partizani, veličaju zločinci poput Draže Mihailovića, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, napada se sve što ima veze s antifašizmom, pa i Vi? Rađa li se u Srbiji novi fašizam?
– Ja sam spadao u one ljude koji su iznosili neke stvari koje ne odgovaraju srpskim vlastima. Nikako im to ne odgovara. To je, recimo, pitanje Draže Mihailovića, pitanje Crne Gore, pitanje Golog otoka, pa i Bosne. Ja imam druga mišljenja i budući da sam to javno iznosio, stvorio sam mržnju protiv sebe. Ta mržnja ispoljava se i na javnim mjestima. Čak su i u Skupštini Srbije pitali dokle će Jova Kapičić biti na slobodi. Neka je spikerica i na televiziji pitala kada će se naše vlasti obračunati s Kapičićem. Vlasti se nisu obračunale, ali jeste neko ko me napao, pa zamalo nisam ustao s asfalta. Ja sam to doživio kao nečiji revolt. No, ja sam samo govorio ono što je historijska istina. A oni ovdje imaju svoju historijsku istinu.
Potvrđuje li takva atmosfera činjenicu da se Srbija nije promijenila i da su i dalje živi opasni velikosrpski projekti? Ovdje je nedavno crne slutnje podstakao svesrpski sastanak na godišnjici Karadžićeve Republike Srpske.
– Srbija će uvijek imati velike apetite na teritorije! Imala je i imat će. To da znate. Imali su ih i 100 godina ranije, pa su htjeli da progutaju Bosnu. Ali, to ne znači da će srpski narod ponovo prihvatiti da gine za neku fantaziju. Jer, to su fantazije. Mi smo imali Jugoslaviju. Zajedno smo ginuli, a sad zajedno rušimo ono što smo stvorili. Zajedno smo umirali, a sad zajedno mrzimo jedan drugoga.
Njima ne odgovara ni Crna Gora, ni Bosna, ne odgovara im srpstvo prosuto po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. To su, vidite, fikcije pojedinih ljudi ili grupa ljudi koji misle da ostanu slavni u historiji. Znate koliko to interesuje srbijanskog čovjeka, običnog čovjeka, koji živi na selu ili radi u fabrici? Isto kao da mu daš pet para, pa ih on baci. Toliko za njega znači ideja o nekoj veličini. Zašto da Srbija osvoji Bosnu?! Pa Bosna je postojala prije Srbije!
Ali, imaju li ljudi pravo kada ih brine to što u Srbiji i RS, čak i mladi ljudi, i dalje veličaju zločince poput Mihailovića, Karadžića ili Mladića? Nije li to stvaranje terena za neko novo zlo?
– To su ti ljudi koje su oni stvorili. Nije Karadžić sam došao iz Crne Gore i stvorio sam sebe. Imao je bazu koja ga je pomogla. Oni su išli na to da će biti veliki vladari “velike Srbije” koja se treba prostirati odakle dokle. To su glupe stvari. Mislili su da su vladari balkanskog svijeta. A nisu, niti mogu biti, niti će ikada biti. Svako ima svoje historijsko mjesto. Bosna ima svoje historijsko mjesto.
Bosna je bila srce Jugoslavije i bit će opet, makar u mislima ljudi. Bosna je žrtva, mučenik i heroj. To vam ja kažem. Taj ko bi sada cijepao Bosnu, ponovo će napraviti zločin. Ali, opet će i platiti za taj zločin. Svako u Bosni mora imati svoje pravo. I Srbi, i Hrvati, i muslimani Bošnjaci, pa da žive bratski kako su živjeli od kralja Tvrtka. Gledajte, postoji deset ljudi koji komanduju Srbijom, a ostali slušaju. Šta će obični ljudi s ulice, oni nemaju pojma šta se radi i kakvi se prave planovi. Ali, još ima veoma mnogo srpskog nacionalizma.
Heroj vremena
Šta mislite o izjednačavanju četnika i partizana u Srbiji?
– To je zločin, historijska neistina… Ako to nekoga zabavlja, čovjek može skinuti i gaće pa pokazivati onu stvar svijetu. Ali, ako hoće da bude ozbiljan, on to nikad neće uraditi. Tako je i s time. Ne može se četnik koji je služio okupatoru, koji je klao svoj narod, srpski, muslimanski… ne može on sebe prikazati kao dobrotvora i činioca jedne plemenite ideje. To je zločinac! Ne treba tu mnogo filozofije. Neka pročitaju knjige iz Doma armije i biblioteka, pa će vidjeti šta je ko bio i radio. A mi znamo šta je bilo, recimo, u Bosni, u Drvaru, slavnoj Krajini, pa u Livnu, u Prozoru, koji je bio pokriven leševima, pa na Neretvi i Igmanu… Opet kažem, Bosna je uvijek bila žrtva i heroj vremena. Sve što odudara od toga ja mrzim i prezirem.
Vi se u Srbiji stalno problematizirate zbog Golog otoka, spominju se Vaši grijesi s tim u vezi. Mislite li da će Vas uhapsiti?
– Kakvi moji grijesi? To je revolucija… U pitanju je bila zadnja kolona koja ide sleđa. Čekali smo Ruse da dođu i da nas tuku, a ovi da pomognu Rusima. To je Goli otok! Goli otok nije zatvor, presuda ili zločin. Goli otok je izolacija štetnog dijela koji je svojoj zemlji radio o glavi. Znam kako su prošli Mađari, Poljaci, Česi… kako su oni prošli pod Staljinovom Rusijom. Volio bih nekad da su i ovi naši to prošli, pa da manje pričaju o Golom otoku.
Danas se u BiH mogu čuti priželjkivanja osiromašenih ljudi da ponovo postoji Goli otok, u kojem bi završili silni lopovi koji su se nezakonito obogatili na pljačkaškim privatizacijama i otimačinama, lopovi koji i dalje zavađaju narode…
– I treba postojati! No, ne može, jer su sada druga pravila igre. Ako neko pravi diverzije, ako pravi nešto što je štetno društvu, treba ga udaljiti. Zašto jednog ludaka ljudi vode u ludnicu? Zato što on ne umije reći: “Vodite me u ludnicu.” Oni ga nasilu vode. Treba i ove danas. Nekoga manje, nekoga više. Da se nauče pameti. Ljudi moraju poštovati zakone.
SPC je uvijek radila za velikosrpsku ideju
– Prvo što je novi patrijarh Irinej rekao bilo je da ne postoje Crnogorci te da su to Srbi. Ja kažem: Nisu to Srbi, već Crnogorci. Dakle, Srpska pravoslavna crkva nikada nije radila ništa što nije bilo velikosrpsko. Postoji, dakle, srpsko, a imate velikosrpsko. To su dvije ideje. Jedno je stabilna srpska zemlja, časna i poštena, i velikosrpsko, osvajačko. Koga da osvajaš? I zašto? Šta ti treba Bosna, šta ti treba Crna Gora?
Bosna veže Balkan
– Bosna kao cjelina veže Balkan sa stotine niti oko sebe. Ona je u centru svega. Ona će na kraju krajeva opstati, čak i ako danas ima iskušenja. Neće moći pojedini glavari vezivati narode za sebe. Oni moraju služiti narodu, a ne narod njima. Bosnu sam prošao. Da nije Bosne, ne bih bio narodni heroj. Bosna mi je to dala! A ja sam Bosni dao svoju krv i sve što sam imao.