Simović je rekao da se “pouzdano zna” da je bilo “političke opstrukcije kako bi se obustavila istraga o ubistvu Đinđića”
Član “zemunskog klana” Miloš Simović priznao je da je učestvovao u ubistvu premijera Srbije Zorana Đinđića u martu 2003. godine i naveo da mu je poznata i politička pozadina ubistva, ali je odbio da o tome govori.
“O pozadini ubistva Đinđića ne mogu sada da govorim i ostaću nedorečen, a o tome ću govoriti u posebnom postupku za koji sam ubeđen da će uskoro početi”, rekao je Simović na početku ponovljenog suđenja za ubistvo Đinđića.
On je rekao da je politička pozadina ubistva premijera poznata samo njemu, njegovom bratu Aleksandru i Miloradu Ulemeku Legiji, a da je bila poznata i vođama klana Dušanu Spasojeviću i Miletu Lukoviću, ubijenim u sukobu sa policijom.
“Samo mi znamo ko stoji iza toga, ali o tome ne mogu da govorim da ne bih ugrozio sopstvenu bezbjednost. O ubistvu Đinđića sam razgovarao sa Tužilaštvom i sada je na njima da se suoče sa istinom”, rekao je Simović.
On je rekao da se “pouzdano zna” da je bilo “političke opstrukcije kako bi se obustavila istraga o ubistvu Đinđića”.
“Ali, sada kada sam dostupan, to se teško može sakriti – 2005. i 2006. godine Specijalno tužilaštvo je preko mojih roditelja zvalo mene i mog brata Aleksandra da se javimo i pričamo o pozadini, ali smo to odbili jer tada nisam želo da pričam o ljudima s kojima sam se do juče družio”, rekao je Simović.
Optuženi je izjavio da ne želi da odgovara na pitanja suda, advokata i tužilaštva i tražio suočenje sa svjedocima saradnicima u kojem bi, kako je rekao, objasnio šta se dogodilo.
“Tražim suočenje sa svjedokom saradnikom Dejanom Milenkovićem Bagzijem i Ljubišom Buhom Čumetom, kao i sa ostalim optuženima koji su me teretili u procesu”, rekao je Simović i upitao za vrijeme čijeg mandata je Milenković dobio status svjedoka saradnika.
Simović je rekao da je u akciji ubistva Đinđića zadatke dobijao od Dušana Spasojevića i da je njegova uloga bila da prati kretanje premijera i da o tome izvještava Spasojevića, kao i da bude kurir između šefova klana i “još nekih ljudi”.
Suđenje je 1. juna bilo odloženo na molbu Simovića, koji je zatražio odlaganje kako bi se bolje upoznao s premetom, dok Kalinić nije želio da izloži odbranu.
Zbog učešća u atentatu na predsjednika srbijanske Vlade, 12. marta 2003. godine, Simović i Kalinić su osuđeni na po 30 godina zatvora, ali im je sud dozvolio ponavljanje postupka jer se prethodni vodio u njihovom odsustvu.
Sud im je odobrio ponavljanje procesa pošto su obojica bili u bjekstvu više od sedam godina, pa su u odsustvu pravosnažno osuđeni na po 30 godina zatvora zbog učešća u ubistvu premijera.
Ta odluka ostaje na snazi sve do izricanja nove pravosnažne presude.
Kalinić i Simović su osuđenji zbog niza ubistava, otmica i drugih krivičnih djela u procesu protiv “zemunskog klana” na po 40 godina zatvora, a uskoro ih očekuje ponovljeno suđenje i za ta krivična djela.
Oba postupka će biti ponovljena samo u odnosu na njih dvojicu, ali ne i u odnosu na ostale osuđene.
Miloš Simović je 10. juna prošle godine uhapšen na graničnom prelazu između Hrvatske i Srbije, dva dana nakon što je u Zagrebu teško ranio Kalinića, s kojim se, kako sumnja tužilaštvo, skrivao više od sedam godina, od ubistva premijera.
Kalinić je 8. juna prošle godine uhapšen u Hrvatskoj, a 25. avgusta izručen Srbiji.
On je bio prvi hrvatski državljanin koji je izručen po Sporazumu o međusobnom izručenju sopstvenih državljana između Srbije i Hrvatske.
Simović se od juna nalazi u požarevačkom zatvoru Zabela gdje služi višedecenijsku kaznu zatvora, dok je Kalinić u Okružnom zatvoru u Beogradu.